Bible

 

Brojevi 32

Studie

   

1 A sinovi Ruvimovi i sinovi Gadovi imahu vrlo mnogo stoke, i videše zemlju jazirsku i zemlju galadsku da je dobra za stoku.

2 I došavši sinovi Gadovi i sinovi Ruvimovi rekoše Mojsiju i Eleazaru svešteniku i knezovima od zbora govoreći:

3 Atarot i Devon i Jazir i Namra i Esevon i Elealija i Sevama i Navav i Vean,

4 Ta je zemlja, koju Gospod pokori zboru izrailjskom, dobra za stoku, a sluge tvoje imaju stoke.

5 Ako smo, rekoše, našli milost pred tobom, neka se ta zemlja dade slugama tvojim u nasledstvo, nemoj nas voditi preko Jordana.

6 A Mojsije reče sinovima Gadovim i sinovima Ruvimovim: Braća će vaša ići na vojsku, a vi hoćete ovde da ostanete?

7 Zašto obarate srce sinovima Izrailjevim da ne pređu u zemlju koju im je dao Gospod?

8 Tako su učinili oci vaši, kad ih poslah iz Kadis-Varnije da uhode zemlju;

9 I otidoše do potoka Eshola, i uhodiše zemlju; i oboriše srce sinovima Izrailjevim da ne idu u zemlju koju im dade Gospod;

10 I razgnevi se onda Gospod, i zakle se govoreći:

11 Neće ti ljudi koji izađoše iz Misira, od dvadeset godina i više, videti zemlje za koju se zakleh Avramu, Isaku i Jakovu, jer se ne držaše mene sasvim,

12 Osim Haleva, sina Jefonijinog Kenezeja i Isusa sina Navinog, jer se sasvim držaše Gospoda.

13 I razgnevi se Gospod na Izrailja, i učini te se potucaše po pustinji četrdeset godina, dokle ne pomre sav onaj naraštaj koji činjaše zlo pred Gospodom.

14 A vi sada izađoste na mesto otaca svojih, rod grešnih ljudi, da umnožavate žestinu gneva Gospodnjeg na Izrailja.

15 Ako se odvratite od njega, On će ga još ostaviti u pustinji, i tako ćete upropastiti sav onaj narod.

16 A oni pristupiše opet k njemu, i rekoše mu: Mi smo radi samo torove načiniti ovde za stada svoja i gradove za decu svoju.

17 A sami ćemo naoružani junački poći pred sinovima Izrailjevim, dokle ih ne odvedemo na njihovo mesto; a naša deca neka stoje u gradovima tvrdim radi stanovnika te zemlje.

18 Nećemo se vratiti kućama svojim dokle sinovi Izrailjevi ne prime svaki svoje nasledstvo.

19 Niti ćemo uzeti nasledstvo s njima s one strane Jordana ni dalje, ako nam dopadne nasledstvo s ove strane Jordana prema istoku.

20 Tada im reče Mojsije; ako ćete učiniti tako i ići pod oružjem pred Gospodom na vojsku,

21 Ako svaki od vas pod oružjem pređe preko Jordana pred Gospodom, dokle ne otera ispred sebe neprijatelja svojih,

22 I dokle se ne pokori zemlja pred Gospodom, pa se onda vratite i ne zgrešite Gospodu ni Izrailju, onda će ova zemlja pripasti vama u nasledstvo pred Gospodom.

23 Ako li ne učinite tako, gle, zgrešićete Gospodu, i znajte da će vas greh vaš stići.

24 Gradite sebi gradove za decu svoju i torove za stoku svoju; i šta je izašlo iz usta vaših, učinite.

25 I rekoše Mojsiju sinovi Gadovi i sinovi Ruvimovi govoreći: Sluge će tvoje učiniti kako gospodar naš zapoveda.

26 Deca naša i žene naše, stada naša i sva stoka naša ovde će ostati u gradovima galadskim;

27 A sluge će tvoje preći svaki naoružan, da se bije pred Gospodom, kao što govori gospodar naš.

28 Tada Mojsije zapovedi za njih Eleazaru svešteniku i Isusu sinu Navinom i glavarima od domova otačkih među sinovima Izrailjevim,

29 I reče im: Ako pređu sinovi Gadovi i sinovi Ruvimovi s vama preko Jordana, svi oružani, da se biju pred Gospodom, i kad vam bude zemlja pokorena, onda podajte njima zemlju galadsku u nasledstvo.

30 Ako li ne pređu s vama pod oružjem, onda neka im bude nasledstvo među vama u zemlji hananskoj.

31 I odgovoriše sinovi Gadovi i sinovi Ruvimovi govoreći: Kako je Gospod kazao slugama tvojim tako ćemo učiniti.

32 Preći ćemo pod oružjem pred Gospodom u zemlju hanansku, a naše nasledstvo da bude s ove strane Jordana.

33 I dade Mojsije sinovima Gadovim i sinovima Ruvimovim i polovini plemena Manasije sina Josifovog carstvo Siona, cara amorejskog i carstvo Oga, cara vasanskog, zemlju i gradove po međama njenim, gradove one zemlje unaokolo.

34 I sagradiše sinovi Gadovi Devon i Atarot i Aroir.

35 I Atrot-Sofan i Jazir i Jogveju,

36 I Vet-Nimru i Vet-Aran, gradove tvrde, i torove za stoku.

37 A sinovi Ruvimovi sagradiše Esevon i Elealiju i Kirijatajim,

38 I Navon i Valmeon predenuvši im imena, i Sivmu; i nadeše druga imena gradovima koje sagradiše.

39 A sinovi Mahira, sina Manasijinog otidoše u Galad, i uzeše ga, i izagnaše Amoreje koji behu onde.

40 I Mojsije dade Galad Mahiru sinu Manasijinom, koji se onde naseli.

41 I Jair, sin Manasijin otide i uze sela njihova i prozva ih sela Jairova.

42 I Navav otide i uze Kenat sa selima njegovim, i prozva ga Navav po imenu svom.

   

Komentář

 

The Lord

  
The Ascension, by Benjamin West

The Bible refers to the Lord in many different ways seemingly interchangeably. Understood in the internal sense, though, there are important differences. To some degree, the meanings all start with "Jehovah," which is the Lord's actual name. It represents the perfect, eternal, infinite love which is the Lord's actual essence. As such it also represents the good will that flows from the Lord to us and His desire for us to be good. "God," meanwhile, represents the wisdom of the Lord and the true knowledge and understanding He offers to us. The term "the Lord" is very close in meaning to "Jehovah," and in many cases is interchangeable (indeed, translators have a tendency to go back and forth). When the two are used together, though, "the Lord" refers to the power of the Lord's goodness, the force it brings, whereas "Jehovah" represents the goodness itself. In the New Testament, the name "Jehovah" is never used; the term "the Lord" replaces it completely. There are two reasons for that. First, the Jews of the day considered the name "Jehovah" too holy to speak or write. Second, they would not have been able to grasp the idea that the Lord -- who was among them in human form at the time -- was in fact Jehovah Himself. This does ultimately lead to a difference in the two terms by the end of the Bible. Thought of as "Jehovah," the Lord is the ultimate human form and has the potential for assuming a physical human body; thought of as "the Lord" He actually has that human body, rendered divine by the events of his physical life.