Die Bibel

 

Postanak 12

Lernen

   

1 Jahve reče Abramu: "Idi iz zemlje svoje, iz zavičaja i doma očinskog, u krajeve koje ću ti pokazati.

2 Velik ću narod od tebe učiniti, blagoslovit ću te, ime ću ti uzveličati, i sam ćeš biti blagoslov.

3 Blagoslivljat ću one koji te blagoslivljali budu, koji te budu kleli, njih ću proklinjati; sva plemena na zemlji tobom će se blagoslivljati."

4 Abram se zaputi kako mu je Jahve rekao. S njime krenu i Lot. Abramu je bilo sedamdeset i pet godina kad je otišao iz Harana.

5 Abram uze sa sobom svoju ženu Saraju, svoga bratića Lota, svu imovinu što su je namakli i svu čeljad koju su stekli u Haranu te svi pođu u zemlju kanaansku. Kad su stigli u Kanaan,

6 Abram prođe zemljom do mjesta Šekema - do hrasta More. Kanaanci su onda bili u zemlji.

7 Jahve se javi Abramu pa mu reče: "Tvome ću potomstvu dati ovu zemlju." Abram tu podigne žrtvenik Jahvi koji mu se objavio.

8 Odatle prijeđe u brdoviti kraj, na istok od Betela. Svoj šator postavi između Betela na zapadu i Aja na istoku. Ondje podigne žrtvenik Jahvi i zazva ime Jahvino.

9 Od postaje do postaje Abram se pomicao prema Negebu.

10 Ali kad je zemljom zavladala glad, Abram se spusti u Egipat da ondje proboravi, jer je velika glad harala zemljom.

11 Kad je bio na ulazu u Egipat, reče svojoj ženi Saraji: "Znam da si lijepa žena.

12 Kad te Egipćani vide, reći će: 'To je njegova žena', i mene će ubiti, a tebe na životu ostaviti.

13 Nego reci da si mi sestra, tako da i meni bude zbog tebe dobro i da, iz obzira prema tebi, poštede moj život."

14 Zbilja, kad je Abram ušao u Egipat, Egipćani vide da je žena veoma lijepa.

15 Vide je faraonovi dvorani pa je pohvale faraonu i odvedu ženu na faraonov dvor.

16 Abramu pođe dobro zbog nje; steče on stoke i goveda, magaraca, slugu i sluškinja, magarica i deva.

17 Ali Jahve udari faraona i njegov dom velikim nevoljama zbog Abramove žene Saraje.

18 I faraon pozva Abrama pa reče: "Što si mi to učinio? Zašto mi nisi kazao da je ona tvoja žena?

19 Zašto si rekao: 'Ona mi je sestra', pa je ja uzeh sebi za ženu? A sad, evo ti žene; uzmi je i hajde!"

20 Faraon ga onda preda momcima, a oni ga otprave s njegovom ženom i sa svime što bijaše njegovo.

   

Aus Swedenborgs Werken

 

Arcana Coelestia #1436

studieren Sie diesen Abschnitt

  
/ 10837  
  

1436. And the soul that they had gained in Haran. That this signifies every living essential that was possible in that obscure state, is evident from the signification of “soul,” as being what is living essential; and from the signification of “Haran” as being an obscure state, concerning which see the preceding verse The soul in the proper sense signifies that which lives in man, and thus his very life. That in man which lives is not the body, but the soul, and the body lives by means of the soul. The life itself of man, or the living part of him, is from celestial love; there cannot possibly be anything living which does not derive its origin from this; and therefore by “soul” is here signified the good which lives from celestial love, which good is the living essential itself. In the literal sense, by “soul” is here meant every man, and also every beast that was alive, and which they had procured for themselves; but in the internal sense nothing else is signified than what is living essential.

  
/ 10837  
  

Thanks to the Swedenborg Foundation for the permission to use this translation.