Die Bibel

 

Postanak 26

Lernen

   

1 U zemlji zavlada glad, različita od prijašnje što je bila za vrijeme Abrahama, pa Izak ode Abimeleku, kralju Filistejaca, u Geraru.

2 Jahve mu se ukaza i reče: "Ne silazi u Egipat: boravi u zemlji koju ću ti označiti.

3 U ovoj se zemlji nastani, ja ću s tobom biti i blagoslivljati te; tebi i tvome potomstvu dat ću sve ove krajeve, da izvršim zakletvu kojom sam se zakleo tvome ocu Abrahamu.

4 Tvoje ću potomstvo umnožiti kao zvijezde na nebesima i tvome ću potomstvu predati sve ove krajeve, tako da će se tvojim potomstvom blagoslivljati svi narodi zemlje;

5 a to zato što je Abraham slušao moj glas i pokoravao se mojim zapovijedima, mojim zakonima i odredbama!"

6 Tako Izak ostane u Geraru.

7 Kad su ga mještani pitali o njegovoj ženi, reče: "Ona mi je sestra." Bojao se reći: "Ona mi je žena", misleći: "Mještani bi me mogli ubiti zbog Rebeke jer je lijepa."

8 Kako su se ondje duže zadržali, kralj Filistejaca Abimelek jednom pogleda kroz prozor i opazi kako Izak miluje svoju ženu Rebeku.

9 Nato Abimelek pozove Izaka te reče: "Tako, ona ti je žena! Kako si mogao reći da ti je sestra?" Izak mu odgovori: "Jer sam mislio da bih zbog nje mogao poginuti."

10 Abimelek reče: "Zašto si nam to učinio? Umalo netko od ljudi nije legao s tvojom ženom. Tako bi na nas svalio krivnju."

11 Onda Abimelek izda naredbu svemu narodu: "Tko se god dotakne ovog čovjeka i njegove žene, glavu će izgubiti."

12 Izak je sijao u onom kraju i one godine urodilo mu stostruko. Jahve ga blagoslivljao

13 te je čovjek bivao sve bogatiji, dok nije postao vrlo bogat.

14 Stekao je stada ovaca i goveda i mnogu služinčad, tako da su mu Filistejci zavidjeli.

15 Zato Filistejci zasuše sve bunare što su ih sluge njegova oca bile iskopale - u vrijeme njegova oca Abrahama - i napuniše ih zemljom.

16 Onda Abimelek reče Izaku: "Idi od nas jer si postao mnogo moćniji od nas!"

17 Tako Izak ode odande, postavi svoj šator u gerarskoj dolini i nastani se ondje.

18 Izak opet iskopa bunare za vodu što su bili iskopani u vrijeme njegova oca Abrahama, a Filistejci ih bili zasuli poslije Abrahamove smrti. On ih je nazvao istim imenima kojima ih je zvao i njegov otac.

19 Ali kad su Izakove sluge, dok su u dolini kopale, ondje našle bunar sa živom vodom,

20 pastiri iz Gerara posvade se s Izakovim pastirima govoreći: "Naša je voda!" Bunaru je dao ime Esek, jer su se oni s njim svadili.

21 A kad su iskopali drugi bunar te se i zbog njega svađali, nazva ga imenom Sitna.

22 Odatle se preseli pa iskopa drugi bunar. Zbog njega se nisu svađali, pa ga nazove imenom Rehobot i protumači: "Jer nam je Jahve dao prostor da se na zemlji umnožimo."

23 Odande se popne u Beer Šebu.

24 Iste mu se noći ukaže Jahve i reče: "Ja sam Bog oca tvoga Abrahama. Ne boj se, ja sam s tobom! Blagoslovit ću te, potomke ti umnožit, zbog Abrahama, sluge svojega."

25 Izak tu podigne žrtvenik i zazove Jahvu po imenu; postavi ondje svoj šator, a njegove sluge počnu kopati bunar.

26 Uto mu dođe Abimelek iz Gerara sa svojim savjetnikom Ahuzatom i s Fikolom, zapovjednikom vojske.

27 Izak ih upita: "Zašto ste došli k meni kad me mrzite i kad ste me otjerali od sebe?"

28 Oni odgovore: "Jasno vidimo da je Jahve s tobom. Stoga pomislismo: neka zakletva bude veza između nas i tebe. Daj da s tobom sklopimo savez:

29 ti nama nećeš zla nanositi, kao što mi tebe nismo zlostavljali, nego uvijek prema tebi lijepo postupali i s mirom te otpustili. A blagoslov Jahvin bio nad tobom."

30 On im priredi gozbu te su jeli i pili.

31 Rano ujutro jedni se drugima zakunu. Potom ih Izak otpusti i oni od njega odu u miru.

32 Toga istog dana dođu Izakove sluge i obavijeste ga o bunaru što su ga iskopali te mu reknu: "Našli smo vodu."

33 On ga prozva Šiba. Zato je ime onom gradu do danas - Beer Šeba.

34 Kad je Ezavu bilo četrdeset godina, uzme za ženu Juditu, kćer Hetita Beerija, i Basematu, kćer Hetita Elona.

35 One postadoše izvor ogorčenja Izaku i Rebeki.

   

Aus Swedenborgs Werken

 

Arcana Coelestia #3365

studieren Sie diesen Abschnitt

  
/ 10837  
  

3365. And Isaac went unto Abimelech king of the Philistines, unto Gerar. That this signifies the doctrinal things of faith, is evident from the representation of Isaac, as being the Lord as to the Divine rational (see above, n. 1893, 2066, 2072, 2083, 2630; and that “Isaac” is the Lord’s Divine rational as to Divine good, n. 3012, 3194, 3210; and also as to Divine truth, which is represented by the marriage of Isaac with Rebekah, n. 3012, 3013, 3077); thus by Isaac is here represented the Lord as to Divine truth conjoined with the Divine good of the rational; for Rebekah was with Isaac, and was called “sister;” from the representation of Abimelech, as being the doctrine of faith that looks to rational things (n. 2504, 2509, 2510, 2530); and from the signification of the “king of the Philistines,” as being doctrinal things (that in the internal sense a “king” denotes the truth which is of doctrine, may be seen above, n. 1672, 2015, 2069; and that the “Philistines” signify the memory-knowledge of knowledges, which also is that of doctrinal things, n. 1197, 1198); and from the signification of “Gerar,” as being faith (n. 1209, 2504).

This shows what is signified by Isaac’s going to Abimelech king of the Philistines, unto Gerar, namely, that from the Lord comes the doctrine of faith that looks to rational things; or what is the same, the doctrinal things of faith. All those things are called doctrinal which are of doctrine, and which insofar as they can be received and acknowledged in heaven by angels, and on earth by men, are said to look to rational things, for it is the rational that receives and acknowledges them. But the rational is such that it cannot possibly apprehend Divine things, for it is finite, and the finite cannot apprehend what is of the infinite; and consequently truths Divine from the Lord are presented before the rational by means of appearances. Hence it is that doctrinal things are nothing but appearances of truth Divine, that is, nothing but celestial and spiritual vessels, within which is what is Divine; and because the Divine, that is, the Lord, is in them, they affect us, whence comes the conjunction of the Lord with angels and men.

  
/ 10837  
  

Thanks to the Swedenborg Foundation for the permission to use this translation.