Bračna Ljubav #0

By Emanuel Swedenborg

Study this Passage

/ 535  
  

PREDGOVOR

Bog je Ljubav. Ona nije neka slepa sila, priroda ili sladunjavi bespomoćni sentiment. Ljubav je Apsolutna Energija Svesti koja stvara svemire, pokreće galaksije, sunca i planete; Ona je Energetsko polje koje sve stvara i održava; Dahom Ljubavi diše svako biće, treperi svako srce i list na vetru, struji krvlju u našim venama i upravlja tokovima reka; Ljubav je more bez obala, Njen sjaj prebiva u središtu svemira i naše duše...Ljubav je Duša svake duše.

Anđeli vide Boga kao Duhovno Sunce, Svemir svih svemira, čija je Duhovna toplina Ljubav a Duhovna svetlost Mudrost. Božanska Ljubav i Božanska Mudrost su u Bogu Jedno. Bitak i Biće jesu Jedno u Bračnoj Ljubavi koja jeste Bivanje, Bog ivi.

Gospod je iz Večnosti Koji je Jehova i u svojoj suštini je Božanska Ljubav i Mudrost. Ceo Univerzum u svim pripadajućim stvarima, uopšte i pojedinačno, stvoren je iz Božanske Ljubavi Božanskom Mudrošću.

Božanskoj Ljubavi i Mudrosti saobrazni su Dobro i Istinito. U Svemiru i u svakoj pojedinačnosti i posebnosti, u svim stvarima, događajima ili okolnostima koje mu pripadaju onako kako su stvoreni od Gospoda, postoji brak Dobra i Istine. U čoveku se taj brak nakon stvaranja razjedinio, jer je čovek svojim ljudskim ja, koje jeste stablo od znanja dobra i zla, okrenuo glavu od Gospoda, ali po Svemudroj Božanskoj Promisli ono što je razjedinjeno u većoj, Apsolutnoj Svesnosti opet postaje Jedno i brak Dobra i Istine će se opet uspostaviti. Razdvojenost se uistinu nije nikada ni dogodila niti je moguća, ona se dogodila samo u našim glavama. Gospod nikada nije prestao da nas voli, štiti i doziva. Da nije tako ne bismo mogli postojati ni na ovome ni na onome svetu. Beskonačna je i svemoguća Milost i Ljubav Božja.

Tvorac i Njegovo Stvaranje jesu Jedno. Gospod se u Reči, u Otkrivenju Jovanovom, kojeg Svedenborg tako često citira, naziva Ženikom i Mužem a Nebo i Crkva se nazivaju Nevestom i Ženom. Stoga su Nebo i Crkva uopšte, i anđeo Neba i čovek Crkve pojedinačno, slika i prilika Božja u onoj meri u kojoj se nalaze u tom jedinstvu, ili u braku Dobra i Istine, jer ovo dvoje su Jedno u Bogu, zapravo jesu Gospod Sami.

U svom najdubljem, nebeskom smislu, Crkva nije građevina, nije ni telo, nije ni duh koji struji u nama, nije ni učenje – nego jeste SVETI ODNOS Tvorca i Stvorenog koji jeste Ljubav. Crkva jeste Kraljevstvo Božje, Nebo, koje se spušta na Zemlju. Naša duša, čista, bela i svetla, jeste Nevesta Božja, Novi Jerusalim, koja sjedinjena sa Bogom jeste Nebo samo, Bog Živi u nama i Mi u Njemu. Hram Božji jeste Bog Sami, naš Dom – Večni Život; on jeste Nebo u svim dimenzijama i proporcijama.

Bog je Ljubav. Sadržaj Ljubavi jeste Svemoguća, Večna i Sveprozirna Svetost a forma jeste Sveti Odnos koji jeste Bračna Ljubav.

Bračna Ljubav jeste brak Ljubavi i Mudrosti, jeste Apsolutna Svest Božja, Sve-Jedno koja jeste Samosvest i njegova Sfera, Nebo samo. Bračna Ljubav je Vrhovna Ljubav, roditelj svake druge zemaljske, duhovne ili nebeske ljubavi, jer je Bog Sami Koji jeste Ljubav – Ona je osnov svih ostalih ljubavi, svih ostalih beskonačnih odnosa , faseta njenog bića; Ona je Svetost sama, Sveti Odnos u kome se sažimaju svi odnosi jer jeste Apsolutna Ljubav, Apsolut, Bog .

