Bible

 

Zaharija 1

Studie

1 Osmog meseca druge godine Darijeve, dođe reč Gospodnja proroku Zahariji, sinu Varahije sina Idovog govoreći:

2 Gospod se vrlo razgnevi na oce vaše.

3 Zato im reci: Ovako veli Gospod nad vojskama: Vratite se k meni, govori Gospod nad vojskama, i ja ću se vratiti k vama, veli Gospod nad vojskama.

4 Ne budite kao oci vaši, kojima vikahu pređašnji proroci govoreći: Ovako veli Gospod nad vojskama: Vratite se sa zlih puteva svojih i od zlih dela svojih; ali ne poslušaše niti paziše na me, govori Gospod.

5 Oci vaši gde su? I ti proroci žive li doveka?

6 Ali reči moje i uredbe moje koje zapovedah slugama svojim prorocima ne stigoše li oce vaše? Te se oni obratiše i rekoše: Kako Gospod nad vojskama beše namislio učiniti nam prema putevima našim i po delima našim, tako nam učini.

7 Dvadeset četvrtog dana jedanaestog meseca, a to je mesec Savat, druge godine Darijeve, dođe reč Gospodnja proroku Zahariji sinu Varahije sina Idovog govoreći:

8 Videh noću, a to čovek jahaše na konju riđem, i stajaše među mirtama koje behu u dolu, a za njim behu konji riđi, šareni i beli.

9 I rekoh: Šta je ovo, gospodaru moj? A anđeo koji govoraše sa mnom reče mi: Ja ću ti pokazati šta je ovo.

10 Tada čovek koji stajaše među mirtama progovori i reče: Ovo su koje posla Gospod da obilaze zemlju.

11 I oni progovoriše anđelu Gospodnjem koji stajaše među mirtama, i rekoše: Mi obiđosmo zemlju, i gle, sva zemlja počiva i mirna je.

12 Tada anđeo Gospodnji odgovori i reče: Gospode nad vojskama, kad ćeš se većsmilovati Jerusalimu i gradovima Judinim, na koje se gneviš većsedamdeset godina?

13 A Gospod odgovori anđelu koji govoraše sa mnom, dobrim rečima, milim rečima.

14 I reče mi anđeo koji govoraše sa mnom: Viči i reci: Ovako veli Gospod nad vojskama: Revnujem za Jerusalim i za Sion veoma.

15 I gnevim se silno na narode bezbrižne, jer se malo razgnevih, a oni pomogoše na zlo.

16 Zato ovako veli Gospod: Obratih se k Jerusalimu milošću, dom će se moj opet sazidati u njemu, govori Gospod nad vojskama, i uže će se zategnuti preko Jerusalima.

17 Još viči i reci: Ovako veli Gospod nad vojskama: Opet će gradovi moji obilovati dobrom, i Gospod će opet utešiti Sion i opet će izabrati Jerusalim.

18 Tada podigoh oči svoje i videh, i gle, četiri roga.

19 I rekoh anđelu koji govoraše sa mnom: Šta je to? A on mi reče: To su rogovi koji razmetnuše Judu, Izrailja i Jerusalim.

20 Potom pokaza mi Gospod četiri kovača.

21 I rekoh: Šta su ti došli da rade? A on odgovori i reče: Ono su rogovi koji razmetnuše Judu da niko ne podiže glave; a ovi dođoše da ih uplaše, da odbiju rogove narodima, koji podigoše rog na zemlju Judinu da je razmetnu.

Ze Swedenborgových děl

 

