Die Bibel

 

Postanak 9

Lernen

   

1 Tada Bog blagoslovi Nou i njegove sinove i reče im: "Plodite se i množite i zemlju napunite.

2 Neka vas se boje i od vas strahuju sve životinje na zemlji, sve ptice u zraku, sve što se po zemlji kreće i sve ribe u moru: u vaše su ruke predane.

3 Sve što se kreće i živi neka vam bude za hranu: sve vam dajem, kao što vam dadoh zeleno bilje.

4 Samo ne smijete jesti mesa u kojem je još duša, to jest njegova krv.

5 A za vašu krv, za vaš život, tražit ću obračun: tražit ću ga od svake životinje; i od čovjeka za njegova druga tražit ću obračun za ljudski život.

6 Tko prolije krv čovjekovu, njegovu će krv čovjek proliti! Jer na sliku Božju stvoren je čovjek!

7 A vi, plodite se, i množite i zemlju napunite, i podložite je sebi!"

8 Još reče Bog Noi i njegovim sinovima s njim:

9 "A ja, evo, sklapam svoj Savez s vama i s vašim potomstvom poslije vas

10 i sa svim živim stvorovima što su s vama: s pticama, sa stokom, sa zvijerima - sa svime što je s vama izišlo iz korablje - sa svim živim stvorovima na zemlji.

11 Držat ću se ja svog Saveza s vama te nikada više vode potopne neće uništiti živa bića niti će ikad više potop zemlju opustošiti."

12 I reče Bog: "A ovo znamen je Saveza koji stavljam između sebe i vas i svih živih bića što su s vama, za naraštaje buduće:

13 Dugu svoju u oblak stavljam, da zalogom bude Savezu između mene i zemlje.

14 Kad oblake nad zemlju navučem i duga se u oblaku pokaže,

15 spomenut ću se Saveza svoga, Saveza između mene i vas i stvorenja svakoga živog: potopa više neće biti da uništi svako biće.

16 U oblaku kad se pojavi duga, ja ću je vidjeti i vjekovnog ću se sjećati Saveza između Boga i svake žive duše, svakog tijela na zemlji."

17 I reče Bog Noi: "To neka je znak Saveza koji sam postavio između sebe i svih živih bića što su na zemlji."

18 Sinovi Noini, koji su iz korablje izišli, bijahu: Šem, Ham i Jafet. Ham je praotac Kanaanaca.

19 Ovo su trojica Noinih sinova i od njih se sav svijet razgranao.

20 Noa, zemljoradnik, zasadio vinograd.

21 Napio se vina i opio, pa se otkrio nasred šatora.

22 Ham, praotac Kanaanaca, opazi oca gola pa to kaza dvojici svoje braće vani.

23 Šem i Jafet uzmu ogrtač, obojica ga prebace sebi preko ramena pa njime, idući natraške, pokriju očevu golotinju. Lica im bijahu okrenuta na drugu stranu, tako te ne vidješe oca gola.

24 Kad se Noa otrijeznio od vina i saznao što mu je učinio najmlađi sin, reče:

25 "Neka je proklet Kanaanac, braći svojoj najniži sluga nek' bude!"

26 Onda nastavi: "Blagoslovljen Jahve, Šemov Bog, Kanaanac nek' mu je sluga!

27 Nek Bog raširi Jafeta da prebiva pod šatorima Šemovim, Kanaanac nek' mu je sluga!"

28 Poslije Potopa Noa poživje trista pedeset godina.

29 U svemu poživje Noa devet stotina pedeset godina; potom umrije.

   

Aus Swedenborgs Werken

 

Arcana Coelestia #1023

studieren Sie diesen Abschnitt

  
/ 10837  
  

1023. That 'and I, behold I am establishing My covenant' means the Lord's presence in charity becomes clear from the meaning of 'a covenant', dealt with in 666, where it was shown that 'a covenant' means regeneration, and in particular the conjunction of the Lord with a regenerate person by means of love. It was also shown there that the heavenly marriage is the actual covenant itself, and that consequently the heavenly marriage exists with every regenerate person. The nature of this marriage or covenant has also been shown already.

[2] The heavenly marriage with the member of the Most Ancient Church existed in the area of his own will, but the heavenly marriage with the member of the Ancient Church came into existence in the area of his own understanding. Actually when the will part of man's mind had become utterly corrupted, the Lord in miraculous fashion separated the area of his own understanding from that corrupted will part, and within the area of man's own understanding He formed a new will, which is conscience. Into conscience He infused charity, and into charity innocence, and in this manner joined Himself to man, or what amounts to the same, established a covenant with him.

[3] To the extent that the area of a person's own will can be separated from this understanding part the Lord is able to be present with him, that is, to join Himself or establish a covenant with him. Temptations and similar means of regeneration render inactive the area of a person's own will, so that it is reduced to nothing and so to speak dies. To the extent that this happens the Lord can operate within charity by means of conscience implanted in the area of a person's own understanding. This is what is called 'a covenant' here.

  
/ 10837  
  

Thanks to the Swedenborg Society for the permission to use this translation.