Svrha Bračne Ljubavi nadmašuje svrhu drugih odnosa, ona nije prost zbir svih stvari već jeste Beskonačna Celovitost iz koje proističe sve što postoji i u njoj živi jer je Sve. Ona je Sve-Jedno bez početka i kraja koje jedino jeste. Univerzalna sfera braka prožima i okružuje Univerzum od prvog do poslednjeg, od najvećeg do najmanjeg, od anđela do crva.

Sve ono što postoji na Nebu i na Zemlji ne predstavlja ništa drugo do brak Dobra i Istine jer su svi, živa i takozvana neživa bića stvoreni iz braka Dobra i Istine i sa namerom da žive ovaj brak u Milosrđu i Veri koji su saobraznosti Ljubavi i Mudrosti, Dobru i Istini, Volji i Intelektu...

Anđeo sa Najvišeg Neba u ovoj knjizi o tome kaže:

„Ništa nije stvoreno da bude samo Istina ili samo Dobro; samo Dobro ili sama Istina ne predstavljaju ništa, ali se putem braka ovaploćuju i postaju onakvi kakav je brak. U Bogu Tvorcu, Božansko Dobro i Božanska Istina postoje u svojoj pravoj supstanci; Božansko Dobro je biće te supstance, Božanska Istina je njeno postojanje. Supstanca je njihovo stvarno jedinstvo, jer su Njemu one zauvek jedno. Kako su ovo dvoje jedno u Samom Tvorcu, one su jedno i u svakoj pojedinačnoj stvari koju je on stvorio; i na taj način je Tvorac sjedinjen u Večni Savez, kakav je brak, sa svim što je stvorio.“

Na Nebu se parom ne zovu dva nego jedan anđeo. Anđeli su oblik Bračne Ljubavi u ljudskom obliku. Oni su savršeno ljudi sjedinjeni u Bogu sa svojim bračnim dualom. Bračna Ljubav od dve duše pravi jednu, povezuje umove i ljude čineći ih ispunjenim i savršenim kakve ih je Bog stvorio. Nema načina da čovek postigne potpunost, mir i sreću osim kroz Bračnu Ljubav, jer muškarac i žena tek su pola sebe (samo ime kaže – muški pol i ženski pol – polovina jednog) a sjedinjeni u duši sa drugim delom sebe tek tada su celoviti. U Raj se ulazi dvoje po dvoje, kako se iz njega i izašlo.

Bračna Ljubav u suštini ne predstavlja ništa drugo do dva razdvojena dela jednog bića koja žude da postanu jedno, odnosno da njihova dva života postanu jedan. Čovek se može sjediniti sa drugim samo preko Ljubavi. Ljubav je samo Božansko Biće čovekovog života, njegovo Pravo Božansko Ja, unutarnja sjedinjenost duša koja zapravo čine Brak. Bračni Princip jeste duhovni dragulj čovekovog života a čovek jeste plod Svetog Duha, najlepše Božje Stvaranje. Ono što je od Duha Duh je.

Sveti Duh jeste Celovitost koja beskonačna doseže do sebe, jeste Apsolutna Svest, Um Božji, Pravo Ja svega. Božje Ja jeste prvi i jedini čin Stvaranja, Svesnosti i Ljubavi po kojem je nastalo sve što je nastalo. Božje Sopstvo jeste Sopstvo Svega izvan kojeg nema ništa. Iz Njega Sobom jeste Sve u Sebi. U Sveprozirnom i Svedržećem Umu Božjem, Istinskom Ja Svega , jeste sve što je bilo, jeste sada ili će ikada biti.

Bračna Ljubav je povratak u Božje jedinstvo, jeste Isceljenje čovekovog uma a time i duše i tela u kojem nema patnje i bolesti, prolaznosti i smrti; U Njoj izlazeći iz okova svog ljudskog ja isceljuje se naše biće postajući Večno Biće Istinskog Božanskog Identiteta. Naši umovi jesu Jedno sa Božjim Umom. To je jedan Um.

