Bible

 

Brojevi 8

Studie

   

1 I reče Gospod Mojsiju govoreći:

2 Kaži Aronu i reci mu: Kad zapališ žiške, sedam žižaka neka svetli napred, na svećnjaku.

3 I učini Aron tako, i zapali žiške da svetle spreda, na svećnjaku, kao što Gospod zapovedi Mojsiju.

4 A svećnjak beše skovan od zlata, i stupac mu i cveće skovano; po prilici koju pokaza Gospod Mojsiju tako beše načinio svećnjak.

5 Još reče Gospod Mojsiju govoreći:

6 Uzmi Levite između sinova Izrailjevih, i očisti ih.

7 A učini im ovo da ih očistiš: pokropi ih vodom očišćenja, a oni neka obriju sve telo svoje i operu haljine svoje, i očistiće se.

8 Potom neka uzmu tele s darom uz njega, belim brašnom pomešanim s uljem; i drugo tele uzmi za greh.

9 Pa dovedi Levite pred šator od sastanka, i sazovi sav zbor sinova Izrailjevih.

10 I dovedi Levite pred Gospoda, i neka metnu sinovi Izrailjevi ruke svoje na Levite.

11 I Aron neka prinese Levite Gospodu za prinos od sinova Izrailjevih da vrše službu Gospodu.

12 A Leviti neka metnu ruke svoje na glave teocima, pa prinesi jedno tele za greh a drugo na žrtvu paljenicu Gospodu da se očiste Leviti.

13 I postavi Levite pred Aronom i sinovima njegovim, i prinesi ih za prinos Gospodu.

14 I odvoj Levite između sinova Izrailjevih da budu moji Leviti.

15 A posle neka dođu Leviti da služe u šatoru od sastanka, kad ih očistiš i prineseš za prinos.

16 Jer su meni dani između sinova Izrailjevih; za sve što otvara matericu, za sve prvence između sinova Izrailjevih uzeh njih.

17 Jer je moj svaki prvenac između sinova Izrailjevih i od ljudi i od stoke; onaj dan kad pobih sve prvence u zemlji misirskoj, posvetio sam ih sebi.

18 A Levite uzeh za sve prvence sinova Izrailjevih.

19 I dadoh Levite na dar Aronu i sinovima njegovim između sinova Izrailjevih, da služe mesto sinova Izrailjevih u šatoru od sastanka, i da budu otkup za sinove Izrailjeve, da ne bi dolazio pomor na sinove Izrailjeve, kad bi pristupali k svetinji sinovi Izrailjevi.

20 I učini Mojsije i Aron i sav zbor sinova Izrailjevih Levitima sve što zapovedi Gospod Mojsiju za Levite, tako im učiniše sinovi Izrailjevi.

21 I očistiše se Leviti, i opraše haljine svoje, i prinese ih Aron za prinos pred Gospodom, i očisti ih Aron da bi bili čisti.

22 A onda tek pristupiše Leviti da vrše službu svoju u šatoru od sastanka pred Aronom i pred sinovima njegovim; kao što zapovedi Gospod Mojsiju za Levite, tako im učiniše.

23 I opet reče Gospod Mojsiju govoreći:

24 I ovo je za Levite: od dvadeset i pet godina i više neka stupaju u službu da služe u šatoru od sastanka.

25 A kad kome bude pedeset godina, neka izlazi iz te službe i više neka ne služi.

26 Ali neka služi braći svojoj u šatoru od sastanka radeći šta treba raditi, a sam neka ne vrši službu. Tako učini Levitima za poslove njihove.

