Die Bibel

 

Postanak 29

Lernen

   

1 Jakov nastavi put i dođe u zemlju istočnu.

2 Najednom opazi studenac u polju. Tri su stada ovaca oko njega plandovala, jer se na tome studencu napajahu. Velik se kamen nalazio studencu na otvoru.

3 Jedino kad bi se svi pastiri ondje skupili, mogli bi odvaliti kamen s otvora i ovce napojiti; tada bi opet prevalili kamen na njegovo mjesto, na otvor studenca.

4 "Odakle ste, braćo moja?" - zapita ih Jakov. "Iz Harana", odgovore.

5 "Poznajete li", pitaše ih dalje, "Nahorova sina Labana?" "Poznajemo", odgovore.

6 "Je li zdravo?" - opet ih upita. "Zdravo je; a evo mu dolazi kći Rahela sa stadom", odgovore.

7 "Još ima mnogo dana", nastavi on, "nije vrijeme spraćati blago. Zašto ga ne napojite i ne otjerate na pašu?"

8 "Ne možemo dok se ne skupe svi pastiri", odgovoriše, "da odvale kamen s otvora studenca, tako da mognemo napojiti ovce."

9 Dok je on još s njima govorio, dođe Rahela s ovcama svoga oca. Bila je, naime, pastirica.

10 Kako Jakov ugleda Rahelu, kćer Labana, brata svoje majke, sa stadom svoga ujaka Labana, Jakov se primače i odvali kamen s otvora studenca te napoji stado svoga ujaka Labana.

11 Zatim Jakov poljubi Rahelu, a onda briznu u plač.

12 Potom Jakov kaza Raheli da je on sestrić njezina oca, sin Rebekin. Nato ona otrča i obavijesti oca.

13 Kad je Laban čuo vijest o Jakovu, sinu svoje sestre, potrča mu u susret. Zagrli ga i poljubi te dovede u svoju kuću. Ispriča Labanu sve što mu se dogodilo.

14 A onda Laban reče. "Zbilja si ti moja kost i moje meso!" Pošto je Jakov proboravio s Labanom mjesec dana,

15 Laban reče Jakovu: "Zar ćeš me zato što si mi sestrić badava služiti! Kaži mi koliko ćeš tražiti za najam?"

16 A Laban imaše dvije kćeri. Starijoj bijaše ime Lea, a mlađoj Rahela.

17 Lea imala slabe oči, a Rahela bila stasita i lijepa.

18 Kako je Jakov volio Rahelu, reče: "Služit ću ti sedam godina za tvoju mlađu kćer Rahelu."

19 Laban odvrati: "Bolje je da je tebi dam nego kakvu strancu. Ostani sa mnom!"

20 Tako je Jakov služio za Rahelu sedam godina, ali mu se učinile, zbog ljubavi prema njoj, kao nekoliko dana.

21 Poslije toga Jakov reče Labanu: "Daj mi moju ženu, jer se moje vrijeme navršilo pa bih htio k njoj."

22 Laban sabra sav svijet onog mjesta i priredi gozbu.

23 Ali navečer uzme svoju kćer Leu pa nju uvede k Jakovu, i on priđe k njoj.

24 Laban dade svoju sluškinju Zilpu svojoj kćeri Lei za sluškinju.

25 Kad bi ujutro, a to, gle, Lea! Tada Jakov reče Labanu: "Zašto si mi to učinio! Zar te ja nisam služio za Rahelu? Zašto si me prevario?"

26 Laban odgovori: "U našem mjestu nije običaj da se mlađa udaje prije starije.

27 Završi s njom ovu ženidbenu sedmicu, a onda ću ti dati i drugu, za drugih sedam godina službe kod mene." Jakov pristane: navrši onu ženidbenu sedmicu.

28 Onda mu Laban dade i svoju kćer Rahelu za ženu.

29 Laban dade svoju sluškinju Bilhu svojoj kćeri Raheli za sluškinju.

30 Jakov nato priđe Raheli. Rahelu je više volio nego Leu. I tako je služio Labana još sedam godina.

31 Jahve je vidio da Lea nije voljena, te je učini plodnom, dok Rahela ostade nerotkinja.

32 Lea zače i rodi sina; nadjenu mu ime Ruben, a to znači, kako je ona protumačila: "Jahve je vidio moju nevolju i stoga će me sada muž moj ljubiti."

33 Opet zače i rodi sina te izjavi: "Jahve je čuo da nisam voljena, stoga mi je dao i ovoga." Zato mu nadjenu ime Šimun.

34 Opet zače i rodi sina te izjavi: "Sad će se moj muž meni prikloniti: tri sam mu sina rodila." Zato mu nadjenu ime Levi.

35 A kad je još jednom začela i sina rodila, izjavi: "Ovaj put hvalit ću Jahvu." Stoga sinu nadjenu ime Juda. Potom prestade rađati.

   

Aus Swedenborgs Werken

 

Arcana Coelestia #3825

studieren Sie diesen Abschnitt

  
/ 10837  
  

3825. And Laban said, It is better that I should give her to thee than give her to another man; abide with me. That this signifies a means of conjunction through interior truth with that good, is evident from the signification of “reward,” in regard to which the reply and affirmation are made in these words, as being a means of conjunction (see n. 3816). That “Rachel,” who is here meant by “her,” is interior truth; and that “Jacob,” who is here meant by “thee,” is good, has been shown above. In regard to the conjunction of the good which is “Jacob,” with the good which is “Laban,” by means of interior truth which is “Rachel,” this is an arcanum which cannot easily be described to the apprehension; for in the first place there must be a clear idea of each good, and also of the affection of interior truth. Moreover, the understanding of every subject is according to the ideas; being none if there is no idea; obscure if the idea is obscure; perverted if the idea is perverted; and clear if the idea is clear. It is also according to the affections, by which the idea, even if clear, is varied. We shall merely state that in every man who is being regenerated the good of his natural, such as is here represented by Jacob, is conjoined first with good such as is here represented by Laban, through the affection of interior truth which is here represented by Rachel, and afterwards with the good of the rational and the truth thereof, which are Isaac and Rebekah. By means of this first conjunction, a man is in a state capable of receiving the internal or spiritual truths which are the means of the conjunction of the natural with the rational; that is, of the external man with the internal.

  
/ 10837  
  

Thanks to the Swedenborg Foundation for the permission to use this translation.