Die Bibel

 

Postanak 8

Lernen

   

1 Onda se Bog sjeti Noe, svih zvijeri i sve stoke što bijaše s njim u korablji, pa pokrenu vjetar nad zemljom da uzbije vodu.

2 Zatvoriše se izvori bezdanu i ustave nebeske, i dažd s neba prestade.

3 Polako se povlačile vode sa zemlje. Nakon stotinu pedeset dana vode su jenjale,

4 a sedmoga mjeseca, sedamnaestog dana u mjesecu korablja se zaustavi na brdima Ararata.

5 Vode su neprestano opadale do desetog mjeseca, a prvoga dana desetog mjeseca pokažu se brdski vrhunci.

6 Kad je izminulo četrdeset dana, Noa otvori prozor što ga je načinio na korablji;

7 ispusti gavrana, a gavran svejednako odlijetaše i dolijetaše dok se vode sa zemlje nisu isušile.

8 Zatim ispusti golubicu da vidi je li voda nestala sa zemlje.

9 Ali golubica ne nađe uporišta nogama te se vrati k njemu u korablju, jer voda još pokrivaše svu površinu; on pruži ruku, uhvati golubicu te je unese k sebi u korablju.

10 Počeka još sedam dana pa opet pusti golubicu iz korablje.

11 Prema večeri golubica se vrati k njemu, i gle! u kljunu joj svjež maslinov list; tako je Noa doznao da su opale vode sa zemlje.

12 Još počeka sedam dana pa opet pusti golubicu: više mu se nije vratila.

13 Šest stotina prve godine Noina života, prvoga mjeseca, prvog dana u mjesecu uzmakoše vode sa zemlje. Noa skine pokrov s korablje i pogleda: površina okopnjela.

14 A drugoga mjeseca, sedamnaestog dana u mjesecu, zemlja bijaše suha.

15 Tada Bog reče Noi:

16 "Iziđi iz korablje, ti, tvoja žena, tvoji sinovi i žene tvojih sinova s tobom.

17 Sa sobom izvedi sva živa bića, sva stvorenja što su s tobom: ptice, stoku i sve gmizavce što zemljom puze; neka zemljom vrve, plode se i na zemlji množe!"

18 I Noa iziđe, a s njime sinovi njegovi, žena njegova i žene sinova njegovih.

19 Sve životinje, svi gmizavci, sve ptice - svi stvorovi što se zemljom miču - iziđu iz korablje, vrsta za vrstom.

20 I podiže Noa žrtvenik Jahvi; uze od svih čistih životinja i od svih čistih ptica i prinese na žrtveniku žrtve paljenice.

21 Jahve omirisa miris ugodni pa reče u sebi: "Nikad više neću zemlju u propast strovaliti zbog čovjeka, tÓa čovječje su misli opake od njegova početka; niti ću ikad više uništiti sva živa stvorenja, kako sam učinio.

22 Sve dok zemlje bude, sjetve, žetve, studeni, vrućine, ljeta, zime, dani, noći nikada prestati neće."

   

Aus Swedenborgs Werken

 

Arcana Coelestia #928

studieren Sie diesen Abschnitt

  
/ 10837  
  

928. Because the imagination of man’s heart is evil from his youth. That this signifies that man’s will part is utterly evil, is evident from what has just been said. The “imagination of the heart” signifies nothing else. Man supposes that he has a will for what is good, but he is quite mistaken. When he does good, it is not from his will, but from a new will which is the Lord’s; thus it is from the Lord that he does it. Consequently when he thinks and speaks what is true, it is from a new understanding, which is from the new will, and it is from the Lord that he does this also. For the regenerate man is an altogether new man formed by the Lord, and this is why he is said to be created anew.

  
/ 10837  
  

Thanks to the Swedenborg Foundation for the permission to use this translation.