   

Ze Swedenborgových děl

 

Nebeske Tajne # 3325

Prostudujte si tuto pasáž

  
/ 10837  
  

3325. Prodaj mi (kao) danas prvenaštvosvoje, označava da je, što se tiče vremena, izgleda da je istina prva (da ima prvenaštvo). Ovo se vidi iz značenja prodati, što je smatrati svojim ili prisvajati, iz značenja danas, što je u pogledu vremena; danas, u unutrašnjem smislu Reči, označava ono što je trajno i večno (br. 2838); a da bi se sprečilo da ovo bude trajno i večno, kaže se kao danas, tako da kao označava da je to samo prividno; i iz značenja prvenaštva, što je biti prvim, naime, što je biti kao nauk vere, koji je Odeljak 2. predstavljen Jakovom, br. 3305. Pod onim što je prvo, ili prvenstvom, koje je prvenaštvo (prim. prev. pravo prvorođenoga, ili primogenitura, koja daje ponekad i pravo nasleđivanje celokupne imovine), ne misli se samo na prvenstvo u vremenu, nego i u stepenu, to jest, da li istina ili dobro imaju prvenstvo; jer istina, pre nego se spoji s dobrom, ili, što je isto, oni koji su u istini pre nego se nanovo rode, takvi su da veruju da je istina prva i viša od dobra. A tako i izgleda za neko vreme. Ali kada se istina spoji s drobrom u njima, kada su se preporodili, tada oni vide i opažaju da je istina niža, to jest, da je posteriorna i inferiorna. I tada dobro vlada nad istinom jima, što je označeno onim što je Isak otac kazao Isavu: evo, stan će ti biti na rodnoj zemlji i rosi nebeskoj Odeljak 3. ozgo, ali ćeš živjeti od mača svoga, i bratu ćeš svojemu služiti, ali će doći vrijeme da pošto se naplačeš, skršiti ćeš jaram njegov s vrata svojega (Postanje 27:39, 40). Ali pošto unutar Crkveima više onih koji se ne rađaju nanovo nego onih koji se rađaju, i pošto oni koji se ne rađaju nanovo povlače zaklučke iz privida (izgleda), stoga je oduvek postajala rasprava još od drevnih vemena, da li prvenstvo pripada istini ili dobru.

Kod onih koji se nisu nanovo rodili, ili koji nisu potpuno nanovo rođeni, kod njih prevladava mišljenje da istina ima prvenstvo; jer oni još uvek nemaju opažanje dobra, pa sve dok neko nema opažanje dobra, on je kao u senci, ili u neznanju o ovim stvarima: ali oni koji su nanovo rođeni, pošto su u dobru, imaju opažanje , koje ide s inteligencijom, i mudrošću, o tome šta je dobro, i da je ono od Gospoda, i da se ono uliva kroz unutrašnjeg čoveka u spoljašnjeg čoveka, i to bez prekida, a o čemu čovek ništa ne zna, i da se (dobro) pridružuje istinama nauka kojesu u memoriji, pa stoga dobro ima prvenstvo, iako nije tako izgledalo ranije. Otuda je došlo do raspre o prvenstvu i višem rangu (superironosti) jednog nad drugim; što je bilo predstavljeno Ezavom i Jakovom, a isto tako i Farezom i Zarom sinovima Jude od Tamare (Postanje 38:28-30); a kasnije Efraimom i Manasijom sinovima Josipovim (Postanje 48:13, 14, 17-20); a to je zbog toga što je duhovna Crkva takva damora uvesti u dobro preko istine, i mora u to vreme da bude bez opažanja dobra, osim u srazmeri sa kvalitetom i knvntitompsećanja dobra, koje je sakriveno u osećanju istine, u koje vreme se nerazlikuje od od uživanja u ljubavi prema sebi i prema svetu, koje ljubavi su u tome osećanju, i za koje se veruje da je dobro. Odeljak 4. Ali da je dobro prvorođeno, to jest, dobro ljubavi ka Gospodu, i ljubav prema bližnjemu, jer svako dobro dolazi od ovi ljubavi, što se može videti iz toga, da je život u dobru, ali ne u istini osim kad je život od dobra; i da se dobro uliva u istine i čini da one žive, što se može jasno videti iz onoga što je rečeno i pokazano gore o dobru i istini (br. 3324); otuda se nazivaju prvorođenima svi oni koji su u ljubavi ka Gospodu i prema bližnjemu; a ovi su bili predstavljeni u Jevrejskoj Crkvi prvorođenima, jer Gospod je Prvorođeni, a oni su Njegova slika i prilika. Da je Gospod Sam u Božanskom Ljusdskom Prvorođeni, Odeljak 5. jasno j z Davida: On će me zvati: ti si otac moj, i Bog moj i grad spasenja mojega. I ja ću ga učiniti prvencem, višim od careva zemaljskih. Do vijeka ću mu hraniti milost svoju, i savjet je moj s njim vjeran. Produljiću sjeme njegovo do vijeka, i prijesto njegov kao dane nebeske (Psalam 89:26-29; govoreći o Gospodu. I kod Jovana: Jer kome od anđela reče kad: sin moj ti si, ja te danas rodih? I opet: ja ću mu biti otac, i on Odeljak 6. će mi biti sin (Otkr. 1. 5). Da bi se ono što je o njemu pisano i što ga je predstaljalo, da bi se to ispunilo, On se morao roditi kao Prvorođeni (Luka 2:7, 22, 23).

