Die Bibel

 

Postanak 27

Lernen

   

1 Ostarje Izak, vid mu se očinji gasio. Zato zovne svoga starijeg sina Ezava i reče mu: "Sine!" On mu odgovori: "Evo me!"

2 A on nastavi: "Vidiš, ostario sam, a ne znam dana svoje smrti.

3 Zato uzmi svoju opremu, svoj tobolac i luk, pa idi u pustaru i ulovi mi divljači.

4 Onda mi pripremi ukusan obrok, kako volim, te mi ga donesi da blagujem, pa da te mognem blagosloviti prije nego umrem."

5 Rebeka je slušala dok je Izak govorio svome sinu Ezavu, i kad je Ezav otišao u pustaru da ulovi divljači svome ocu,

6 Rebeka reče svome sinu Jakovu: "Upravo sam čula kako tvoj otac govori tvome bratu Ezavu:

7 'Donesi mi divljači te mi priredi ukusan obrok da blagujem pa da te pred licem Jahvinim blagoslovim prije nego umrem.'

8 A sad, sine moj, poslušaj me i učini kako ti naredim.

9 Otiđi k stadu i odande mi donesi dva lijepa kozleta, a ja ću od njih prirediti ukusan obrok tvome ocu, kako on voli.

10 Onda ti donesi svome ocu da jede te tebe mogne blagosloviti prije nego umre."

11 Ali Jakov odgovori svojoj majci Rebeki: "E, ali moj je brat Ezav runjav, a ja sam bez dlaka!

12 Možda me se moj otac dotakne te ću u njegovim očima ispasti varalicom i na se svaliti prokletstvo, a ne blagoslov."

13 Ali njegova mu majka odgovori: "Sine moj, tvoje prokletstvo neka padne na mene! Samo ti mene poslušaj, otiđi i donesi!"

14 Ode on, nađe i donese svojoj majci, a njegova majka priredi ukusan obrok, kako je njegov otac volio.

15 Potom Rebeka uzme najljepše odijelo svoga starijeg sina Ezava što je u kući imala, pa u nj odjene svoga mlađeg sina Jakova.

16 U kožu kozleta zamota mu ruke i goli dio vrata.

17 Stavi zatim ukusan obrok i kruh što ga je pripravila na ruke svoga sina Jakova.

18 Ode on k ocu i reče: "Oče!" On odgovori: "Evo me. Koji si ti moj sin?"

19 A Jakov odgovori svome ocu: "Ja sam Ezav, tvoj prvorođenac; učinio sam kako si mi rekao. Sad ustaj, sjedi pa jedi moje lovine, da me onda mogneš blagosloviti."

20 Izak upita svoga sina: "Kako si tako brzo uspio, sine moj?" On odgovori: "Jer mi je Jahve, Bog tvoj, bio milostiv."

21 Potom Izak reče Jakovu: "Primakni se, sine moj, da opipam jesi li ti zbilja moj sin Ezav ili nisi."

22 Jakov se primakne k svome ocu Izaku, koji ga opipa i reče: "Glas je Jakovljev, ali su ruke Ezavove."

23 Nije ga prepoznao jer su mu ruke bile runjave kao i ruke njegova brata Ezava. Kad ga je htio blagosloviti,

24 upita još jednom: "Jesi li ti zaista moj sin Ezav?" Odgovori on: "Jesam."

25 Potom reče Izak: "Stavi preda me da blagujem lovine svoga sina pa da te blagoslovi duša moja." Jakov ga posluži pa je jeo. Zatim mu donese i vina, pa je pio.

26 Poslije toga reče mu njegov otac Izak: "Primakni se, sine moj, i poljubi me!"

27 Kad se primače i poljubi ga, Izak osjeti miris njegove odjeće pa ga blagoslovi: "Gle, miris sina mog nalik je mirisu polja koje Jahve blagoslovi.

28 Neka ti Bog daje rosu s neba i rodnost zemlje: izobilje žita i mladoga vina.

29 Narodi ti služili, plemena ti se klanjala! Braćom svojom gospodari, nek sinci majke tvoje pred tobom padaju! Proklet bio tko tebe proklinje; blagoslovljen tko te blagoslivlje!"

30 Tek što se Jakov udaljio od svoga oca Izaka - pošto je Izak podijelio blagoslov Jakovu - njegov brat Ezav dođe iz lova.

31 I on priredi ukusan obrok i donese ga svome ocu. I reče svome ocu: "Ustani, oče moj, i blaguj od lovine svoga sina da me onda mogneš blagosloviti!"

32 A njegov ga otac Izak zapita: "Tko si ti?" On odgovori: "Ja sam tvoj prvorođenac Ezav!"

33 Izak se silno prepadne: "Pa tko je onda bio onaj što je divljači ulovio i meni već donio? Blagovao sam je prije nego si ti došao; onoga sam blagoslovio i blagoslovljen će ostati."

