Bible

 

Brojevi 21

Studie

   

1 A kad ču Hananej, car aradski, koji življaše na jugu, da ide Izrailj putem kojim idoše uhode, on se pobi s njima i zarobi ih nekoliko.

2 Tada se Izrailj zavetova Gospodu i reče: Ako daš ovaj narod meni u ruke, do temelja ću raskopati gradove njihove.

3 I usliši Gospod glas Izrailjev i dade mu Hananeje, a on zatre njih i gradove njihove, i prozva ono mesto Orma.

4 Potom pođoše od gore Ora k Crvenom moru obilazeći zemlju edomsku, i oslabi duh narodu od puta.

5 I vikaše narod na Boga i na Mojsija: Zašto nas izvedoste iz Misira da izginemo u ovoj pustinji? Jer nema ni hleba ni vode, a ovaj se nikakvi hleb većogadio duši našoj.

6 A Gospod pusti na narod zmije vatrene, koje ih ujedahu, te pomre mnogo naroda u Izrailju.

7 Tada dođe narod k Mojsiju i rekoše: Zgrešismo što vikasmo na Gospoda i na tebe; moli Boga neka ukloni zmije od nas. I Mojsije se pomoli za narod.

8 I Gospod reče Mojsiju: Načini zmiju vatrenu, i metni je na motku, i koga ujede zmija, neka pogleda u nju, pa će ozdraviti.

9 I načini Mojsije zmiju od bronze, i metnu je na motku, i koga god ujede zmija on pogleda u zmiju od bronze, i ozdravi.

10 Potom pođoše sinovi Izrailjevi, i stadoše u logor u Ovotu.

11 I iz Ovota otišavši stadoše u logor na brdima avarimskim u pustinji koja je prema moavskoj s istoka.

12 Odande otišavši stadoše u logor u dolini Zaredu.

13 I odatle otišavši stadoše u logor na brdu na Arnonu, koji je u pustinji i izlazi od međe amorejske. Jer je Arnon međa moavska između Moavaca i Amorejaca.

14 Zato se kaže u knjizi o ratovima Gospodnjim: Na Vajeva u Sufi i na potoke arnonske.

15 Jer ti potoci, koji dopiru do mesta Ara, teku pokraj međe moavske.

16 A otuda dođoše k Viru; to je studenac za koji beše rekao Gospod Mojsiju: Skupi narod, i daću im vode.

17 Tada peva Izrailj pesmu ovu: Diži se, studenče; pripevajte ga;

18 Studenče, koji kopaše knezovi, koji iskopaše poglavari narodni s onim koji postavi zakon, palicama svojim. A iz pustinje otidoše u Mantanail,

19 A iz Mantanaila, u Nadil, a iz Nadila u Vamot,

20 A iz Vamota u dolinu koja je u polju moavskom kod gore Fazge i gleda u pustinju.

21 Tada posla Izrailj poslanike k Sionu, caru amorejskom govoreći:

22 Pusti da prođemo kroz tvoju zemlju, nećemo svrtati ni u polje ni u vinograd, niti ćemo piti vode iz studenaca; ići ćemo carskim putem dokle ne pređemo među tvoju.

23 Ali ne dade Sion Izrailju da prođe kroz zemlju njegovu, nego sabra Sion sav narod svoj, i izađe na Izrailja u pustinju, i dođe u Jasu, i pobi se s Izrailjem.

24 Ali ga iseče Izrailj oštrim mačem, i osvoji zemlju njegovu od Arona pa do Javoka, do sinova Amonovih, jer tvrda beše međa sinova Amonovih.

25 I uze Izrailj sva ona mesta i naseli se u svim gradovima amorejskim, u Esevonu i u svim selima njegovim.

26 Jer Esevon beše grad Siona, cara amorejskog, koji beše prvi zavojštio na cara moavskog i beše mu uzeo svu zemlju njegovu do Arnona.

27 Zato govore u priči: Hodite u Esevon, da se sagradi i podigne grad Sionov.

28 Jer oganj izađe iz Esevona, plamen iz grada Sionovog, i spali Ar moavski i stanovnike na visini arnonskoj.

29 Teško tebi, Moave; propao si; narode Hemosov; dao je sinove svoje koji utekoše i kćeri svoje u ropstvo Sionu, caru amorejskom.

