Die Bibel

 

Postanak 22

Lernen

   

1 Poslije tih događaja Bog stavi Abrahama na kušnju. Zovnu ga: "Abrahame!" On odgovori: "Evo me!"

2 Bog nastavi: "Uzmi svoga sina, jedinca svoga Izaka koga ljubiš, i pođi u krajinu Moriju pa ga ondje prinesi kao žrtvu paljenicu na brdu koje ću ti pokazati."

3 Ujutro Abraham podrani, osamari magarca, sa sobom povede dvojicu svojih slugu i svog sina Izaka, pošto je prije nacijepao drva za žrtvu paljenicu, i uputi se na mjesto koje mu je Bog označio.

4 Treći dan Abraham podigne oči i opazi mjesto izdaleka.

5 Abraham onda reče slugama: "Vi ostanite ovdje uz magarca, a ja i dječak odosmo gore da se poklonimo, pa ćemo se vratiti k vama".

6 Abraham uzme drva za žrtvu paljenicu, stavi ih na sina Izaka, a u svoju ruku uzme kremen i nož. Tako pođu obojica zajedno.

7 Onda Izak reče svome ocu Abrahamu: "Oče!" "Evo me, sine!" - javi se on. "Evo kremena i drva," opet će sin, "ali gdje je janje za žrtvu paljenicu?"

8 "Bog će već providjeti janje za žrtvu paljenicu, sine moj!" - odgovori Abraham. I nastave put.

9 Stignu na mjesto o kojemu je Bog govorio. Ondje Abraham podigne žrtvenik, naslaže drva, sveže svog sina Izaka i položi ga po drvima na žrtvenik.

10 Pruži sad Abraham ruku i uzme nož da zakolje svog sina.

11 Uto ga zovne s neba anđeo Jahvin i poviče: "Abrahame! Abrahame!" "Evo me!" - odgovori on.

12 "Ne spuštaj ruku na dječaka", reče, "niti mu što čini! Sad, evo, znam da se Boga bojiš, jer nisi uskratio ni svog sina, jedinca svoga."

13 Podiže Abraham oči i pogleda, i gle - za njim ovan, rogovima se zapleo u grmu. Tako Abraham ode, uzme ovna i prinese ga za žrtvu paljenicu mjesto svoga sina.

14 Onome mjestu Abraham dade ime "Jahve proviđa". Zato se danas veli: "Na brdu Jahvina proviđanja."

15 Anđeo Jahvin zovne Abrahama s neba drugi put

16 i reče: "Kunem se samim sobom, izjavljuje Jahve: Kad si to učinio i nisi mi uskratio svog jedinca sina,

17 svoj ću blagoslov na te izliti i učiniti tvoje potomstvo brojnim poput zvijezda na nebu i pijeska na obali morskoj! A tvoji će potomci osvajati vrata svojih neprijatelja.

18 Budući da si poslušao moju zapovijed, svi će se narodi zemlje blagoslivljati tvojim potomstvom."

19 Zatim se Abraham vrati k svojim slugama pa se zajedno upute u Beer Šebu. U Beer Šebi se Abraham nastani.

20 Poslije tih događaja obavijeste Abrahama: "I tvome bratu Nahoru Milka je porodila djecu:

21 njegova prvorođenca Usa, brata mu Buza i Kemuela - oca Aramova,

22 Keseda, Haza, Pildaša, Jidlafa i Betuela."

23 Betuel je bio otac Rebekin. Njih je osam rodila Milka Nahoru, Abrahamovu bratu.

24 A i njegova suložnica, kojoj bijaše ime Reuma, rodila je Tebaha, Gahama, Tahaša i Maaku.

   

Aus Swedenborgs Werken

 

Arcana Coelestia #2768

studieren Sie diesen Abschnitt

  
/ 10837  
  

2768. That God did tempt Abraham. That this signifies the Lord’s most grievous and inmost temptations, is evident from what follows. That in the internal sense by “Abraham” is represented and meant the Lord, is manifest from all that precedes where Abraham is treated of. That the Lord suffered most grievous and inmost temptations, which are described in this chapter in the internal sense, will be made evident. But its being said that “God did tempt,” is according to the sense of the letter, in which temptations and many other things are attributed to God; but it is according to the internal sense that God tempts no one; but in the time of temptations is continually liberating from them, as far as possible, or as far as the liberation does not do harm, and is continually looking to the good into which He is leading him who is in the temptations; for God never takes part in temptations in any other manner; and though it is predicated of Him that He permits, still it is not according to the idea which man has of permission, namely, that by permitting He concurs. Man cannot comprehend it in any other manner than that he who permits is also willing; but it is the evil within the man which causes, and even leads into the temptation; and no cause of this is in God-as the cause is not in the king or in the judge, when a man does evil and suffers punishment therefor. For he who separates himself from the laws of Divine order, all of which are the laws of good and thence of truth, casts himself into the laws that are opposite to Divine order, which are those of evil and falsity, and thence of punishments and torments.

  
/ 10837  
  

Thanks to the Swedenborg Foundation for the permission to use this translation.