Die Bibel

 

Postanak 22

Lernen

   

1 Posle toga htede Bog okušati Avrama, pa mu reče: Avrame! A on odgovori: Evo me.

2 I reče mu Bog: Uzmi sada sina svog, jedinca svog milog, Isaka, pa idi u zemlju Moriju, i spali ga na žrtvu tamo na brdu gde ću ti kazati.

3 I sutradan rano ustavši Avram osamari magarca svog, i uze sa sobom dva momka i Isaka sina svog; i nacepavši drva za žrtvu podiže se i pođe na mesto koje mu kaza Bog.

4 Treći dan podigavši oči svoje Avram ugleda mesto iz daleka.

5 I reče Avram momcima svojim: Ostanite vi ovde s magarcem, a ja i dete idemo onamo, pa kad se pomolimo Bogu, vratićemo se k vama.

6 I uzevši Avram drva za žrtvu naprti Isaku sinu svom, a sam uze u svoje ruke ognja i nož; pa otidoše obojica zajedno.

7 Tada reče Isak Avramu ocu svom: Oče! A on reče: Šta je, sine! I reče Isak: Eto ognja i drva, a gde je jagnje za žrtvu?

8 A Avram odgovori: Bog će se, sinko, postarati za jagnje sebi na žrtvu. I iđahu obojica zajedno.

9 A kad dođoše na mesto koje mu Bog kaza, Avram načini onde žrtvenik, i metnu drva na nj, i svezavši Isaka sina svog metnu ga na žrtvenik vrh drva;

10 I izmahnu Avram rukom svojom i uze nož da zakolje sina svog.

11 Ali anđeo Gospodnji viknu ga s neba, i reče: Avrame! Avrame! A on reče: Evo me.

12 A anđeo reče: Ne diži ruku svoju na dete, i ne čini mu ništa; jer sada poznah da se bojiš Boga, kad nisi požalio sina svog, jedinca svog, mene radi.

13 I Avram podigavši oči svoje pogleda; i gle, ovan iza njega zapleo se u česti rogovima; i otišavši Avram uze ovna i spali ga na žrtvu mesto sina svog.

14 I nazva Avram ono mesto Gospod će se postarati. Zato se i danas kaže: Na brdu, gde će se Gospod postarati.

15 I anđeo Gospodnji opet viknu s neba Avrama.

16 I reče: Sobom se zakleh, veli Gospod: kad si tako učinio, i nisi požalio sina svog, jedinca svog,

17 Zaista ću te blagosloviti i seme tvoje veoma umnožiti, da ga bude kao zvezda na nebu i kao peska na bregu morskom; i naslediće seme tvoje vrata neprijatelja svojih;

18 I blagosloviće se u semenu tvom svi narodi na zemlji, kad si poslušao glas moj.

19 Tada se Avram vrati k momcima svojim, te se digoše, i otidoše zajedno u Virsaveju, jer Avram živeše u Virsaveji.

20 Posle toga javiše Avramu govoreći: Gle, i Melha rodi sinove bratu tvom Nahoru:

21 Uza prvenca i Vuza brata mu, i Kamuila, oca Aramovog,

22 I Hazada i Azava i Faldesa i Jeldafa i Vatuila.

23 A Vatuilo rodi Reveku. Osam ih rodi Melha Nahoru bratu Avramovom.

24 I inoča njegova, po imenu Revma, rodi i ona Taveka i Gama i Tohosa i Moha.

   

Aus Swedenborgs Werken

 

Arcana Coelestia #2769

studieren Sie diesen Abschnitt

  
/ 10837  
  

2769. 'And He said to him, Abraham' means the Lord's perception from Divine Truth. This is clear from the meaning of 'saying' - in the historical parts of the Word - as perceiving, dealt with in 1898, 1919, 2080, 2619, and from the representation of 'Abraham' as the Lord. This perception sprang from Divine Truth, as may be seen from the consideration that the name GOD is used, not JEHOVAH. For in the Word when truth is the subject the name God occurs, but when good is the subject the name Jehovah, see 2586. This explains why the name God is used in the present verse and in those that follow as far as verse 11, in that temptation is the subject in those verses, and why Jehovah is used in verse 11 and those that follow, in that deliverance is the subject in these verses. For it is from truth that all temptation and condemnation come about, but from good that all deliverance and salvation are effected. Truth condemns but good saves, see 1685, 2258, 2335.

  
/ 10837  
  

Thanks to the Swedenborg Society for the permission to use this translation.