Nebeske Tajne # 3934

Prostudujte si tuto pasáž

  
/ 10837  
  

3934. Stih 11. A Lija reče: dođe četa. Da ovo označava, u najvišm smislu, svemoć i sveznanje; u unutrašnjem smislu, dobro vere; a u spoljašnjem smislu, dela, vidi se iz značenja koje ovde ima četa. Da četa u najvišem smislu označava svemoć i sveznanje, je stoga što je četa ovde mnoštvo, a kada se mnoštvo odnosi na Gospodovo Božansko, ono označava beskrajno mnoštvo, a to je ništa drugo nego svemoć i sveznanje. A svemoć se odnosi na količinu kojom se određuje mnoštvo. Sveznanje se odnosi i na beskrajno dobro, ili što je isto, na Božansku ljubav, a stoga i na Božansku volju; dok se sveznanje odnosi na beskonačnu istinu, ili što je isto, na Božansku inteligenciju. Da je, u unutrašnjem smislu, četa dobro vere, to je po korespondenciji; jer Gospodovoj Božanskoj svemoći korespondira dobro ljubavi ka bližnjem: a Njegovom SEKCIJA 2 sveznanju korespondira istina vere. Da četa, u spoljašnjem smislu, označava dela, to je stoga što što ova (dela orespondiraju dobru vere; to jest, dobro vere stvara dela, jer dobro vere nije moguće bez dela, kao što ni misliti dobro i hteti dobro nije moguće bez činjenja dobra. Prvo je unutrašnje, a drugo je korespondirajuće spoljašnje. Šta više, u pogledu dela, ako ona nisu u skladu s dobrom vere, ona nisu ni dela ljbavi ka bližnjem ni dela vere; jer ona ne dolaze od njihovog unutrašnjeg, nego su mrtva dela, u kojma nema ni dobra ni vere; ali kada su u skladu (kada korespondiraju), ona su tada dela bilo ljubavi ka bližnjemu bilo vere. Dela ljubavi ka bližnjemu su ona koja proizilaze iz ljubavi ka bližnjemu kao iz njihove duše, dok su dela vere ona koja proističu iz vere. Dela ljubavi ka bližnjemu postoje kod preporođenoga čoveka; a dela vere kod onoga koji još nije preporođen, ali se preporađa; to je isti slučaj kao i s osećanjima dobra i istine; jer preporođeni čovek čini dobro iz osećanja za dobro, znači iz htenja dobra; dok čovek koji se preporađa čini dobro iz osećanja istine, stoga iz poznavanja dobra. Priroda razlike je više puta bila pokazana. Iz ovoga se SEKCIJA 3 jasno vidi šta su dela. Pored toga, u pogledu dela, dobro vere može se uporediti sa čovekovom voljom i mišlju koja se pokazuje na licu, za šta se dobro zna da je slika njegovog uma, to jeste, slika njegove volje i misli koja potiče od volje. Ako se volja i misao ne pokazuju na licu kao u svojoj slici, ono što se tamo vidi nije volja i misao, nego licemerje ili prevara; jer tada čovek pokazuje lice koje se razlikuje od onoga što on hoće i misli. Slučaj je isti sa svakim pokretom tela u odnosu na ono što je unutrašnje a koje pripada misli i volji. Čovekovo unutrašnje živi u njegovom spoljašnjem kroz delo ili delovanje. Ako se delo ili delovanje ne slaže s njegovim unutrašnjim (čovekom), to dokazuje da njegovo unutrašnje ne stvara to delo, nego nešto pretvorno, kao kod licemerstva i obmane. I iz ovoga se vidi šta su dela; iz ovoga sledi da onaj ko ispoveda veru, a još više onaj ko ispoveda dobro vere, a odriče dela, a još više onaj koji ih odbacuje, taj je lišen vere, a još više je SEKCIJA 4 lišen i ljubavi ka bližnjemu. Pošto je takva priroda dela ljubavi ka bližnjemu, i pošto čovek nije nikad u ljubavi ka bližnjemu i u veri ako nije u delima, stoga se dela tako često pominju u Reči; što se vidi iz ovih odlomaka: Oči su tvoje otvorene na sve putove ljudske da daš svakome prema putovima njegovijem i prema plodu djela njegovijeh (Jer. 32:19).

Kod istoga: Popravite djela vaša i ne idite za drugim bogovima Jeremija 35:15).

Kod istoga: Tada ću im platiti po djelima njihovijem i po onome što u činile ruke njihove Jeremija 25:14).

Kod Osije: Pohodiću ga po putovim jegovijem, i dati mu po djelma njegovijem Osija 4:9).

Kod Miheja: A zemlja će biti pusta sa stanovnika svojih, za plod djela njihovijeh Mihej 7:13).

Kod Zaharije: Ovako veli Jehova nad vojskama: vratite se sa zlijeh putova svojijeh i od zlijeh djela svojijeh. Ali Jehova nad vojskama bješe namislio da učiniti nama prema putovima našim i po djelima našim, tako nam učini Zaharija 1:4, 6).

Kod Jovana: Blago mrtvima koji umiru u Gospodu od sad. Da, govori Duh, da počinu od trudova svojijeh, jer djela njihova idu za njima (Otkr. 14:13). SEKCIJA 5 Kod istoga: I vidjeh mrtvace male i velike gdje stoje pred Bogom, i knjige se otvoriše; i druga se knjiga otvori, koja je knjiga života; i sud primiše mrtvaci kao što je napisano u knjigama, po djelima svojim. I more dade svoje mrtvace; i smrt i pakao dadoše svoje mrtvace; i sud primiše po djelima svojima Otkrivenju 20:12, 13).

Opet: I evo ću doći skoro, i plata moja sa mnom, da dam svakome po djelima njegovijem Otkrivenju 22:12).

