Die Bibel

 

Postanak 2

Lernen

   

1 Tako se dovrši nebo i zemlja i sva vojska njihova.

2 I svrši Bog do sedmog dana dela svoja, koja učini; i počinu u sedmi dan od svih dela svojih, koja učini;

3 I blagoslovi Bog sedmi dan, i posveti ga, jer u taj dan počinu od svih dela svojih, koja učini;

4 To je postanje neba i zemlje, kad postaše, kad Gospod Bog stvori zemlju i nebo,

5 I svaku biljku poljsku, dokle je još ne beše na zemlji, i svaku travku poljsku, dokle još ne nicaše; jer Gospod Bog još ne pusti dažda na zemlju, niti beše čoveka da radi zemlju,

6 Ali se podizaše para sa zemlje da natapa svu zemlju.

7 A stvori Gospod Bog čoveka od praha zemaljskog, i dunu mu u nos duh životni; i posta čovek duša živa.

8 I nasadi Gospod Bog vrt u Edemu na istoku; i onde namesti čoveka, kog stvori.

9 I učini Gospod Bog, te nikoše iz zemlje svakakva drveća lepa za gledanje i dobra za jelo, i drvo od života usred vrta i drvo od znanja dobra i zla.

10 A voda tečaše iz Edema natapajući vrt, i odande se deljaše u četiri reke.

11 Jednoj je ime Fison, ona teče oko cele zemlje evilske, a onde ima zlata,

12 I zlato je one zemlje vrlo dobro; onde ima i bdela i dragog kamena oniha.

13 A drugoj je reci ime Geon, ona teče oko cele zemlje huske.

14 A trećoj je reci ime Hidekel, ona teče k asirskoj. A četvrta je reka Efrat.

15 I uzevši Gospod Bog čoveka namesti ga u vrtu edemskom, da ga radi i da ga čuva.

16 I zapreti Gospod Bog čoveku govoreći: Jedi slobodno sa svakog drveta u vrtu;

17 Ali s drveta od znanja dobra i zla, s njega ne jedi; jer u koji dan okusiš s njega, umrećeš.

18 I reče Gospod Bog: Nije dobro da je čovek sam; da mu načinim druga prema njemu.

19 Jer Gospod Bog stvori od zemlje sve zveri poljske i sve ptice nebeske, i dovede k Adamu da vidi kako će koju nazvati, pa kako Adam nazove koju životinju onako da joj bude ime;

20 I Adam nadede ime svakom živinčetu i svakoj ptici nebeskoj i svakoj zveri poljskoj; ali se ne nađe Adamu drug prema njemu.

21 I Gospod Bog pusti tvrd san na Adama, te zaspa; pa mu uze jedno rebro, i mesto popuni mesom;

22 I Gospod Bog stvori ženu od rebra, koje uze Adamu, i dovede je k Adamu.

23 A Adam reče: Sada eto kost od mojih kosti, i telo od mog tela. Neka joj bude ime čovečica, jer je uzeta od čoveka.

24 Zato će ostaviti čovek oca svog i mater svoju, i prilepiće se k ženi svojoj, i biće dvoje jedno telo.

25 A behu oboje goli. Adam i žena mu, i ne beše ih sramota.

   

Aus Swedenborgs Werken

 

Arcana Coelestia #105

studieren Sie diesen Abschnitt

  
/ 10837  
  

105. The “tree of lives” is love and the faith thence derived; “in the midst of the garden” is in the will of the internal man. The will, which in the Word is called the “heart” is the primary possession of the Lord with man and angel. But as no one can do good of himself, the will or heart, is not man’s, although it is predicated of man; cupidity, which he calls will, is man’s. Since then the will is the “midst of the garden” where the tree of lives is placed, and man has no will, but mere cupidity, the “tree of lives” is the mercy of the Lord, from whom comes all love and faith, consequently all life.

  
/ 10837  
  

Thanks to the Swedenborg Foundation for the permission to use this translation.