Die Bibel

 

Postanak 6

Lernen

   

1 Kad su se ljudi počeli širiti po zemlji i kćeri im se narodile,

2 opaze sinovi Božji da su kćeri ljudske pristale, pa ih uzimahu sebi za žene koje su god htjeli.

3 Onda Jahve reče: "Neće moj duh u čovjeku ostati dovijeka; čovjek je tjelesan, pa neka mu vijek bude stotinu dvadeset godina."

4 U ona su vremena - a i kasnije - na zemlji bili Nefili, kad su Božji sinovi općili s ljudskim kćerima pa im one rađale djecu. To su oni od starine po snazi glasoviti ljudi.

5 Vidje Jahve kako je čovjekova pokvarenost na zemlji velika i kako je svaka pomisao u njegovoj pameti uvijek samo zloća.

6 Jahve se pokaja i u svom srcu ražalosti što je načinio čovjeka na zemlji.

7 Reče Jahve: "Ljude koje sam stvorio izbrisat ću s lica zemlje - od čovjeka do zvijeri, puzavce i ptice u zraku - jer sam se pokajao što sam ih napravio."

8 Ali je Noa našao milost u očima Jahvinim.

9 Ovo je povijest Noina: Noa je bio čovjek pravedan i neporočan u svom vremenu. S Bogom je Noa hodio.

10 Tri su se sina rodila Noi: Šem, Ham i Jafet.

11 U očima Božjim zemlja se bila iskvarila; nepravdom se napunila.

12 I kad je Bog vidio kako se zemlja iskvarila - tÓa svako se biće na zemlji izopačilo -

13 reče Bog Noi: "Odlučio sam da bude kraj svim bićima jer se zemlja napunila opačinom; i, evo, uništit ću ih zajedno sa zemljom.

14 Napravi sebi korablju od smolastoga drveta; korablju načini s prijekletima i obloži je iznutra i izvana paklinom.

15 A pravit ćeš je ovako: neka korablja bude trista lakata u duljinu, pedeset u širinu, a trideset lakata u visinu.

16 Na korablji načini otvor za svjetlo, završi ga jedan lakat od vrha. Vrata na korablji načini sa strane; neka ima donji, srednji i gornji kat.

17 Ja ću, evo, pustiti potop - vode na zemlju - da izgine svako biće pod nebom, sve u čemu ima dah života: sve na zemlji mora poginuti.

18 A s tobom ću učiniti Savez; ti ćeš ući u korablju - ti i s tobom tvoji sinovi, tvoja žena i žene tvojih sinova.

19 A od svega što je živo - od svih bića - uvedi u korablju od svakoga po dvoje da s tobom preživi, i neka budu muško i žensko.

20 Od ptica prema njihovim vrstama, od životinja prema njihovim vrstama i od svih stvorova što po tlu puze prema njihovim vrstama: po dvoje od svega neka uđe k tebi da preživi.

21 Sa sobom uzmi svega za jelo pa čuvaj da bude hrane tebi i njima."

22 Noa učini tako. Sve kako mu je Bog naredio, tako je izvršio.

   

Aus Swedenborgs Werken

 

Arcana Coelestia #668

studieren Sie diesen Abschnitt

  
/ 10837  
  

668. 'Sons' means truths and 'wives' goods. This also has been shown already at Chapter 5:4 where the phrase 'sons and daughters' is used. Here however it is 'sons and wives', for 'wives' are goods which have been joined to truths. Indeed no truth can ever be brought forth unless some good or delight exists for it to spring from. Within good and delight there is life, but not within truth apart from that which it derives from good and delight. It is from these that truth is given form and develops, even as faith, which is connected with truth, is given form by and develops out of love, which is connected with good. Truth is like light; there is no light apart from that which flows from the sun or flame. It is from these that light is given form. Truth is merely the form which good takes, and faith merely the form which love takes. The form that truth takes depends therefore on the character of its good, as does that of faith on that of its love or charity. This is the reason why 'wife' and 'wives who mean goods that have been joined to truths are meant at this point. This also is why in the next verse reference is made to pairs of all, male and female, entering the ark, for without goods joined to truths regeneration does not take place.

  
/ 10837  
  

Thanks to the Swedenborg Society for the permission to use this translation.