Bible

 

Zaharija 14

Studie

   

1 Evo ide dan Gospodnji, i plen će se tvoj razdeliti usred tebe.

2 Jer ću skupiti sve narode na Jerusalim u boj, i grad će se uzeti, i kuće opleniti i žene osramotiti i polovina će grada otići u ropstvo, a ostali narod neće se istrebiti iz grada.

3 Jer će Gospod izaći, i vojevaće na narode kao što vojuje na dan kad je boj.

4 I noge će Njegove stati u taj dan na gori Maslinskoj koja je prema Jerusalimu s istoka, i gora će se Maslinska raspasti po sredi na istok i na zapad da će biti prodol vrlo velika, i polovina će gore ustupiti na sever a polovina na jug.

5 I bežaćete u prodol gorsku, jer će prodol gorska dopirati do Asala, i bežaćete kao što bežaste od trusa u vreme Ozije, cara Judinog; i doći će Gospod Bog moj, i svi će sveti biti s tobom.

6 I u taj dan neće biti videlo svetlo i mračno;

7 Nego će biti jedan dan, koji je poznat Gospodu, neće biti dan i noć, jer će i uveče biti svetlost.

8 I u taj će dan proteći iz Jerusalima voda živa, pola k istočnom moru a pola k zapadnom moru, i biće i leti i zimi.

9 I Gospod će biti car nad svom zemljom, u onaj dan biće Gospod jedan i ime Njegovo jedno.

10 I sva će se zemlja pretvoriti u ravnicu od Gavaje do Rimona s juga Jerusalimu, koji će se podignuti i naseliti na svom mestu od vrata Venijaminovih do mesta gde su prva vrata, do vrata na uglu, i od kule Ananeilove do teska carevog.

11 I oni će nastavati u njemu, i neće više biti prokletstva, i Jerusalim će stajati bez straha.

12 A ovo će biti zlo kojim će Gospod udariti sve narode koji bi vojevali na Jerusalim: telo će svakom posahnuti dok još stoji na nogu, i oči će svakom posahnuti u rupama svojim, i jezik će svakom posahnuti u ustima.

13 I u to će vreme biti velika smetnja među njima od Gospoda, i hvataće jedan drugog za ruku, i ruka će se jednog podignuti na ruku drugog.

14 A i Juda će vojevati na Jerusalim, i blago svih naroda unaokolo sabraće se, zlato i srebro i odelo vrlo mnogo.

15 I zlo kao to zlo snaći će konje, mazge, kamile i magarce i svu stoku koja bude u tom logoru.

16 I ko god ostane od svih naroda koji dođu na Jerusalim, svak će dolaziti od godine do godine da se pokloni caru Gospodu nad vojskama i da praznuje praznik senica.

17 I ako koje od plemena zemaljskih ne bi došlo u Jerusalim da se pokloni caru Gospodu nad vojskama, na njih neće biti dažda;

18 I ako se pleme misirsko ne bi podiglo i došlo, na koje ne daždi, biće isto zlo kojim će Gospod udariti narode koji ne bi dolazili da praznuju praznik senica.

19 Takav će biti greh Misircima i greh svim narodima koji ne bi dolazili da praznuju praznik senica.

20 U taj će dan biti na zvoncima konjskim: Svetinja Gospodu; i lonci će u domu Gospodnjem biti kao zdele pred oltarom;

21 I svi će lonci u Jerusalimu i u Judi biti svetinja Gospodu nad vojskama, i svi koji hoće da prinesu žrtvu dolazeći uzimaće ih i kuvati u njima; i u taj dan neće više biti Hananejca u domu Gospoda nad vojskama.

   

Ze Swedenborgových děl

 

Nebeske Tajne # 935

Prostudujte si tuto pasáž

  
/ 10837  
  

935. Da ljeta i zime označavaju čoveka koji se preporođuje u pogledu svoje nove volje, gde se stanja smenjuju kao zima i leto, jasno je iz onoga što je rečeno o studeni i vrućini. Promene stanja kod onoga koji se nanovo rađa jesu kao zima i leto. Da se u prethodnom slučaju govori o čoveku koji treba da se nanovo rodi, a u sadašnjem slučaju o onome koji se upravo ponovo rađa, jasno je iz toga što se u prethodnom slučaju na prvome mestu pominje studen, a vrućina na drugome, dok se u drugim slučajevima prvo pominje leto, pa tek onda zima. Razlog je to što je čovek koji se preporođuje još uvek hladan, to jest nema vere i ljubavi prema bližnjem; ali kada preporod krene, on počinje da oseća ljubav prema bližnjemu. Da postoji smenjivanje stanja kod čoveka koji se preporođuje – čas nema ljubavi, a čas pomalo ljubavi – to je jasno po tome što je svaki čovek, čak i onaj koji se ponovo rodio, samo zlo, a svako dobro je Gospodovo. Pa pošto u njemu postoji samo zlo, to mora da prolazi kroz promene stanja, pa je čas kao leto, to jest ima ljubavi, a čas kao zima, kada nema ljubavi. Ovo izmene postoje da bi čovek postajao sve savršeniji i time sve srećniji. A ove promene se dešavaju ne samo dok čovek živi u telu nego i kada dođe u drugi život, jer bez promena kao što su leto i zima u pogledu njegove volje, i dana i noći u pogledu njegovog razuma, on se ne može usavršavati i postati srećan; a u drugom životu ove promene su kao leto i zima u umerenim oblastima, a promene dana i noći kao u proleće. Ova stanja se opisuju i kod proroka sa leto i zima i sa dan i noć, kao kod Zaharija:

I u taj će dan poteći iz Jerusalima voda živa, pola k istočnom moru, a pola k zapadnom moru, i biće i ljeti i zimi. (Zaharija 14:8).

Ovde se govori o Novom Jerusalimu ili o Gospodovom carstvu u Nebu i na zemlji, to jest o stanju u oba, koje se naziva leto i zima.

Kod Davida:

Tvoj je dan i tvoja je noć; ti si postavio zvijezde i sunce. Ti si postavio sve krajeve zemaljske, ljeto i zimu ti si uredio. (Psalam 74:16, 17)

Ovde se radi o sličnom.

Kod Jeremije:

Ovako veli Jehova: Ako možete ukinuti zavjet moj za dan i zavjet moj za noć, da ne bude dana ni noći na vrijeme. (Jeremija 33:20).

  
/ 10837