Die Bibel

 

Postanak 39

Lernen

   

1 Josipa dovedoše u Egipat. Tu ga od Jišmaelaca koji su ga onamo doveli kupi Egipćanin Potifar, dvoranin faraonov i zapovjednik njegove tjelesne straže.

2 Jahve je bio s Josipom, zato je u svemu imao sreću: Egipćanin ga uzme k sebi u kuću.

3 Vidje njegov gospodar da je Jahve s njim i da svemu što mu ruka poduzme Jahve daje uspjeh;

4 zavolje on Josipa, uze ga za dvoranina i postavi ga za upravitelja svoga doma i povjeri mu sav svoj imetak.

5 I otkad mu je povjerio upravu svoga doma i svega svog imetka, blagoslovi Jahve dom Egipćaninov zbog Josipa: blagoslov Jahvin bijaše na svemu što je imao - u kući i u polju.

6 I tako sve svoje prepusti brizi Josipovoj te se više ni za što nije brinuo, osim za jelo što je jeo. A Josip je bio mladić stasit i naočit.

7 Poslije nekog vremena žena njegova gospodara zagleda se u Josipa i reče mu: "Legni sa mnom!"

8 On se oprije i reče ženi svoga gospodara: "Gledaj! Otkako sam ja ovdje, moj se gospodar ne brine ni za što u kući; sve što ima meni je povjerio.

9 On u ovoj kući nema više vlasti negoli ja i ništa mi ne krati, osim tebe, jer si njegova žena. Pa kako bih ja mogao učiniti tako veliku opačinu i sagriješiti protiv Boga!"

10 Iako je Josipa salijetala iz dana u dan, on nije pristajao da uz nju legne; nije joj prilazio.

11 Jednog dana Josip uđe u kuću na posao. Kako nikog od služinčadi nije bilo u kući,

12 ona ga uhvati za ogrtač i reče: "Legni sa mnom!" Ali on ostavi svoj ogrtač u njezinoj ruci, otrže se i pobježe van.

13 Vidjevši ona da je u njezinoj ruci ostavio ogrtač i pobjegao van,

14 zovne svoje sluge te im reče: "Gledajte! Trebalo je da nam dovede jednog Hebrejca da se s nama poigrava. Taj k meni dođe da sa mnom legne, ali sam ja na sav glas zaviknula.

15 A čim je čuo kako vičem, ostavi svoj ogrtač pokraj mene i pobježe van."

16 Uza se je držala njegov ogrtač dok mu je gospodar došao kući.

17 Onda i njemu kaza istu priču: "Onaj sluga Hebrejac koga si nam doveo dođe k meni da sa mnom ljubaka!

18 Ali čim je čuo kako vičem, ostavi svoj ogrtač pokraj mene i pobježe van."

19 Kad je njegov gospodar čuo pripovijest svoje žene koja reče: "Eto, tako sa mnom tvoj sluga", razgnjevi se.

20 Gospodar pograbi Josipa i baci ga u tamnicu - tamo gdje su bili zatvoreni kraljevi utamničenici. I osta u tamnici.

21 Ali je Jahve bio s njim, iskaza naklonost Josipu te on nađe milost u očima upravitelja tamnice.

22 Tako upravitelj tamnice preda u Josipove ruke sve utamničenike koji su se nalazili u tamnici; i ondje se ništa nije radilo bez njega.

23 Budući da je Jahve bio s njim, upravitelj tamnice nije nadgledao ništa što je Josipu bilo povjereno: Jahve bijaše s njim, i što god bi poduzeo, Jahve bi to okrunio uspjehom.

   

Aus Swedenborgs Werken

 

Arcana Coelestia #5002

studieren Sie diesen Abschnitt

  
/ 10837  
  

5002. 'To be with her' means lest it should thereby be made one with it. This is clear from the meaning of 'being with someone' as existing joined more closely or united together. The reason 'being' means existing united is that the actual being (esse) of a thing is good, and all good flows from love, love being essentially a spiritual togetherness or oneness. This explains why in the highest sense the Lord is called 'Being' (Esse), or Jehovah; for all good flowing from love or spiritual togetherness is derived from Him. Because the love that is derived from Him and returned to Him through the acceptance of it, and also mutual love, make heaven one, heaven is therefore called a marriage, which gives it its 'being'. One would be able to say the same of the Church if love and charity existed there as its essential being. Therefore where no togetherness or unity exists, the Church has no 'being', for unless something were present there to unite its members or make them one, the Church would disintegrate and cease to exist.

[2] The same happens to civil society if everyone there is out only for himself and nobody, except for his own purposes, takes any interest in anyone else. Without laws to unite its members, and without any fears for loss of gain, position, reputation, or life, society would fall completely to pieces. Therefore the 'being' of such a society in which everyone is out for himself consists in its members being joined or united together, but at a purely external level. Internally that society does not have any 'being'. Consequently in the next life people like this are confined to hell, where in a similar way they are kept in check by external restraints, especially by fears. But as often as those restraints are eased, one individual hastens to destroy another, there being nothing he wants to do more than to destroy another completely. It is different in heaven, where love to the Lord and mutual love deriving from that love join its members together at an internal level. When external restraints are removed there, angels become even more closely joined to one another. And being thereby drawn nearer to the Divine Being (Esse) coming to them from the Lord, they are filled deeper still with affection, and from this with a sense of freedom, and as a consequence with feelings of blessedness, happiness, and joy.

  
/ 10837  
  

Thanks to the Swedenborg Society for the permission to use this translation.