Die Bibel

 

Postanak 35

Lernen

   

1 Bog reče Jakovu: "Ustani, idi gore u Betel te ondje ostani! Načini ondje žrtvenik Bogu koji ti se objavio kad si bježao od svoga brata Ezava!"

2 I Jakov reče svojoj obitelji i svima koji bijahu s njime: "Odbacite tuđe kumire koji se nalaze u vašoj sredini; očistite se i preobucite.

3 Idemo gore u Betel; ondje ću načiniti žrtvenik Bogu, koji me uslišao kad sam bio u nevolji i sa mnom bio na putu kojim sam hodio."

4 Oni predaju Jakovu sve tuđe kumire što su ih imali i naušnice što su bile o njihovim ušima, pa ih Jakov zakopa pod hrast kod Šekema.

5 Kad su se zaputili, strah od Boga spopadne okolišna mjesta, tako da nisu išli u potjeru za Jakovljevim sinovima.

6 Jakov stigne u Luz, to jest Betel, u zemlji kanaanskoj, i sav puk što je bio s njim.

7 Ondje sagradi žrtvenik i mjesto nazva El Betel, jer mu se ondje Bog objavio kad on bježaše pred svojim bratom Ezavom.

8 Tada umre Rebekina dojilja Debora te je sahraniše pod Betelom, pod hrastom, koji se otad zove "Tužni hrast".

9 Bog se opet objavi Jakovu kad je stigao iz Padan Arama, te ga blagoslovi.

10 Bog mu reče: "Ime ti je Jakov, ali se odsad nećeš zvati Jakov nego će Izrael biti tvoje Ime." Tako ga prozva Izraelom.

11 Onda mu Bog reče: "Ja sam El Šadaj - Bog Svesilni! Budi rodan i množi se! Od tebe poteći će narod, mnoštvo naroda, i kraljevi iz tvog će izaći krila.

12 Zemlju što je dadoh Abrahamu i Izaku tebi predajem; i potomstvu tvojem poslije tebe zemlju ću ovu dati."

13 A onda Bog ode od njega gore.

14 Na mjestu gdje je Bog s njim govorio Jakov uspravi stup, stup od kamena; na njemu prinese žrtvu i izli ulja.

15 A mjesto gdje mu je Bog govorio Jakov nazva Betel.

16 Potom odu iz Betela. Još bijaše malo puta do Efrate, a Rahela se nađe pri porođaju. Napali je teški trudovi.

17 Kad su joj porođajni bolovi bili najteži, reče joj babica: "Ne boj se jer ti je i ovo sin!"

18 Kad se rastavljala s dušom - jer umiraše Rahela - nadjenu sinu ime Ben Oni; ali ga otac prozva Benjamin.

19 Tako umrije Rahela. Sahrane je na putu u Efratu, to jest Betlehem.

20 A na njezinu grobu Jakov podigne spomenik - onaj što je na Rahelinu grobu do danas.

21 Izrael krenu dalje te razape svoj šator s onu stranu Migdal-Edera.

22 Dok je Izrael boravio u onom kraju, ode Ruben i legne s Bilhom, priležnicom svoga oca. Sazna za to Izrael. Izrael je imao dvanaest sinova.

23 S Leom: Rubena, koji je Jakovljev prvorođenac, Šimuna, Levija, Judu, Jisakara i Zebuluna;

24 s Rahelom: Josipa i Benjamina;

25 s Bilhom, Rahelinom sluškinjom: Dana i Naftalija;

26 sa Zilpom, sluškinjom Leinom: Gada i Ašera. To su Jakovljevi sinovi što su mu se rodili u Padan Aramu.

27 Jakov dođe k svome ocu Izaku u Mamru u Kirjat Arbu, to je Hebron - gdje su boravili Abraham i Izak kao pridošlice.

28 Kad je Izaku bilo sto i osamdeset godina, umrije.

29 Izak izdahne i umre, starac i godinama zasićen, te bude pridružen svojim precima. Sahrane ga njegovi sinovi, Ezav i Jakov.

   

Aus Swedenborgs Werken

 

Arcana Coelestia #4606

studieren Sie diesen Abschnitt

  
/ 10837  
  

4606. 'And Simeon, and Levi, and Judah, and Issachar, and Zebulun' means the essential characteristics of these, that is to say, of external Divine Goods and Truths. This is clear from the representation of each of these sons - from the representation of 'Simeon' in the highest sense as providence, in the internal sense faith within the will, and in the external sense obedience, dealt with in 3869-3872; of 'Levi' in the highest sense as love and mercy, in the internal sense charity or spiritual love, and in the external sense a joining together, dealt with in 3875, 3877; of 'Judah' in the highest sense as the Divinity of the Lord's Love, in the internal sense the Lord's celestial kingdom, and in the more exterior sense doctrine from the Word which the celestial Church has, dealt with in 3881; of 'Issachar' in the highest sense as Divine Good wedded to Truth, and Truth wedded to Good, in the internal sense heavenly conjugial love, and in the external sense mutual love, dealt with in 3956, 3957; and from the representation of 'Zebulun' in the highest sense as the Lord's Divine itself and His Divine Human, in the internal sense the heavenly marriage, and in the external sense conjugial love, dealt with in 3960, 3961. These are the essential characteristics within the Lord's external Divine Goods and Truths; but no one is able to explain how each one is present within them except him who dwells in heavenly light. For in that light they reveal themselves like the replies seen in the Urim and Thummim as flashes of light and fire, from which answers given by the Lord were perceived. For the Urim and Thummim contained twelve precious stones in conformity with the twelve tribes of Israel.

  
/ 10837  
  

Thanks to the Swedenborg Society for the permission to use this translation.