Die Bibel

 

Postanak 6

Lernen

   

1 Kad su se ljudi počeli širiti po zemlji i kćeri im se narodile,

2 opaze sinovi Božji da su kćeri ljudske pristale, pa ih uzimahu sebi za žene koje su god htjeli.

3 Onda Jahve reče: "Neće moj duh u čovjeku ostati dovijeka; čovjek je tjelesan, pa neka mu vijek bude stotinu dvadeset godina."

4 U ona su vremena - a i kasnije - na zemlji bili Nefili, kad su Božji sinovi općili s ljudskim kćerima pa im one rađale djecu. To su oni od starine po snazi glasoviti ljudi.

5 Vidje Jahve kako je čovjekova pokvarenost na zemlji velika i kako je svaka pomisao u njegovoj pameti uvijek samo zloća.

6 Jahve se pokaja i u svom srcu ražalosti što je načinio čovjeka na zemlji.

7 Reče Jahve: "Ljude koje sam stvorio izbrisat ću s lica zemlje - od čovjeka do zvijeri, puzavce i ptice u zraku - jer sam se pokajao što sam ih napravio."

8 Ali je Noa našao milost u očima Jahvinim.

9 Ovo je povijest Noina: Noa je bio čovjek pravedan i neporočan u svom vremenu. S Bogom je Noa hodio.

10 Tri su se sina rodila Noi: Šem, Ham i Jafet.

11 U očima Božjim zemlja se bila iskvarila; nepravdom se napunila.

12 I kad je Bog vidio kako se zemlja iskvarila - tÓa svako se biće na zemlji izopačilo -

13 reče Bog Noi: "Odlučio sam da bude kraj svim bićima jer se zemlja napunila opačinom; i, evo, uništit ću ih zajedno sa zemljom.

14 Napravi sebi korablju od smolastoga drveta; korablju načini s prijekletima i obloži je iznutra i izvana paklinom.

15 A pravit ćeš je ovako: neka korablja bude trista lakata u duljinu, pedeset u širinu, a trideset lakata u visinu.

16 Na korablji načini otvor za svjetlo, završi ga jedan lakat od vrha. Vrata na korablji načini sa strane; neka ima donji, srednji i gornji kat.

17 Ja ću, evo, pustiti potop - vode na zemlju - da izgine svako biće pod nebom, sve u čemu ima dah života: sve na zemlji mora poginuti.

18 A s tobom ću učiniti Savez; ti ćeš ući u korablju - ti i s tobom tvoji sinovi, tvoja žena i žene tvojih sinova.

19 A od svega što je živo - od svih bića - uvedi u korablju od svakoga po dvoje da s tobom preživi, i neka budu muško i žensko.

20 Od ptica prema njihovim vrstama, od životinja prema njihovim vrstama i od svih stvorova što po tlu puze prema njihovim vrstama: po dvoje od svega neka uđe k tebi da preživi.

21 Sa sobom uzmi svega za jelo pa čuvaj da bude hrane tebi i njima."

22 Noa učini tako. Sve kako mu je Bog naredio, tako je izvršio.

   

Aus Swedenborgs Werken

 

Arcana Coelestia #647

studieren Sie diesen Abschnitt

  
/ 10837  
  

647. That these particulars have such a signification, as that the numbers “three hundred” “fifty” and “thirty” signify remains, and that they are few; and that “length” “breadth” and “height” signify holiness, truth, and good, cannot but appear strange to everyone, and very remote from the letter. But in addition to what was said and shown above concerning numbers (at verse 3 of this chapter, that a “hundred and twenty” there signify remains of faith), it may be evident to everyone also from the fact that they who are in the internal sense, as are good spirits and angels, are beyond all such things as are earthly, corporeal, and merely of the world, and thus are beyond all matters of number and measure, and yet it is given them by the Lord to perceive the Word fully, and this entirely apart from such things. And this being true, it may therefore be very evident that these particulars involve things celestial and spiritual which are so remote from the sense of the letter that it cannot even appear that there are such things. Such are celestial and spiritual things both in general and in particular. And from this a man may know how insane it is to desire to search into those things which are matters of faith, by means of the things of sense and knowledge [sensualia et scientifica]; and to be unwilling to believe unless he apprehends them in this way.

  
/ 10837  
  

Thanks to the Swedenborg Foundation for the permission to use this translation.