Die Bibel

 

Postanak 12

Lernen

   

1 Jahve reče Abramu: "Idi iz zemlje svoje, iz zavičaja i doma očinskog, u krajeve koje ću ti pokazati.

2 Velik ću narod od tebe učiniti, blagoslovit ću te, ime ću ti uzveličati, i sam ćeš biti blagoslov.

3 Blagoslivljat ću one koji te blagoslivljali budu, koji te budu kleli, njih ću proklinjati; sva plemena na zemlji tobom će se blagoslivljati."

4 Abram se zaputi kako mu je Jahve rekao. S njime krenu i Lot. Abramu je bilo sedamdeset i pet godina kad je otišao iz Harana.

5 Abram uze sa sobom svoju ženu Saraju, svoga bratića Lota, svu imovinu što su je namakli i svu čeljad koju su stekli u Haranu te svi pođu u zemlju kanaansku. Kad su stigli u Kanaan,

6 Abram prođe zemljom do mjesta Šekema - do hrasta More. Kanaanci su onda bili u zemlji.

7 Jahve se javi Abramu pa mu reče: "Tvome ću potomstvu dati ovu zemlju." Abram tu podigne žrtvenik Jahvi koji mu se objavio.

8 Odatle prijeđe u brdoviti kraj, na istok od Betela. Svoj šator postavi između Betela na zapadu i Aja na istoku. Ondje podigne žrtvenik Jahvi i zazva ime Jahvino.

9 Od postaje do postaje Abram se pomicao prema Negebu.

10 Ali kad je zemljom zavladala glad, Abram se spusti u Egipat da ondje proboravi, jer je velika glad harala zemljom.

11 Kad je bio na ulazu u Egipat, reče svojoj ženi Saraji: "Znam da si lijepa žena.

12 Kad te Egipćani vide, reći će: 'To je njegova žena', i mene će ubiti, a tebe na životu ostaviti.

13 Nego reci da si mi sestra, tako da i meni bude zbog tebe dobro i da, iz obzira prema tebi, poštede moj život."

14 Zbilja, kad je Abram ušao u Egipat, Egipćani vide da je žena veoma lijepa.

15 Vide je faraonovi dvorani pa je pohvale faraonu i odvedu ženu na faraonov dvor.

16 Abramu pođe dobro zbog nje; steče on stoke i goveda, magaraca, slugu i sluškinja, magarica i deva.

17 Ali Jahve udari faraona i njegov dom velikim nevoljama zbog Abramove žene Saraje.

18 I faraon pozva Abrama pa reče: "Što si mi to učinio? Zašto mi nisi kazao da je ona tvoja žena?

19 Zašto si rekao: 'Ona mi je sestra', pa je ja uzeh sebi za ženu? A sad, evo ti žene; uzmi je i hajde!"

20 Faraon ga onda preda momcima, a oni ga otprave s njegovom ženom i sa svime što bijaše njegovo.

   

Aus Swedenborgs Werken

 

Arcana Coelestia #1429

studieren Sie diesen Abschnitt

  
/ 10837  
  

1429. 'Abram was a son of seventy-five years' means that as yet there was not so much of the Divine. This becomes clear from the meaning of the number 'five' as that which is small, and of the number 'seventy' as that which is holy. That 'five' means that which is small has been shown already in 649, and that 'seventy' or 'sever' that which is holy in 395, 433, 716, 881. Here, since seventy is used in reference to the Lord, it means that which is Divine and holy. Furthermore that the numbers 1 giving Abram's years have a different meaning in the internal sense may become clear from what has been stated and shown already about years and numbers in 482, 487, 493, 575, 647, 648, 755, 813, and from the fact that not one tiny expression or part of a letter exists in the Word that does not carry an internal sense. And unless it embodied things that are spiritual and celestial no mention would ever have been made of Abram's being at that time 'a son of seventy-five years', or of this event taking place when he was that age, as is also clear from other numbers, both of years and of quantities, that are given in the Word.

Fußnoten:

1. i.e. the numbers 5, 70
In the Latin and in the Hebrew the words are literally Abram was a son of five years and seventy years.

  
/ 10837  
  

Thanks to the Swedenborg Society for the permission to use this translation.