2362. Evo imam dvije kćeri koje još ne poznaše čovjeka: da ovo označva osećanja dobra i istine, vidi se iz značenja kćeri, koje su osećanja, o čemu vidi br. 489-491. To što nisu poznale čoveka, to znači da nisu ukaljane obmanom, jer čovek (muškarac, vir) označava prirodnu istinu, a u obrnutom smislu obmanu, vidi br. 265, 749, 1007. Postoje dva osećanja, naime, od dobra i od istine, vidi br. 1997. Prvo, ili osećanje dobra, čini nebesku crkvu, a u Reči se naziva i kćerju Jerusalimskom; kao kod Isaije:

Ruga ti se i potsmijeva ti se djevojka, kći Sionska, za tobom naše glavolm kći Jerusalimska (Isaija 37:22; 2 o Carevima 19:21).

Kod Jeremije:

S čim ću te izjednačiti, kćeri Jerusalimska? Kaku ću ti priliku naći, djevojko, kćeri Sionska? (Plač 2:13).

Kod Miheja:

I ti, kulo stadu, stijeno kćeri Jerusalimskoj, tebi će doći, doći će prva vlast, carstvo kćeri Jerusalimske (Mihej 4:8).

Kod Sofonije:

Pjevaj, kćeri Sionska; klikuj, Izrailje; raduj se i veseli se iz svega srca, kćeri Jerusalimska! (Sofonija 3:14).

Kod Zaharije:

Raduj se mnogo, kćeri Sionska, podvikuj, kćeri Jerusalimska; evo, car tvoj ide k tebi, pravedan je i spasava, krotak i jaše na magarcu, i na magaretu, mladetu magarčinu (Zaharija 9:9; Mateja 21:5; Jovan 12:15).

Da se nebeska crkva, ili Gospodovo nebesko carstvo, naziva kćeri Sionskom od osećanja dobra, to jest, od ljubavi ka Gospodu Samom, vidi se iz Isaije 10:32; 16:1; 52:2; 62:11; Jer. 4:31; 6:2, 23; Plač Jeremijine tužbalice 1:6; 2:1, 4, 8, 10; Miheja 4:10, 13; Zah. 2:14; Psalm 9:14; a da se duhovna crkva, ili Gospodvo duhovno carstvo naziva kćeri Jerusalimskom od osećanja istine, a od toga i od ljubavi rema bližnjem, u Plaču 2:15.

Karakter ove dve crkve bio je predmet o kome se govorilo često u prvom delu ovoga dela: zato što je nebeska crkva zbog ljubavi prema Gospodu, pa je i u ljubavi prema bližnjemu, to ona se uspoređuje s neudatom devojkom, ili devicom, pa se i naziva devicom, kao kod Jovana:

Ovo su oni koji se ne opoganiše sa ženama, jer su device (djevstvenici). I u njihovi stima ne nađe se prijevara, jer su bez mane pred prijestoljem Božijim (Otkr. 14:4, 5).

Da bi ovo bilo pretstavljeno i u Jevrejskoj Crkvi, sveštenicima je bilo naloženio da za žene uzmu device, a ne udovice (Levitska 21:13-15; Jezek. 44:22).

Iz ovoga što je sadržano u ovom poglavlju može se videti kako je Reč čista u unutrašnjem smislu, iako izgleda drugačija u slovu. Jer dok se čitaju ove reči, Evo, imam dvije kćeri koje ne poznaše čovjeka, njih ću vam izvesti, pa činite s njima što vam je volja, u ideje onih koji su u zlom životu ulazi samo nešto nečisto; ali, kako du čedne ove reči u unutarnjem smislu vidi se iz njihovog objašnjenja, naime, da one označavaju osećanja dobra i istine, i blaženost koju osećaju oni koji u njima uživaju, a to su i koji ne vrše nasilje nad Gospodovim Božanskim i nad Svetim Gospodovim.