Bog je Um kojim mislimo i Večni Život koji živimo. Mi smo iz Njega tako Da smo zauvek u Njemu i On u nama.

Sama reč Brak jeste praslovenski postverbal obrazovan pomoću sufiksa –ko od b rati brati, berem (kao znak od znati). Brak jeste Bračno STANJE, sjedinjenost u Duhu koja jeste Večnost, Večni Život; Brak jeste jedenje ploda sa stabla večnog života. Apostol Jovan, između ostalog, ovako opisuje Novi Jerusalim:

„Nasred ulica njegovijeh i s obje strane rijeke drvo života, koje rađa dvanaest rodova dajući svakog mjeseca svoj rod; i lišće od drveta bijaše za iscjeljivanje narodima“ (Otkrivenju 22:2)

Bračna Ljubav vraća čoveka u iskonsko Stanje Stvaranja. Stanje Stvaranja jeste Stvarnost, večno rađanje, Večni Život koji jeste Bog Živi. Gospod jeste Sveprozirna Stvarnost, Duh Sveti Koji iz Sebe jeste Sve u Sebi, jeste Svetlost koja se večno širi ali ipak unutar Sebe jer je Sve, Supstancija bez početka i kraja koja ne može ni nastati ni nestati. Bog, Stanje večnog Stvaranja, jeste Ljubav. Stvaranje Božje jeste Davanje Sebe Svemu jer Bog koji jeste Ljubav jeste Beskonačna Milost Pravednosti koja svemu daje Sve. Bog jeste Ljubav, Bračna Ljubav, koja jeste Jedinstvo Davanja i Primanja. On jeste Sve i može samo da daje a pošto Sve jeste Jedno koje jedino jeste, onda Davanje istovremeno jeste i Primanje. Večnost se cela događa odjednom, njoj nije potrebno vreme i prostor. Jedinstvo Davanja i Primanja U Bračnoj Ljubavi jeste Bivanje Božje, Stanje Večnog Rađanja, Večno Proleće Života .

Izvor Bračne Ljubavi, Vode Života, je u Bogu Koji daje svemu Sve zabadava tražeći od nas Ljubav samo da bi nam je mogao dati. Život je jedan koji dariva Bog i Naš Život jeste Život Boga, i Ljubav je jedna i mi volimo Božjom Ljubavlju. Uistinu primamo tačno onoliko koliko smo spremni da damo, ni manje ni više. U Bračnoj Ljubavi dajemo sve i tako sve imamo.

U svakome od nas, pravednom Milošću Božjom koja jeste Nesebična Ljubav, nalazi se Sve što će nam ikada trebati i zato muškarac i žena mogu da vole samo jednu osobu suprotnog pola i da tako imaju Sve.

Kada se dvoje vole oni su celim svojim umom i dušom i telom okrenuti jedno drugom i to jeste stanje slobode, potpunosti i sreće. Bračna Ljubav i Sloboda su sinonimi jer samo ono što čovek voli čini iz svog bića i volje i čini slobodno. Tamo gde ima i trunke prisile i straha Ljubav ne može ući.

Ljubav okreće sve u čoveku u pravcu onoga koga voli a voljena osoba prima sve od onoga koji je voli. To je tačka i krug, središte i beskrajna sfera, Trenutak Sada i Večnost, Središnje Duhovno Sunce i Nebo, Bog i Njegovo Stvaranje koje jesu Bog Živi.

