Die Bibel

 

Postanak 18

Lernen

   

1 Posle mu se javi Gospod u ravnici mamrijskoj kad seđaše na vratima pred šatorom svojim u podne.

2 Podigavši oči svoje pogleda, i gle, tri čoveka stajahu prema njemu. I ugledavši ih potrča im u susret ispred vrata šatora svog, i pokloni se do zemlje;

3 I reče: Gospode, ako sam našao milost pred Tobom, nemoj proći sluge svog.

4 Da vam donesem malo vode i operite noge, te se naslonite malo pod ovim drvetom.

5 I izneću malo hleba, te potkrepite srce svoje, pa onda pođite, kad idete pored sluge svog. I rekoše: Učini šta si kazao.

6 I Avram otrča u šator k Sari, i reče: Brže zamesi tri kopanje belog brašna i ispeci pogače.

7 Pa otrča ka govedima i uhvati tele mlado i dobro, i dade ga momku da ga brže zgotovi.

8 Pa onda iznese masla i mleka i tele koje beše zgotovio, i postavi im, a sam stajaše pred njima pod drvetom dokle jeđahu.

9 I oni mu rekoše: Gde je Sara žena tvoja? A on reče: Eno je pod šatorom.

10 A jedan između njih reče: Dogodine u ovo doba opet ću doći k tebi, a Sara će žena tvoja imati sina. A Sara slušaše na vratima od šatora iza njega.

11 A Avram i Sara behu stari i vremeniti, i u Sare beše prestalo šta biva u žena.

12 Zato se nasmeja Sara u sebi govoreći: Pošto sam ostarela, sad li će mi doći radost? A i gospodar mi je star.

13 Tada reče Gospod Avramu: Što se smeje Sara govoreći: Istina li je da ću roditi kad sam ostarela?

14 Ima li šta teško Gospodu? Dogodine u ovo doba opet ću doći k tebi, a Sara će imati sina.

15 A Sara udari u bah govoreći: Nisam se smejala. Jer se uplaši. Ali On reče: Nije istina, nego si se smejala.

16 Potom ustaše ljudi odande, i pođoše put Sodoma; a Avram pođe s njima da ih isprati.

17 A Gospod reče: Kako bih tajio od Avrama šta ću učiniti,

18 Kad će od Avrama postati velik i silan narod, i u njemu će se blagosloviti svi narodi na zemlji?

19 Jer znam da će zapovediti sinovima svojim i domu svom nakon sebe da se drže puteva Gospodnjih i da čine što je pravo i dobro, da bi Gospod navršio na Avramu šta mu je obećao.

20 I reče Gospod: Vika je u Sodomu i Gomoru velika, i greh je njihov grdan.

21 Zato ću sići da vidim eda li sve čine kao što vika dođe preda me; ako li nije tako, da znam.

22 I ljudi okrenuvši se pođoše put Sodoma; ali Avram još stajaše pred Gospodom,

23 I pristupiv Avram reče: Hoćeš li pogubiti i pravednog s nepravednim?

24 Može biti da ima pedeset pravednika u gradu; hoćeš li i njih pogubiti, i nećeš oprostiti mestu za onih pedeset pravednika što su u njemu?

25 Nemoj to činiti, ni gubiti pravednika s nepravednikom, da bude pravedniku kao i nepravedniku; nemoj; eda li sudija cele zemlje neće suditi pravo?

26 I reče Gospod: Ako nađem u Sodomu pedeset pravednika u gradu, oprostiću celom mestu njih radi.

27 A Avram odgovori i reče: Gle, sada bih progovorio Gospodu, ako i jesam prah i pepeo.

28 Može biti pravednika pedeset manje pet, hoćeš li za onih pet potrti sav grad? Odgovori: Neću, ako nađem četrdeset i pet.

29 I stade dalje govoriti, i reče: Može biti da će se naći četrdeset. Reče: Neću radi onih četrdeset.

30 Potom reče: Nemoj se gneviti, Gospode, što ću reći; može biti da će se naći trideset. I reče: Neću, ako nađem trideset.

31 Opet reče: Gle sada bih progovorio Gospodu; može biti da će se naći dvadeset. Reče: Neću ih pogubiti za onih dvadeset.

32 Najposle reče: Nemoj se gneviti, Gospode, što ću još jednom progovoriti; može biti da će se naći deset. Reče: Neću ih pogubiti radi onih deset.

33 I Gospod otide svršivši razgovor sa Avramom; a Avram se vrati na svoje mesto.

   

Aus Swedenborgs Werken

 

Arcana Coelestia #2173

studieren Sie diesen Abschnitt

  
/ 10837  
  

2173. That 'Sarah' here is the Lord as regards truth is clear from the representation of 'Sarah' as intellectual truth allied to good, and here as rational truth, for the same reason as has just been stated in reference to 'Abraham'; for 'Sarah' represents truth, see what has been stated already in 1468, 1901, 2063, 2065. In the historical sections of the Word good and truth cannot be represented by anything other than a marriage, for they go together as two that are married. Indeed a Divine Marriage exists between celestial and spiritual things, or what amounts to the same, between the things of love and those of faith; or what still amounts to the same, between things of the will and those of the understanding. Those of the will are forms of good, those of the understanding forms of truth. Such a marriage exists in the Lord's kingdom in heaven, and such also exists in the Lord's kingdom on earth, which is the Church. Such a marriage exists in every individual, and in each part of him, indeed in the most individual parts of all. That which does not have its existence within such a marriage has no life. Indeed from this Divine Marriage such a marriage exists in the entire natural order and in each individual part of it - though it does so under a different shape and form - otherwise nothing would ever continue to exist there. Because such a marriage exists in each individual part, everything is described in the Prophets, especially in Isaiah, by a pair of expressions. The one expression has to do with that which is celestial or with good, the other with that which is spiritual or with truth, dealt with in 683, 793, 801. As regards the likeness of a marriage being present in every individual part, see 718, 747, 917, 1432. This explains why 'Abraham' represents the Lord's good, and 'Sarah' His truth.

  
/ 10837  
  

Thanks to the Swedenborg Society for the permission to use this translation.