Da se nazivaju prvorođenima i oni koji su u ljubavi k Njemu, i u ljubavi prema bližnjmu, jasno je iz ovih stihova kod Jovana: Sto i četrdeset i četiri hiljade koji su otkupljeni sa zemlje. Ovo su koji se ne opoganiše sa ženama, jer su djevstvnici, oni idu za jagnjetom kudgod ono pođe; i ovi su kupljeni od ljudi prvenci Boga i jagnjeta, i u ustima njihovijem ne nađe se prijevara, jer su bez mane pred prijestoljem Božijim (Otkr. 14:3, 4, 5); stotina četrdeset i četiri hilade, ili dvanaest putadvanaest, označava onekoji su u veri od ljubavi ka bližnjmu (vidi br. 3272); hiljade označavaju bezbroj; hiljade označavaju da je tih bezbroj ili sve (br. 2575); djevstvenici stoje za dobro ljubavi prema Gospodu (br. 2362, 3081), stoga i za one koji su u nevinosti, što je označeno time što du sledili Gospoda, jer se Gospod naziova jagnjetom zbog nevinosti; otuda to da se nazivaju prvim plodovima ili prvorođenima: iz gornjih odlomaska jasno je da je Gospod, kao Božansko Ljudsko, bio u Jevrejskoj Crvionm predstavljen prvorođenima, kao i onima koji su u ljubavi ka Njemu, jer su ovi u Gospodu. Ali u Reči prvorođeni ima dvostuku reprezentaciju, prvo predstalja Gospoda u odnosu na Božansku nebesku ljubav, i u odnosu na Božansku duhovnu ljubav. Božanska nebeska ljubav Gospodova povezana je sa nebeskom Crkvom, ili s onima koji pripadaju toj Crkvi, koji se nazivaju nebeskima jer vole Gospoda: Božanska duhovna ljubav Gospodova povezana je s duhovnom Crkvom, ili s onima koji pripadaju toj Crkvi, a koji su duhovni zato što su u ljubavi ka bližnjemu. Božanska Ljubav Gospodova je usmerena ka svima, ali pošto se ona prima na razne načine, na jedan način kod nebeskog čoveka , a na drugi način kod duhovnog čoveka, to se može za nju kazati da je relativna. O prvorođenom koji je predstavljao Gospoda kao Božansku nebesku ljubav, i tako isto i relativno i one koji pripadaju toj Crkvi, ovako piše kod Mojsija: Prvijencaod sinova svojih meni da daš. Tako čini i s volom svojim i s ovcom i s kozom, sedam dana neka bude s majkom svojom, a osmoga dana da ga meni daš. Biće mi sveti ljudi (Izlazak 22:29, 30); (Ovde prestajemo s obilježavanjem odeljaka iz tehničkih razloga) razlog da je trebalo da bude sedam dana s majkom, je to, što sedam označava nebeskog čoveka (vidi r. 84-87), i zato što sedam označava ono što je sveto (br. 395, 433, 716, 881); razlog da su trebali da ih daju Jehovi na osmi dan bilo je to, što osam označava nastavak od novog početka, to jest, neprekidnost ljubavi (vidi br. 2044).