Smernost Ljubavi ka jednoj osobi jeste Večnost izvan svakog smera. Ona je dublja od svih dubina, šira od svih širina, najsnažnija od svih sila. U Istinskoj Ljubavi koja jeste otvorenost srca i duše i uma, zato što volimo, možemo da vidimo, znamo i razumemo Sve ; Ljubav je Božanska Sveprozirna Mudrost u Kojoj usred buke ovoga sveta bez Ljubavi čujemo i najtiše zvuke, premošćujemo i najveće ponore - ona daje smisao Svemu privodeći ga Svetlosti i Istini vlastitog identiteta i istinskog večnog bića u Bogu. Samo Ljubav prevladava naše postojeće zemaljsko ograničenje vodeći nas izvan sebe istovremeno još dublje u nas, u Pravo Večno Sopstvo; U jedinstvu tog Svetog Odnosa, koji jeste Svest Ljubavi, gledajući jedno u drugo supružnici gledaju unutarnjim Istinskim Vidom Uma. Oko gleda oko, toga nema u materijalnoj prirodi, u telom odvojenim bićima, sem kod puževa koji su hermafroditi. Samo Savršenost stvara i samo savršeno. Voleti jeste Biti jeste Stvarati jeste Znati i Videti Sebe u Svemu, i u toj Beskonačnoj Bezdanoj Sveprozirnoj Dubini Znanja Sebe, sjedinjeni muškarac i žena jesu sama Večnost, Ljubav iz Božje Ljubavi, Svetlo iz Božjeg Svetla, jesu Sveznajuće Pravo Ja izvan svakog ograničenja ljudskog ja. Oni postaju božanski, slobodni i savršeni. Svaki naš akt Ljubavi jeste da Bog voli i dela kroz nas; On je naša Nelična Istinska Vlastitost, naša Istinska Supstancija i Priroda u kojoj ne postoji spolja i ne postoji unutra. Bog je Svetlost koja sija bez senke, kako kaže apostol Jovan u svojoj kratkoj poslanici, On je Sveprozirna Punina Stvarnosti u kojoj su naši umovi otvoreni i beskonačni.

Muškarac je fizički i mentalno izvana gledano Istina i Inteligencija a iznutra on je Dobro i Osećanje; žena je izvana gledano Dobro i Osećanje a iznutra ona je Istina i Inteligencija. Kroz Bračnu Ljubav nadahnuća i istinskog stvaralačkog života, jer Ljubav je jedini kreativni nivo, kroz duhovno sjedinjenje i razvoj, ono što je unutra sve više postaje izvana, tako da muškarac postaje izvana ono što je žena unutra a žena izvana postaje ono što je muškarac unutra i oba procesa osećaju kao jedno u sebi.To je uistinu jedan život i jedna duša. Stoga su oni na Najvećim Nebesima jedno nedeljivo androgino biće, jedno anđeosko slobodno božansko biće radosti, sreće i lepote, beskrajno biće mudrosti i kreativnosti.

Čovek je Večnost iz Večnosti i nema ništa izvan njegovog jedinstva u Ljubavi a da već nije u njemu. Kada volimo jednu ženu u njoj volimo celi Svemir, sva bića i Samog Boga. U meri u kojoj muškarac voli ženu, i obrnuto, u toj meri postaje duhovna i nebeska osoba. Žena prima u sebi Ljubav prema mužu iz njegove Mudrosti a muž prima u sebi Mudrost koja dolazi iz Ljubavi njegove žene prema njemu. Žena je oblikovana da bude Ljubav prema Mudrosti svoga muža, nešto što se dešava primanjem širenja njegove duše sa zadovoljstvom koje nastaje iz želje da bude Ljubav prema Mudrosti svoga muža. Tako se ona pretvara iz devojke u ženu. Kao rezultat toga, ljubav zajedno sa intimnim prijateljstvom neprestano raste u ženi inicirana Mudrošću koja je u srži njenog bića, a Mudrost zajedno sa svojom srećom razvija se u mužu izvirući duboko iz njegovog srca koje sve jače kuca ljubavlju prema ženi; i to se nastavlja zauvek jer TO JESTE VEČNOST. Takvo je stenje anđela na Nebu. Takvo je samo Nebo.