34 Kad je Ezav čuo riječi svoga oca, kriknu glasno i gorko zaplaka pa reče svome ocu: "I mene blagoslovi, oče!"

35 A on odvrati: "Brat tvoj dođe na prijevaru i odnese tvoj blagoslov."

36 "Zato valjda što mu je ime Jakov, dvaput me već prevario", reče Ezav. "Oduzeo mi prvorodstvo, a sad mi evo oduze i blagoslov." Onda doda: "Zar za me nisi sačuvao nikakva blagoslova?"

37 Izak odgovori Ezavu: "Njega sam već postavio za tvoga gospodara; njemu sam svu njegovu braću predao za sluge; žitom sam ga i vinom opskrbio. A što sad za te mogu učiniti, sine moj?"

38 Ezav odgovori svome ocu: "Zar ti, oče, raspolažeš samo jednim blagoslovom? Blagoslovi i mene, oče moj!" Ezav jecaše na sav glas.

39 Tada otac njegov Izak progovori i reče: "Daleko od plodna tla dom tvoj će biti, daleko od rose s neba.

40 Od mača svoga ćeš živjeti, brata svoga ćeš služiti. Ali jednom, kada se pobuniš, jaram ćeš njegov stresti sa svog vrata."

41 Ezav zamrzi Jakova zbog blagoslova kojim ga je otac njegov blagoslovio pa reče u sebi: "Čim dođu dani žalosti za mojim ocem, ubit ću ja svoga brata Jakova."

42 Kada su Rebeki javili te riječi što ih je izrekao njezin stariji sin Ezav, zovne ona svoga mlađeg sina Jakova te mu reče: "Pazi! Brat ti se Ezav nosi mišlju kako će te ubiti.

43 Ali ti, sine moj, poslušaj mene: odmah bježi mome bratu Labanu u Haran.

44 Ostani kod njega neko vrijeme, dok bijes brata tvoga na te jenja,

45 dok se srdžba brata tvoga odvrati od tebe te on zaboravi što si mu učinio. Ja ću onda po te poslati i odande te dovesti. Zašto da vas obojicu izgubim u jedan dan!"

46 Potom Rebeka reče Izaku: "Moj mi je život dosadio zbog ovih žena Hetitkinja. Ako se i Jakov oženi kojom kao što su ove urođenice, Hetitkinjom, što će mi onda život!"

   

Aus Swedenborgs Werken

 

Arcana Coelestia #3304

studieren Sie diesen Abschnitt

  
/ 10837  
  

3304. 'And his hand was grasping Esau's heel' means the lowest level of natural good, to which [truth] clung with some power. This is clear from the meaning of 'the hand' as power, dealt with in 878, and as having reference to truth, 3091; from the meaning of 'grasping' as clinging to; from the meaning of 'the heel' as the lowest part of the natural, dealt with in 259; and from the representation of 'Esau' as the good of the natural, dealt with in 3302. From these meanings it is evident that 'his hand was grasping Esau's heel' means the lowest level of natural good, which truth clung to with some power.

[2] The implications of truth clinging with some power to the lowest good of the natural are that when the natural, or the natural man, is being regenerated, the conception of good and truth there is from the rational man, that is, from the spiritual man by way of the rational man, prior to this from the celestial man by way of the spiritual man, and prior to this from the Divine by way of the celestial man. Thus it is an influx which starts with the Divine and, passing through consecutive degrees, terminates in the lowest part of the natural, that is, in the worldly and bodily part. When the lowest natural has been contaminated by what is inherited from the mother, truth is unable to be united to good. It can do no more than cling to it with some power. Nor is truth united to good until the contamination has been eliminated. This is the reason why good but not truth is bred within a human being, and why small children therefore are devoid of all knowledge of truth and why truth has to be acquired through learning and after that joined to good, see 1831, 1832. This also explains why it is said that they struggled together within her, that is, they conflicted, 3289. Consequently when first conceived truth supplants good, as is said regarding Jacob, that he supplanted Esau,

Does he not call his name Jacob, and he has supplanted me these two times. Genesis 27:36.

And in Hosea,

He will make a visitation on Jacob over his ways and requite him according to his deeds; in the womb he supplanted his brother. Hosea 12:2-3.

[3] Those whose attention is fixed solely on the historical details and who cannot take it off these know no more than this, that the details contained here, and also those that have gone before [regarding the circumstances of the twins' birth], foretell what took place between Esau and Jacob, as is also corroborated by what follows. But the Lord's Word is such that the historical details follow their own sequence, while the spiritual details, which belong to the internal sense, follow theirs, so that the historical details are seen by the external man, but the spiritual details by the internal man. This being so a correspondence exists between the two, that is to say, between the external man and the internal man; and this is effected by means of the Word, for the Word serves to unite heaven and earth, as shown many times. Thus when anyone in a holy frame of mind reads the Word, a union is effected of his external man which is on earth with his internal man which is in heaven.

  
/ 10837  
  

Thanks to the Swedenborg Society for the permission to use this translation.