Kod istoga: Ali prvina od stoke, koje su Jehovine, niko da ne zavjetuje. Ako bi bilo od životinja nečistijeh, onda neka otkupi po tvojoj cijeni dometnu peti dio ozgo, ako li se ne otkupi, neka se proda po tvojoj cijeni (Levitska 27:26, 27).

Kod istoga: Prvine (prve plodove) koje daju Jehovi, daću tebi. Prvine od svega što rodi u zemlji njihovoj, koje donesu Jehovi, tvoje neka budu; ko je god čist u domu tvojemu, neka jede. Što god otvara matericu između svakoga tijela i između stoke, tvoje da bude, ali prvenac čovječiji neka se otkupljuje, prvenca od krave ili prvenca od ovce ne daj da se otkupi, svete su stvari, i salo njihovo zapali, da bude žrtva ognjena za miris ugodni Jehovi (Brojevi 18:12, 13, 15, 17).

Kod istoga: Sve prvence u stoki svojoj što bude muško, posveti Jehovi Bogu svojemu; ne radi na prvenca od krave svoje, i ne strizi prenca od ovaca svojih (Zak. Ponovjeni 15:1922). Pošto je prvorođeni predstavljao Gospoda, i one koji koji su Gospodovi zbog toga što su u ljubavi k Njemu, stoga je Levijevo pleme uzeto umesto svakog prvorođenog, a to iz razloga što je Levi predstavljao Gospoda u pogledu ljubavi; Levi je označavao i ljubav, jer Levi označava povezivanje i spajanje, a povezivanje i spajanje u unutrašnjem smislu označava ljubav, o kojem će predmetu, po Gospododvoj Božanskoj milosti, biti govora kod objašnjenja poglavlja 29:34. O Levitima se ovako piše kod Mojsija: Evo uzeh Levite između sinova Izrailjevih za sve prvence što otvaraju matericu, za to će moji biti Leviti. Jer je svaki moj prvenac; od onoga dana kad pobih sve prvence u Egiptu, posvetih sebi svakog prvenca u Izraelu od čovjeka do živinčeta; moji će biti (Brojevi 3:11-13).

