Die Bibel

 

Postanak 32

Lernen

   

1 A Jakov otide svojim putem; i sretoše ga anđeli Božiji;

2 A kad ih ugleda Jakov, reče: Ovo je logor Božji. I prozva ono mesto Mahanaim.

3 I Jakov posla pred sobom glasnike k Isavu bratu svom u zemlju Sir, krajinu edomsku.

4 I zapovedi im govoreći: Ovako kažite gospodaru mom Isavu: Sluga tvoj Jakov ovako kaže: Bio sam došljak kod Lavana i bavio se do sad.

5 A imam volova i magaraca, ovaca i sluga, i sluškinja, i poslah da javim tebi gospodaru svom, eda bih našao milost pred tobom.

6 I vratiše se glasnici k Jakovu i rekoše mu: Idosmo do brata tvog Isava, i eto on ti ide na susret s četiri stotine momaka.

7 A Jakov se uplaši jako i zabrinu se; pa razdeli svoje ljude i ovce i goveda i kamile u dve čete.

8 I reče: Ako Isav udari na jednu četu i razbije je, da ako druga uteče.

9 I reče Jakov: Bože oca mog Avrama i Bože oca mog Isaka, Gospode, koji si mi kazao: Vrati se u zemlju svoju i u rod svoj, i ja ću ti biti dobrotvor!

10 Nisam vredan tolike milosti i tolike vere što si učinio sluzi svom; jer samo sa štapom svojim pređoh preko Jordana, a sada sam gospodar od dve čete.

11 Izbavi me iz ruke brata mog, iz ruke Isavove, jer se bojim da ne dođe i ubije mene i mater s decom.

12 A Ti si kazao: Zaista ja ću ti biti dobrotvor, i učiniću seme tvoje da bude kao peska morskog, koji se ne može izbrojati od množine.

13 I zanoći onde onu noć, i uze šta mu dođe do ruke, da pošalje na dar Isavu bratu svom,

14 Dvesta koza s dvadeset jaraca, dvesta ovaca s dvadeset ovnova,

15 Trideset kamila dojilica s kamiladima, četrdeset krava s desetoro teladi, dvadeset magarica s desetoro magaradi.

16 I predade ih slugama svojim, svako stado napose, i reče slugama: Idite napred preda mnom, ostavljajući dosta mesta između jednog stada i drugog.

17 I zapovedi prvom govoreći: Kad sretneš Isava, brata mog, pa te zapita: Čiji si? I kuda ideš? I čije je to što goniš pred sobom?

18 A ti reci: Sluge tvog Jakova, a ovo šalje na dar gospodaru svom Isavu, a eto i sam ide za nama.

19 Tako zapovedi i drugom i trećem i svima koji iđahu za stadom, i reče: Tako kažite Isavu kad naiđete na nj.

20 I još kažite: Eto, Jakov sluga tvoj ide za nama. Jer govoraše: Ublažiću ga darom koji ide preda mnom, pa ću mu onda videti lice, da ako me lepo primi.

21 Tako otide dar napred, a on prenoći onu noćkod čete svoje.

22 I po noći usta, i uze obe žene i dve robinje i jedanaestoro dece svoje; i prebrodi brod Javok.

23 A pošto njih uze i prevede preko potoka, preturi i ostalo što imaše.

24 A kad osta Jakov sam, tada se jedan čovek rvaše s njim do zore.

25 I kad vide da ga ne može svladati, udari ga po zglavku u stegnu, te se Jakovu iščaši stegno iz zglavka, kad se čovek rvaše s njim.

26 Pa onda reče: Pusti me, zora je. A Jakov mu reče: Neću te pustiti dokle me ne blagosloviš.

27 A čovek mu reče: Kako ti je ime. A on odgovori: Jakov.

28 Tada mu reče: Odsele se nećeš zvati Jakov, nego Izrailj; jer si se junački borio i s Bogom i s ljudima, i odoleo si.

29 A Jakov zapita i reče: Kaži mi kako je tebi ime. A On reče: Što pitaš kako mi je ime? I blagoslovi ga onde.

30 I Jakov nadede ime onom mestu Fanuil; jer, veli, Boga videh licem k licu, i duša se moja izbavi.

31 I sunce mu se rodi kad prođe Fanuil, i hramaše na stegno svoje.

32 Zato sinovi Izrailjevi ne jedu krajeve od mišića na zglavku u stegnu do današnjeg dana, što se Jakovu povrediše krajevi od mišića na zglavku u stegnu.

   

Aus Swedenborgs Werken

 

Arcana Coelestia #4572

studieren Sie diesen Abschnitt

  
/ 10837  
  

4572. 'I am God Shaddai' means a state of temptation is past, and now there is Divine comfort. This is clear from the meaning of 'God Shaddai' as temptation and subsequent comfort, for the ancients had called Jehovah or the Lord 'God Shaddai' whenever they referred to Him in connection with temptations and the comfort that followed these, see 1992, 3667. Therefore 'God Shaddai' means a state of temptation that is past, and now there is Divine comfort. The reason why it is past is that previously, in particular when he wrestled with the angel, Chapter 32:25-end, and when he met Esau, Chapter 33, 'Jacob' represented temptations; and the reason why now there is comfort is that the joining of good and truth within the natural is effected by means of those temptations. The actual joining together brings that comfort since such a joining together is the end in view of the temptations. Indeed whoever attains that end receives comfort, as much as he has suffered severely in the means to that end.

[2] In general it should be recognized that every joining together of good and truth is effected by means of temptations. The reason for this is that evils and falsities offer resistance and so to speak engage in rebellion, and by every means try to prevent the joining of good to truth, and of truth to good. This conflict takes place between the spirits present within man, that is to say, between the spirits governed by evils and falsities and the spirits governed by goods and truths. Man experiences that conflict as temptation within himself. When therefore the spirits governed by evils and falsities are conquered by the spirits governed by goods and truths, the former are compelled to depart and the latter receive joy from the Lord by way of heaven. This joy is also felt by the person concerned as comfort; he feels it within himself. Yet the joy and comfort do not come because a victory has been won but because good and truth have been joined together. Joy is present within every joining together of good and truth, for that joining together is the heavenly marriage, in which the Divine is present.

  
/ 10837  
  

Thanks to the Swedenborg Society for the permission to use this translation.