Die Bibel

 

Postanak 2

Lernen

   

1 Tako bude dovršeno nebo i zemlja sa svom svojom vojskom.

2 I sedmoga dana Bog dovrši svoje djelo koje učini. I počinu u sedmi dan od svega djela koje učini.

3 I blagoslovi Bog sedmi dan i posveti, jer u taj dan počinu od svega djela svoga koje učini.

4 To je postanak neba i zemlje, tako su stvarani. Kad je Jahve, Bog, sazdao nebo i zemlju,

5 još nije bilo nikakva poljskoga grmlja po zemlji, još ne bijaše niklo nikakvo poljsko bilje, jer Jahve, Bog, još ne pusti dažda na zemlju i nije bilo čovjeka da zemlju obrađuje.

6 Ipak, voda je izvirala iz zemlje i natapala svu površinu zemaljsku.

7 Jahve, Bog, napravi čovjeka od praha zemaljskog i u nosnice mu udahne dah života. Tako postane čovjek živa duša.

8 I Jahve, Bog, zasadi vrt na istoku, u Edenu, i u nj smjesti čovjeka koga je napravio.

9 Tada Jahve, Bog, učini te iz zemlje nikoše svakovrsna stabla - pogledu zamamljiva a dobra za hranu - i stablo života, nasred vrta, i stablo spoznaje dobra i zla.

10 Rijeka je izvirala iz Edena da bi natapala vrt; odatle se granala u četiri kraka.

11 Prvom je ime Pišon, a optječe svom zemljom havilskom, u kojoj ima zlata.

12 Zlato je te zemlje dobro, a ima ondje i bdelija i oniksa.

13 Drugoj je rijeci ime Gihon, a optječe svu zemlju Kuš.

14 Treća je rijeka Tigris, a teče na istok od Ašura; četvrta je Eufrat.

15 Jahve, Bog, uzme čovjeka i postavi ga u edenski vrt da ga obrađuje i čuva.

16 Jahve, Bog, zapovjedi čovjeku: "Sa svakoga stabla u vrtu slobodno jedi,

17 ali sa stabla spoznaje dobra i zla da nisi jeo! U onaj dan u koji s njega okusiš, zacijelo ćeš umrijeti!"

18 I reče Jahve, Bog: "Nije dobro da čovjek bude sam: načinit ću mu pomoć kao što je on."

19 Tada Jahve, Bog, načini od zemlje sve životinje u polju i sve ptice u zraku i predvede ih čovjeku da vidi kako će koju nazvati, pa kako koje stvorenje čovjek prozove, da mu tako bude ime.

20 Čovjek nadjene imena svoj stoci, svim pticama u zraku i životinjama u polju. No čovjeku se ne nađe pomoć kao što je on.

21 Tada Jahve, Bog, pusti tvrd san na čovjeka te on zaspa, pa mu izvadi jedno rebro, a mjesto zatvori mesom.

22 Od rebra što ga je uzeo čovjeku napravi Jahve, Bog, ženu pa je dovede čovjeku.

23 Nato čovjek reče: "Gle, evo kosti od mojih kostiju, mesa od mesa mojega! Ženom neka se zove, od čovjeka kad je uzeta!"

24 Stoga će čovjek ostaviti oca i majku da prione uza svoju ženu i bit će njih dvoje jedno tijelo.

25 A bijahu oboje goli - čovjek i njegova žena - ali ne osjećahu stida.

   

Aus Swedenborgs Werken

 

Istinska Kršćanska Religija #520

studieren Sie diesen Abschnitt

  
/ 853  
  

520. ČOVJEK JE ROĐEN U (SA SKLONOŠĆU KA) ZLU SVAKE VRSTE, I UKOLIKO TA ZLA DO ODREĐENE MJERE SAM NE OTKLONI POKAJANJEM, ON OSTAJE U NJIMA; A TKOGOD OSTANE U ZLU NE MOŽE BITI SPAŠEN. U Crkvi je vrlo dobro poznato kako se svaki čovjek rađa u (sa sklonošću ka) zlu, i posljedično tome kako on od svoga rođenja nije ništa do samo zlo. Ova činjenica je postala vrlo dobro poznata pošto su Crkveni sabori i vođe utvrdili kako je Adamov grijeh bio prebačen na svo njegovo potomstvo; i da je, na račun toga jedino, svaki čovjek nakon njega baš kao i on sam bio proklet; i da je taj grijeh ono što je u svakom čovjeku prisutno od rođenja. Postoje mnoga druga Crkvena učenja utemeljena na ovoj tvrdnji; kao da je regenerativno pranje koje se naziva krštenjem bilo ustanovljeno od strane Gospoda kako bi otklonilo taj grijeh; da je to bio razlog Njegova dolaska; i da je vjera u Njegovu zaslugu sredstvo njegovog otklanjanja; pored mnogih drugih doktrina koje je Crkva utemeljila na istoj tvrdnji.

Nasljedno zlo, međutim, ne izvire iz tog izvora; jer kao što može biti očigledno iz 466 i naknadnih brojeva, Adam nije bio prvi čovjek na Zemlji. Adam i njegova žena reprezentativno opisuju prvu Crkvu na ovoj zemlji; Vrt Edenski, njezinu mudrost; stablo života, njezino gledanje u Gospoda Koji je trebao doći; a stablo poznanja dobra i zla, njezino gledanje u sebe a ne u Gospoda. Da je ova Crkva reprezentativno opisana u prvim poglavljima Postanka je bilo dokazano putem mnogih usporednih odlomaka iz Riječi u djelu 'Nebeske Tajne', koje je objavljeno u Londonu. Kada su te stvari shvaćene i prihvaćene, do sada važeće mišljenje, kako je Adamov grijeh uzrok zla koje je u čovjeku prisutno od njegovih roditelja, pada na zemlju; jer zlo ima drugačiji izvor. U poglavlju o Slobodnoj Volji je bilo u potpunosti ukazano kako stabla života i poznanja dobra i zla, koja su u svakom čovjeku i za koja se kaže kako su bila postavljena u vrtu, predstavljaju čovjekovu slobodnu volju da se može okrenuti prema Gospodu ili od Njega.

  
/ 853  
  

Many thanks to the Lord's New Church (www.lordsnewchurch.org) for the permission to use this translation on this site.