Die Bibel

 

Postanak 4

Lernen

   

1 Čovjek pozna svoju ženu Evu, a ona zače i rodi Kajina, pa reče: "Muško sam čedo stekla pomoću Jahve!"

2 Poslije rodi Abela, brata Kajinova; Abel postane stočar, a Kajin zemljoradnik.

3 I jednoga dana Kajin prinese Jahvi žrtvu od zemaljskih plodova.

4 A prinese i Abel od prvine svoje stoke, sve po izbor pretilinu. Jahve milostivo pogleda na Abela i njegovu žrtvu,

5 a na Kajina i žrtvu njegovu ni pogleda ne svrati. Stoga se Kajin veoma razljuti i lice mu se namrgodi.

6 I Jahve reče Kajinu: "Zašto si ljut? Zašto ti je lice namrgođeno?

7 Jer ako pravo radiš, vedrinom odsijevaš. A ne radiš li pravo, grijeh ti je kao zvijer na pragu što na te vreba; još mu se možeš oduprijeti."

8 Kajin pak reče svome bratu Abelu: "Hajdemo van!" I našavši se na polju, Kajin skoči na brata Abela te ga ubi.

9 Potom Jahve zapita Kajina: "Gdje ti je brat Abel?" "Ne znam", odgovori. "Zar sam ja čuvar brata svoga?"

10 Jahve nastavi: "Što si učinio? Slušaj! Krv brata tvoga iz zemlje k meni viče.

11 Stoga budi proklet na zemlji koja je rastvorila usta da proguta s ruke tvoje krv brata tvoga!

12 Obrađivat ćeš zemlju, ali ti više neće davati svoga roda. Vječni ćeš skitalica na zemlji biti!"

13 A Kajin reče Jahvi: "Kazna je moja odviše teška da se snosi.

14 Evo me tjeraš danas s plodnoga tla; moram se skrivati od tvoga lica i biti vječni lutalac na zemlji - tko me god nađe, može me ubiti."

15 A Jahve mu reče: "Ne! Nego tko ubije Kajina, sedmerostruka osveta na njemu će se izvršiti!" I Jahve stavi znak na Kajina, da ga tko, našavši ga, ne ubije.

16 Kajin ode ispred lica Jahvina u zemlju Nod, istočno od Edena, i ondje se nastani.

17 Kajin pozna svoju ženu te ona zače i rodi Henoka. Podigao je grad i grad prozvao imenom svoga sina - Henok.

18 Henoku se rodio Irad, a od Irada potekao Mehujael; od Mehujaela poteče Metušael, od Metušaela Lamek.

19 Lamek uzme dvije žene. Jedna se zvala Ada, a druga Sila.

20 Ada rodi Jabala, koji je postao praocem onih što pod šatorima žive sa stokom.

21 Bratu mu bijaše ime Jubal. On je praotac svih koji sviraju na liru i sviralu.

22 Sila rodi Tubal-Kajina, praoca onih koji kuju bakar i željezo. Tubal-Kajinovoj sestri bijaše ime Naama.

23 Lamek prozbori svojim ženama: "Ada i Sila, glas moj poslušajte! Žene Lamekove, čujte mi besjedu: Čovjeka sam ubio jer me ranio i dijete jer me udarilo.

24 Ako će Kajin biti osvećen sedmerostruko, Lamek će sedamdeset i sedam puta!"

25 Adam pozna svoju ženu te ona rodi sina i nadjenu mu ime Šet. Reče ona: "Bog mi dade drugo dijete mjesto Abela, koga ubi Kajin."

26 Šetu se rodi sin, komu on nadjenu ime Enoš. Tada se počelo zazivati ime Jahvino.

   

Aus Swedenborgs Werken

 

Arcana Coelestia #371

studieren Sie diesen Abschnitt

  
/ 10837  
  

371. When the most ancient people used the phrase 'Jehovah is saying' they meant perception, for they recognized that it was the Lord who enabled them to perceive. This perception could last only so long as love remained the chief thing. When love to the Lord, and so love towards the neighbour, died out, perception came to an end, the amount of love that remained determining the amount of perception they had. This power of perception was peculiar to the Most Ancient Church, but after faith had been separated from love, as it was among those following the Flood, and charity was conferred through faith, conscience took the place of perception. This conscience was a dictate as well, though in a different way; but this in the Lord's Divine mercy will be discussed later on. When conscience dictates, it is likewise said that 'Jehovah says' in the Word, for conscience is formed from things revealed in the Word, and from cognitions derived from it. And when the Word states or dictates, it is the Lord who is stating. Consequently nothing is more common, even today, than to assert that 'the Lord is saying' when referring to some matter of conscience or of faith.

  
/ 10837  
  

Thanks to the Swedenborg Society for the permission to use this translation.