U tom trenutku Svedenborg kao muškarac dolazi do najdublje tajne koju krije u sebi svaka žena. Muškarac, koji je Mudrost, Intelekt i Vera, saobrazna su pluća koja dišu Ljubav, koja su aktivni princip, kretanje, strujanje Duha; dok je ženi, koja je Osećanje, Volja i Milosrđe, saobrazno samo srce, do kojeg muškarac tek treba dopreti. Sva naša civilizacija i istorija je nastala iz tog uzroka, teži ka tom cilju i svrsi. Eva je stvorena od rebra koje je simbol doma, oslonca i zaštite plućima i ona je ta koja budi usnulog Adama jer Ljubav je uvek stanje probuđene svesti; Eva je ključ za Mudrost, ona je aspekt Bića bez kojeg bi sve potonulo u san kao samoljublje, kao narcisoidna ljubav prema sebi, kao neplodno vrćenje u krugu, zatvorenost i pomračenje uma i mehanički ritam tonuće svesti na niži nivo. Ne stoji kuća na zemlji nego na ženi a na ovom svetu, simbolu našeg okretanja od Boga, ostala je ipak majka, sestra i na kraju supruga kao odgovor čoveku na njegovu besmislicu o konačnosti i odvojenosti.

Takozvano zlo, neosvetljeni deo našeg bića , đavo koji jeste odvojenost, pobeđuje se ne mržnjom prema njemu, prema zlu, nego Ljubavlju prema Dobru. U svemu negativnom treba tražiti onaj pozitivni, Istiniti ,Mudri aspekt. Muškarac međutim još spava, još je zaključano i hladno njegovo srce i stoga ne razume ni odakle je došao, ni kuda ide ni zbog čega je ovde. Takvo je uopšte ljudsko ja – bezdušno i ludo. Ono ne zna već samo opaža, ne voli bezuslovno nego procenjujući neprocenjivo sudi podvrgavajući sve sebi, ono gleda samo spoljnim vidom a ne vidi unutarnju Istinu, Suštinu stvari – nije istinska Mudrost Ljubavi. Zato tri žene sa Neba , koje Svedenborg pita da mu kažu tajne bračne ljubavi , govore možda najveću istinu u ovom delu koja svojom životnošću nadilazi svaki šematizam i koncept racionalnog okoštavajućeg muškog uma: „Vi muškarci nam se hvalite svojom mudrošću, a mi se vama ne hvališemo svojom, iako ona daleko prevazilazi vašu, prodirući u vaše sklonosti i osećanja, tako da se mogu videti, shvatiti i osetiti. Vi ne znate apsolutno ništa o sklonostima i emocijama vaše ljubavi, iako na osnovu njih i u skladu sa njima vaš um razmišlja.“

Bračna Ljubav je stanje jedinstvenog, nenadmašnog kvaliteta; u Njoj je Bog poverio čoveku svu sreću, sva blaženstva, ispunjenja i zadovoljstva koja se uopšte mogu poveriti. Ona znači biti ono što jesi, celovit, slobodan i srećan u Svetom Odnosu koji je potpuno obostran, nedvosmislen i večan; Ona jeste bezuslovno sjedinjenje u Svemu sa Svim u sebi, u drugom delu sebe. U jednoj ženi, jednom muškarcu, smo u potpunoj slobodi i različitosti postigli apsolutno sjedinjenje u Bogu koje je veće od bilo čega, od bilo koje duhovne, krvne, prijateljske, religiozne, nacionalne ili kakve druge veze.Ona nas čini božanskim bićima, jačim od ograničenja tela i istorije, od ograničenja prostora i vremena, jačim od sopstvenog i života i smrti na ovom svetu. Bračna Ljubav jeste Večni Život koji ne ostavlja mesta nizašta drugo; U Istinskom Sopstvu, Pravom Božanskom Ja koje jeste naša večitost, svemogućnost i sloboda, čini nas slobodnim od ograničenja zatvorenog smrtnog ljudskog ja kojeg smo sami stvorili pa ga mi možemo i prosvetliti želeći i čineći samo Ljubav i Dobro, Istinu i Mudrost.

Sadržaj i Radost Bračne Ljubavi uzdiže nas do Najvišeg Neba, do oltara Božjeg i Njegovog prestola. Bračna Ljubav dolazi isključivo od Boga i daje se samo onima koji žive u skladu sa Božjim Zakonom i Zapovestima. Ne postoji tada išta što više čini za podizanje čovekovo u Duhu, za njegovo pročišćenje i spasenje. Bračna Ljubav više nego ijedna ljubav otvara čovekov um, učvršćuje njegovu snagu i nevinost. Bračna ljubav čini čoveka sve duhovnijim i pročišćenijim, sve otvorenije svesti i veće mudrosti; Ona u umu čoveka unosi Božansku Apsolutnu Svest i blaženstvo koje nikada ne slabi.

