Die Bibel

 

Postanak 17

Lernen

   

1 A kad Avramu bi devedeset i devet godina, javi mu se Gospod i reče mu: Ja sam Bog Svemogući, po mojoj volji živi, i budi pošten.

2 I učiniću zavet između sebe i tebe, i vrlo ću te umnožiti.

3 A Avram pade ničice. I Gospod mu još govori i reče:

4 Od mene evo zavet moj s tobom da ćeš biti otac mnogim narodima.

5 Zato se više nećeš zvati Avram nego će ti ime biti Avraam, jer sam te učinio ocem mnogih naroda;

6 Daću ti porodicu vrlo veliku, i načiniću od tebe narode mnoge, i carevi će izaći od tebe.

7 A postavljam zavet svoj između sebe i tebe i semena tvog nakon tebe od kolena do kolena, da je zavet večan, da sam Bog tebi i semenu tvom nakon tebe;

8 I daću tebi i semenu tvom nakon tebe zemlju u kojoj si došljak, svu zemlju hanansku u državu večnu, i biću im Bog.

9 I reče Bog Avramu: Ti pak drži zavet moj, ti i seme tvoje nakon tebe od kolena do kolena.

10 A ovo je zavet moj između mene i vas i semena tvog nakon tebe koji ćete držati: da se obrezuju između vas sve muškinje.

11 A obrezivaćete okrajak tela svog, da bude znak zaveta između mene i vas.

12 Svako muško dete kad mu bude osam dana da se obrezuje od kolena do kolena, rodilo se u kući ili bilo kupljeno za novce od kojih god stranaca, koje ne bude od semena tvog.

13 Da se obrezuje koje se rodi u kući tvojoj i koje se kupi za novce tvoje; tako će biti zavet moj na telu vašem zavet večan.

14 A neobrezano muško, kome se ne obreže okrajak tela njegovog, da se istrebi iz naroda svog, jer pokvari zavet moj.

15 I još reče Bog Avramu: A Saru ženu svoju ne zovi je više Sara nego neka joj bude ime Saara.

16 I ja ću je blagosloviti, i daću ti sina od nje; blagosloviću je, i biće mati mnogim narodima, i carevi narodima izaći će od nje.

17 Tada pade Avram ničice i nasmeja se govoreći u srcu svom: Eda će se čoveku od sto godina roditi sin? I Sari? Eda će žena od devedeset godina roditi?

18 I Avram reče Bogu: Neka živ bude Ismailo pred Tobom!

19 I reče Bog: Zaista Sara žena tvoja rodiće ti sina, i nadećeš mu ime Isak; i postaviću zavet svoj s njim da bude zavet večan semenu njegovom nakon njega.

20 A i za Ismaila uslišio sam te; evo blagoslovio sam ga, i daću mu porodicu veliku, i umnožiću ga veoma; i rodiće dvanaest knezova, i načiniću od njega velik narod.

21 A zavet svoj učiniću s Isakom kad ti ga rodi Sara, do godine u ovo doba.

22 I Bog izgovorivši otide od Avrama gore.

23 I Avram uze Ismaila sina svog i sve koji se rodiše u domu njegovom i koje god beše kupio za svoje novce, sve muškinje od domaćih svojih; i obreza okrajak tela njihovog u isti dan, kao što mu kaza Bog.

24 A beše Avramu devedeset i devet godina kad obreza okrajak tela svog.

25 A Ismailu sinu njegovom beše trinaest godina kad mu se obreza okrajak tela njegovog.

26 U jedan dan obreza se Avram i sin mu Ismailo,

27 I svi domašnji njegovi, rođeni u kući i kupljeni za novce od stranaca, biše obrezani s njim.

   

Aus Swedenborgs Werken

 

Arcana Coelestia #2102

studieren Sie diesen Abschnitt

  
/ 10837  
  

2102. 'And he circumcised the flesh of their foreskin' means their purification and righteousness from the Lord. This is clear from the meaning of 'being circumcised' as being purified from self-love and love of the world, dealt with above in 2039, and also from the meaning of 'flesh of the foreskin' as the removal of those loves, also dealt with above in 2041, 2053, 2057. It was also shown in those paragraphs that those loves alone are what stop the inflow and functioning of good and truth from the Lord, and so prevent the Lord's righteousness from being imparted to him.

[2] The whole of this chapter has dealt with the union of the Lord's Divine Essence with the Human Essence, and with the conjunction of the Lord with man by means of His Human Essence now made Divine. It has dealt also with circumcision, that is, with purification from all the filth residing with man. These matters constitute a single train of thought, following one after another. In fact the union of the Divine Essence with the Human Essence in the Lord took place to enable the Divine to be joined to man. But that conjunction of the Divine with man cannot be achieved unless man is purified from those loves. As soon as he is purified from them however the Lord's Divine Human flows in and in so doing joins man to Himself. This shows the nature of the Word, that is to say, when the meaning in the internal sense is understood everything connects together in a proper and beautiful sequence.

  
/ 10837  
  

Thanks to the Swedenborg Society for the permission to use this translation.