Die Bibel

 

Postanak 39

Lernen

   

1 Josipa dovedoše u Egipat. Tu ga od Jišmaelaca koji su ga onamo doveli kupi Egipćanin Potifar, dvoranin faraonov i zapovjednik njegove tjelesne straže.

2 Jahve je bio s Josipom, zato je u svemu imao sreću: Egipćanin ga uzme k sebi u kuću.

3 Vidje njegov gospodar da je Jahve s njim i da svemu što mu ruka poduzme Jahve daje uspjeh;

4 zavolje on Josipa, uze ga za dvoranina i postavi ga za upravitelja svoga doma i povjeri mu sav svoj imetak.

5 I otkad mu je povjerio upravu svoga doma i svega svog imetka, blagoslovi Jahve dom Egipćaninov zbog Josipa: blagoslov Jahvin bijaše na svemu što je imao - u kući i u polju.

6 I tako sve svoje prepusti brizi Josipovoj te se više ni za što nije brinuo, osim za jelo što je jeo. A Josip je bio mladić stasit i naočit.

7 Poslije nekog vremena žena njegova gospodara zagleda se u Josipa i reče mu: "Legni sa mnom!"

8 On se oprije i reče ženi svoga gospodara: "Gledaj! Otkako sam ja ovdje, moj se gospodar ne brine ni za što u kući; sve što ima meni je povjerio.

9 On u ovoj kući nema više vlasti negoli ja i ništa mi ne krati, osim tebe, jer si njegova žena. Pa kako bih ja mogao učiniti tako veliku opačinu i sagriješiti protiv Boga!"

10 Iako je Josipa salijetala iz dana u dan, on nije pristajao da uz nju legne; nije joj prilazio.

11 Jednog dana Josip uđe u kuću na posao. Kako nikog od služinčadi nije bilo u kući,

12 ona ga uhvati za ogrtač i reče: "Legni sa mnom!" Ali on ostavi svoj ogrtač u njezinoj ruci, otrže se i pobježe van.

13 Vidjevši ona da je u njezinoj ruci ostavio ogrtač i pobjegao van,

14 zovne svoje sluge te im reče: "Gledajte! Trebalo je da nam dovede jednog Hebrejca da se s nama poigrava. Taj k meni dođe da sa mnom legne, ali sam ja na sav glas zaviknula.

15 A čim je čuo kako vičem, ostavi svoj ogrtač pokraj mene i pobježe van."

16 Uza se je držala njegov ogrtač dok mu je gospodar došao kući.

17 Onda i njemu kaza istu priču: "Onaj sluga Hebrejac koga si nam doveo dođe k meni da sa mnom ljubaka!

18 Ali čim je čuo kako vičem, ostavi svoj ogrtač pokraj mene i pobježe van."

19 Kad je njegov gospodar čuo pripovijest svoje žene koja reče: "Eto, tako sa mnom tvoj sluga", razgnjevi se.

20 Gospodar pograbi Josipa i baci ga u tamnicu - tamo gdje su bili zatvoreni kraljevi utamničenici. I osta u tamnici.

21 Ali je Jahve bio s njim, iskaza naklonost Josipu te on nađe milost u očima upravitelja tamnice.

22 Tako upravitelj tamnice preda u Josipove ruke sve utamničenike koji su se nalazili u tamnici; i ondje se ništa nije radilo bez njega.

23 Budući da je Jahve bio s njim, upravitelj tamnice nije nadgledao ništa što je Josipu bilo povjereno: Jahve bijaše s njim, i što god bi poduzeo, Jahve bi to okrunio uspjehom.

   

Aus Swedenborgs Werken

 

Arcana Coelestia #4976

studieren Sie diesen Abschnitt

  
/ 10837  
  

4976. 'And ministered to him' means that factual knowledge was assigned to its own good. This is clear from the meaning of 'ministering' as serving by supplying what another has need of, in this case as being assigned to since the subject is natural good to which factual knowledge is to be assigned. 'Ministering' is also used to describe known facts, for in the Word a minister and a servant mean factual knowledge or natural truth because this is subservient to good as its lord. Factual knowledge stands in relation to delight present in the natural man - or what amounts to the same, natural truth stands in relation to its good - in exactly the same way as water does to bread, or drink to food. Water or drink enables bread or food to be dissolved, and once dissolved to be conveyed into the blood, from which it passes into all parts around the body and nourishes them. Without the water or drink the bread or food is not broken down into extremely small particles and carried around the body to fulfill its purpose.

[2] The same applies to factual knowledge in relation to delight, or truth in relation to good. That being so, good longs for and desires truth, and does so because of the purpose such truth can fulfill by ministering to it and serving it. Food and drink also correspond to these. No one in the next life is nourished by any natural food or natural drink, only by spiritual food and spiritual drink, spiritual food being good, and spiritual drink truth. This is why, when bread or food is mentioned in the Word, angels understand spiritual bread or food, which is the good of love and charity; and when water or drink is mentioned they understand spiritual water or drink, which is the truth of faith. From this one may see what the truth of faith without the good of charity is, and also what kind of nourishment the former without the latter is able to supply to the internal man; that is to say, it is like the nourishment supplied by water or drink alone without bread or food. It is well known that a person fed on water or drink alone wastes away and dies.

  
/ 10837  
  

Thanks to the Swedenborg Society for the permission to use this translation.