Postoje na hiljade i hiljade novih prostora spoznaje, života i zadovoljstava Bračne Ljubavi o kojima čovek ovoga sveta ne zna ništa i koja se stalno umnožavaju i rastu. Bračna Ljubav muškarca čini sve muževnijim a ženu sve ženstvenijom, ona je večni izvor blaženstva čovekove duše, razdraganosti njegovog uma, ushićenja njegovog srca i snage , i zadovoljstva tela. Ona je vrhunac bezgrešne čistote semena kosmičkog znanja i začeća u Duhu pa time i čednosti vlastitog bića i postojanja u Mudrosti Ljubavi.U tom stanju blagoslovene nevinosti i anđeoske sreće na Nebu i sama seksualna ljubav između muškarca i žene saobrazna je istovremenom prožimanju i obuhvatanju Božje Svetlosti koja jeste Svetost sama.

Njihove duše su potpuno čiste i sjedinjene kao duhovni kristal u kome se ogledaju u njegovim po broju i trajanju beskonačnim fasetama, kao Svetlost koja vidi sebe u svojoj Svetlosti, kao Bog Sami koji gleda sebe u Svom beskonačnom Stvaranju. Svedenborg opisuje jedan bračni par neopisivog sjaja i lepote koji je sišao sa Najvećeg Neba. Dok je muž govorio činilo se kao da to što on govori dolazi istovremeno od žene, a kada je žena govorila činilo se kao da to dolazi od njenog muža istovremeno. Toliko su bili sjedinjeni njihovi umovi i duše iz kojih su reči tekle. U istinskoj čednosti bračnog života njih dvoje sve što misle, žele i vide čine to zajedno. Tako da u svetosti Ljubavi i poštovanja jednog prema drugom ne može ući ni najmanja iskra požude prema nekoj drugoj ženi ili muškarcu. Bračna Ljubav jeste Sveti Odnos istine, slobode i savršene otvorenosti i poverenja u kojem u poštovanju i uvažavanju svega kao samoga sebe gledamo sve kako ono uistinu jeste. Samo je nevinost mudra jer gleda samo istinu, i samo je nevinost svemoguća i slobodna jer sve vidi kao deo sebe.

Ljubav ne vezuje, ne laže niti ograničava i hvata u klopku, Ona nema suprotnosti, rasterećena je bremena prinude i obaveza, ne boji se i ništa ne traži već dovoljna sama sebi, jer je Sve, samo JESTE. Kada je na delu istinska Ljubav ne preostaje ništa drugo što bi mogli poželeti ili činiti, Ona jeste otvoreno, hrabro i čisto srce koje je obgrljeno Rajem zakoračilo u Beskraj.

Pojedine nepoznanice i uprošćenosti u Svedenborgovom viđenju Bračne Ljubavi nastale uslovljenošću vremena i duha u kojem je živeo neka ne pomute sve one duboke istine, preteče i poruke koje ova knjiga sadrži. To je kosmička prašina jednog značajnog i sveobuhvatnog dela, jednog od najmudrijih stvari rečenih o Bogu, Ljubavi i čoveku , njegovom biću i životu.

Ovo je jedina knjiga koju je Svedenborg potpisao kao Emanuel Svedenborg, Šveđanin, dok je sve ranije knjige potpisivao kao Sluga Božji. To svakako govori o duboko ličnom odnosu i preokupaciji prema nečemu što daje sadržaj i smisao samom čovekovom postojanju, što na završetku kruga ovozemaljskog života ostaje kao najživlji impuls Duha i Večnosti. Ovo je knjiga čoveka koji je podmirio račune svog prostora i vremena i u tom instiktu ribe, vraćajući se u svojoj duši na mesto gde je rođen, on oplođujućom snagom vlastitog duha piše rekvijem radosne Istine i Mudrosti u kojem slavi Večni Život Ljubavi, Mira i Sreće.

Nenad Maksimović

/ 535