Kod istoga: I izbroji Mojsije kako mu zapovijedi Jehova sve prvence između sinova Izrailjevih; i svega prvenaca muških, kad se izbojiše po imenima od jednog mjeseca i više, bješe izbojenijeh dvjesta i dvij isućem dvjesta sedamdeset i tri. I Jehova reče Mojsiju: Uzmi Levite mjesto svijeh prvenaca među sinovima Izrailjevim i stoku Levitsku mjesto stoke levitske, a da se otkupe onih dvjesta i sedamdeset i tri, što ima prvenaca među sinovima Izrailjevim više nego Levita (Brojevi 3:40, 41 i sledeći stihovi; kao i pogl. (8:14, 15-18); pa se kaže (stih 19) da su Leviti bili dati Aronu, jer je Aron predstavljao Gospoda u pogledu sveštenstva, to jest, u pogledu Božanske Ljubavi. Da sveštenstvo predstavlja Gospodovu Božansku Ljubav, vidi br. 1728, 2015{ign95} na kraju). Ali o prvorođenom koji je predstavljao Gospoda kao Božansku Duhovnu Ljubav{ign95} kao i one koji su relativno od duhovne Crkve{ign95} ovako je napisano kod Jeremije: Ići će plačući. S molitvama ću ih vesti natrag; vodiću ih pokraj potoka pravijem putem{ign95} na kom se ne će spotaknuti; jer sam otac Izrailjev{ign95} i Efraim je moj prvenac Jeremija 31:9. ; govoreći o novoj duhovnoj Crkvi: Izrailj stoji za duhovno dobro, Efraim za duhovnu istinu, koji je nazvan prvencem jer je predmet o kome se govori Crkva koja treba da se posadi, u kojoj je Intelektualno, koje pripada istini, prvenac; jer Efraim je zamenio Ruvima, i postao prvorođeni (Postanje 48:5, 20; 1 Knjiga Dnevnika 5:1); a ovaj je, zato što je bio od Josipa, čiji su sinovi bili Efraim i Manasija, predstavljao Gospoda kao Božansku Duhovnu Ljubav. A da je Izrael, to jest, duhovno dobro, suštinski prvenac, vidi se kod Mojsija: A ti ćeš reći Faraonu: ovako veli Jehova: Izrael je sin moj, prvenac moj. I kazah ti: pusti sina moga da mi posluži. A ti ga ne htje pustiti: evo, ja ću ubiti sina tvojega, prvenca tvojega (Izlazak 4:22, 23); gde Izrailj u najvišem smislu označava Gospoda kao Božansku Duhovnu Ljubav, ali u relativnom smislu označava one koji su u duhovnoj ljubavi, to jest, u ljubavi ka bližnjemu. U duhovnoj Crkvi, u početku, ili kadatreba da se posadi, nauk istine kod spoljašnje crkve je prvenac, aistina nauka je prvenac kod unutrašnje crkve ili, što je isto, nauk istine je prvenac kod spoljašnje Crkve, a vera sama je (prvenac) kod unutrašnje. Ali kad je Crkva već posađena, to jest, kada je stvarno kod njih, tada je dobro ljubavi ka bližnjemu kod unutrašnje (Crkve). Ali kada Crkva ne trpi da bude posađena, a to je onda kada se čovek Crkve ne može preporoditi, tada se ona povlači postepeno od ljubavi ka bližnjemu, i okreće se veri, ne pazeći više na život, nego na nauk, a kada je ovo slučaj, una ulazi kao u senku, i upada u zablude i zla, i tako prestaje da bude Crkva, pa se stoga i gasi. To je bil redstavljeno Kainom koji ubija svoga brat Avelja; da Kain označava veru odvojenu od ljubavi ka bližnjemu, a da Avelj označava ljubav ka bližnjemu koju je onaj (Kain) ugasio, vidi br. 340, 342, 357, 362. To je isto bilo kasnije predstavljeno Hamom i njegovim bratom Hananon koji se podrugnuo svome ocu Noju (vidi br. 1062, 1063, 1076, 1140, 1162, 1179); posle Ruvimom prvencem Jakovljevim, koji je ukaljao postelju svoga oca (Postanje 35:22); i na kraju Faraonom i Egipćanima koji su zlostaljali sinove Izrailjeve. Da su svi ovi bili prokleti, jasno je iz Reči. Da je Kain bio proklet, jasno je iz sledećih reči: Jehova reče: šta učini? Glas krvi brata tvoga stiže do mene sa zemlje; i sada da si proklet na zemlji, koja je otvorila usta svoja da primi krv brata tvojega iz ruke tvoje. Kad zemlju uzradiš, ne će ti više davati blaga svojega. Bićeš potukač i bjegunac na zemlji (Postanje 4:10. 11). Da su Ham i Hanan bili prokleti, vidi se iz ovih reče: Ham, otac Hanana, vidje nagotu oca svojega, i to reče braći svojoj; i probudivši se od vina, Noje prokle Hanana; da bude sluga braći svojoj (Postanje 9:22, 24, 25). I da je Ruvim bio proklet, vidi se iz ovih reče: Ruvime, ti si prvenac moj, krjepost moja i početak sile moje; prvi gospodstvom i prvi snagom, ne ćeš biti prvi, jer si stao na postelju oca svojega i oskrvnuo je legav na nju (Postanje 49:3, 4); tako je bio lišen prvenaštva (Postanje 49:3, 4); tako je bio lišen prvenaštva svojega (1 Knjiga Dvevnika 5:1).