Kod Jovana Jevanđeliste: A sud je ovaj što vidjelo dođe na svijet, i ljudma omilje većma tama nego li vidjelo; jer njihova djela bijahu zla. Jer svaki koji zlo čini mrzi na vidjelo i ne ide k vidjelu da ne po karaju djela njegovijeh, jer su zla. A ko istinu čini (ostvaruje) ide k vidjelu, da se vide djela njegova, jer su u Bogu učinjena Jovan 3:19-21).

Kod istoga: Ne može svijet mrzeti na vas; a na mene mrzi, jer ja svjedočim za nj da su djela njegova zla Jovan 7:7).

Opet: Kad biste vi bili sinovi Abrahamovi, činili biste djela Abrahamova. Vi činite djela oca svojega Jovan 8:39, 41).

Opet: Kad ovo znate, blago vama kad ga izvršujete Jovan 13:17).

Kod Mateje: SEKCIJA 6 Tako da se svijetli vidjelo vaše pred ljudima, da vide vaša dobra djela. A ko izvrši i nauči, taj će se veliki nazvati u carstvu nebeskome Mateju 5:16, 19).

Kod istoga: Neće svaki koji Mi govori, Gospode, Gospode! Ući u carstvo nebesko; no koji čini po volji oca Mojega koji je na nebesima. Mnogi će reći meni u onaj dan: Gospode! Gospode! Nijesmo li u ime Tvoje prorokovali, i Tvojijem imenom đavole izgonili, i Tvojijem imenom čudesa mnoga tvorili? Tada ću im ja reći: nikad vas nijesam znao; idite od Mene koji činite bezakonje Mateju 7:21-23).

Kod Luke: Gospodar kuće če odgovarajući reći vam: ne poznajem vas otkuda ste. Tada ćete stati govoriti: mi jedosmo pred Tobom i pismo. I po ulicama našijem učio si. A On će reći: ne poznajem vas otkuda ste; odstupite od Mene svi koji nepravdu činite Luka 13:25-27. Svaki dakle koji sluša moje riječi i izvršuje ih, kazaću da je kao mudar čovjek koji sazida kuću svoju na kamenu. A svako koji sluša riječi moje a ne izvršuje ih, on će biti kao čovjek koji sazida kuću svoju na pijesku Mateju 7:24, 26).

Kod istoga: Jer će doći Sin čovječiji u slavi oca svojega s anđelim vojim, i tada će vratiti svima po djelima njegovijem Mateju 16:27. SEKCIJA 7 Iz ovih odlomaka jasno je da su djela ta koja spasavaju čoveka, i koja ga osuđuju; a to znači da dobra dela spasavaju, a zla djela osuđuju; jer čovekova volja je u njgovim delima. Onaj koji hoće dobro, čini dobro; a onaj koji ne čini dobro, ma koliko govorio da hoće dobro, on ga ipak neće kad ga ne čini. To je kao da bi rekao, Ja to hoću, ali ja to neću. A pošto je sama volja u delima, a ljubav ka bližnjemu pripada volji, a vera ljubavi ka bližnjemu, to je jasno šta je od volje, ili od ljubavi ka bližnjem i veri, u čoveku, kada on ne čini dobra dela; a osobito kada čini SEKCIJA 8 ono što je suprotno, ili zla dela. Pored toga, neka se zna da Gospodovo carstvo počinje u čoveku od života koji je usmeren ka delima, jer je on tada u početku preporoda; ali kada je jednom Gospodovo carstvo u čoveku, ono se završava u delima, i čovek je tada preporođen. Jer tada je njegov unutrašnji čovek unutar njegovog spoljašnjeg čoveka u saobraznosti s njim, a njegova dela pripadaju njegovom spoljašnjem čoveku, dok ljubav ka bližnjemu i vera pripadaju unutrašnjem čoveku; pa su na tak način njegova dela ljubav ka bližnjemu. Pošto se život unutrašnjeg čoveka tako pokzuje u delima spoljašnjeg čoveka, stoga Gospod govoreći o Poslednjem Sudu (Mat. 25:32-46), uzima u obzir samo dela, i kaže da oni koji su činili dobra dela, ulaze u život večni, a oni koji su činili zla dela, u prokletstvo. Iz ovoga što je rečeno jasno je šta je označeno onim što smo čitamo o Jovanu – da je ležao na grudima Isusovim, i da ga je Isus voleo više od ostalih (Jovan 13:23, 25; 21:20); jer su Jovanom predstavljena dobra dela (vidi predgovor dvadeset i drugom poglavlju Postanja). Šta su dela vere, koja se zbog sličnosti mogu nazvati njegovim plodovima; i šta su dela ljubavi ka bližnjemu, biće, po Božanskoj milosti Gospodovoj, izloženo potpunije na drugome mestu.

  
/ 10837