Da je isto predstavljeno Faraonom u Egipćanima, i da su stoga njigovi prvenci sinovi i živinčad bili pobijeni, jasno je iz njihove reprezentacije, a to su reči-znanja (vidi br. 1164, 1165, 1186), a zo znači da kada čovek ulazi u tajne vere, ne veruje ni u šta drugo nego u ono što što razume čulima i znanjima, u kojem slučaju on izokreće i gasi stvari koje pripadaju nauku vere, a osobito stvari koje pripadaju ljubavi ka bližnjemu. To su stvari koje su bile predstavljenje u unutrašnjem smislu prvorođenim sinovima i životinjama koji su bili pobijeni u Egiptu, o čemu ovako piše kod Mojsija: Jer ću proći po zemlji Egipatskoj tu noć, i pobiću sve prvence u zemlji Egipatskoj od čovjeka do živinčeta. A krv ona biće vam znak na kućama u kojima ćete biti; i kad vidim krv, proći ću vas, te ne će biti među vama pomora, kad stanem ubijati po zemljki Egipatskoj (Izlazak 12:12. 13); prvanac u Egiptu označava nauk vere i ljubavi ka bližnjemu, koji je izokrenut, kao što je rečeno, pomoću reči-znanja. Egipatski bogovi, nad kojima je trebalo da se izvši sud, označavaju obmane. Da pomor neće doći na kuće gde se na vratima nađe krv, označava, u najvišem smislu, gde je Gospod kao Božanska Duhovna Ljubav, a u relativnom smislu, gde je duhovna ljubav, to jest, ljubav ka bližnjemu (br. 1001). Pored toga, o Faraonu i Egipćanima, ovako se piše kod istoga: I reče Jehova Mojsiju: oko po noći proći ću kroz Egipat, i pomrijeće svi prvenci u zemlji Egipatskoj, od prvenaca Faronova, koji šćaše sjedjeti na prijestolu njegovom, do prvenca sluškinje za žrvnjem i od stoke što je god prvenac (Izazak 11:4-7).

Opet: A oko po noći pobi Jehova sve prvence u zemlji Egipatskoj, od prvenca Faraonova koji šćaše sjedjeti na prijestolu njegovom, do prvenca sužnja u tamnici, i što god bješe prvenac od stoke (Izlazak 12:29). Razlog da se ovo desilo u po noći bio je, kada više nema nikakve vere, jer nema ljubavi ka bližnjemu (br. 221, 709, 1712, 2353).

Kod Davida: Pobi sve prvence u Egiptu (Misiru), prvi porod po kolibama Hamovijem (Psalam 78:51).

Kod istoga: Tada dođe Izrailj u Egipat, i Jakov se preseli u zemlju Hamovu. . . . . I Jehova pobi sve prvence u zemlji njihovoj, prvine svakog truda njihova (Psalam 105:23, 36). Šatorima Hamovim naziva se bogoštovanje Egipćana iz lažnih načela, što dolazi od odvajanja istine od dobra ili, što je isto, od vere odvojene od ljubavi ka bližnjemu. Da šatori označavaju bogoštovanje, vidi br. 414, 1102, 1566, 2145, 2152, 3312; i da Ham označava veru odvojenu od ljubav ka bližnjem, vidi br. 1062, 1063, 1076, 1140, 1141, 1162, 1179. Otuda se dalje potvrđuje ono što je označeno prvencima koji su bili pobijeni u Egiptu; ali i pošto su svi prvencibili pobijeni, ali su prvenci i dalje predstavljali Gospoda kao Božansku Duhovnu Ljubav, i u isto vreme one koji su u toj ljubavi, stoga je bilo zapoveđeno da, u trenutku njihovog odlaska, da svi prvorođeni (od Izrailjaca) budu posvećeni, kao što je napisano kod Mojsija: Reče Jehova Mojsiju: Posveti Mi sve prvence, sve što otvori matericu, među sinovima Izrailjevim: od čoveka (homo) i živinčeta, neka budu Moji; odvajajući Jehovi sve što otvara matericu, i od stoke tvoje, što je muško, da bude Jehovi. A kad te zapita sin tvoj u napredak: šta je to? reci mu: rukom krjepkom izvede nas Jehova iz Egipta, iz doma ropskoga. Jer kad otvrdnu Faraon, te nas ne htjee pustiti, pobi Jehova sve prvence u zemlji Egipatskoj od prvenaca čovječijega do prvenca stoke; zato prinosim Jehovi sve muško što otvara matericu, a svakoga prvenca sinov vojih okupljujem (Izalaz 13:1, 2, 12-15; 34:19, 20; Brojevi 33:3, 4). Otuda se vidi šta je u duhovnom smislu označeno prvenaštvom.

  
/ 10837