30 Ali ih postreljasmo, propade Esevon do Devona, i potrsmo ih do Nofe, koja dopire do Medeve.

31 I tako živi Izrailj u zemlji amorejskoj.

32 Potom posla Mojsije da uhode Jazir, i uzeše sela oko njega, i izagnaše Amorejce koji behu onde.

33 Potom obrativši se pođoše u Vasan; i iziđe Og, car vasanski pred njih, on i sav narod njegov na boj u Edrajin.

34 A Gospod reče Mojsiju: Ne boj ga se; jer sam ga dao u tvoje ruke i sav narod njegov i zemlju njegovu; i učini mu kako si učinio Sionu, caru Amorejskom koji življaše u Esevonu.

35 I pobiše ga i sinove njegove i sav narod njegov, da ne osta nijedan, i osvojiše zemlju njegovu.

   

Ze Swedenborgových děl

 

Nebeske Tajne # 3424

Prostudujte si tuto pasáž

  
/ 10837  
  

3424. Sluge Isakove kopajući u onom dolu, nađoše studenac vode žive, označava Reč u doslovnom smislu, u kome je unutrašnji smisao. Ovo se vidi iz značenja kopati u dolu (dolini), što je dublje istraživati istine tamo gde se mogu naći; jer kopati znači istraživati, a dolina znači ono što je ispod (vidi br. 1723, 3417); i iz značenja studenca (izvora) žive vode, koja je Reč u kojoj su istine Božanske, a to je Reč u doslovnom značenju u kojoj je unutrašnje značenje. Da se Reč naziva izvorom, i to izvorom žive vode, poznato je. Razlog da se Reč nazivai studencem je to, što je značenje slova takvo u odnosu na one koji su duhovni, to jest da ona za njih nije uzvor nego studenac (vidi br. 2702, 3096). Pošto dolina označava ono što je ispod ili, što je isto, ono što je spoljašnje, a studenac je nađen u dolini, a to znači da je doslovni smisao ili spoljašnjei smisao Reči niži, stoga se tu misli n oslovni smisao. Ali pošto je u doslovnom sadržan unutrašnji smisao, stoga se kaže za tu vodu da je živa, kao što se kaže i za vodu koja je isticala ispod praga nove kuće, kod Jezikilja: I sve životinje koje se miču kuda dođu ove rijeke, biće žive i biće veliko mnoštvo riba, jer kad dođe ova voda onamo, druga će postati zdrava, i sve će biti živo gdje ovarijeka dođe Jezekilj 47:9. ; gde reka označava Reč. Voda koja oživi sve gde dođe, označava Božanske istine sadržane u Reči; ribe označavaju reči-znanja (vidi br. 40, 991).

Da je Gospodova Reč takva, da daje život onom ko je žedan, to jest, onome ko želi da živi, i da je to studenac u kome je živa voda, to i Gospod uči kod Jovana: Isus reče ženi Samarjanki kod Jakovljevog studenca, kad bi ti znala dar Božiji, i ko ti kaže, daj mi da pijem, ti bi od Njega iskala da ti da vode žive; kogod pije od te viode, ne će nikad (ni u večnosti) ožednjeti; jer će voda koju mu ja dam biti za njega izvor vode žive za vječni život Jovan 4:10, 14). Razlog zašto je Reč živa, i da stoga daje život je u tome, što ona u najvišem smislu govori o Gospodu koji je u njoj, a u najdubljem smislu o Njegovom carstvu, u kome je Gospod sve; a pošto je tako, to je u Reči sami život, koji se uliva u umove onih koji čitaju pod svetim uticajem; otuda to, da Gospod izjavluje za Sebe, u pogledu Reči koja je od Njega, da je On izvor vode žive koja teče u večni život (vidi i br. 2702.

Da se Gospodova Reč naziva i studencem, vidi se iz ovih reči Mojsijevih: Tada pjeva Izrael pjesmu ovu; Diži se, studenče; pripjevajte ga. Sudenče, koji kopaše knezovi, koji iskopaše poglavarti narodni s onijem koji postavi zakon, palicama svojim (Brojevi 21:17, 18); ove su reči izgovorene kod mesta Bera, to jest, tamo gde je bio studenac; da se studencem na ovome mestu označava Reč Drevne Crkve, o kojoj je bilo reči gore (br. 2897), vidi se iz onoga što se tu kaže; knezovi označavaju glavne istine od kojih (ostale potiču); (da knezovi označavaju glavne istine, vidi br. 1482, 2089); poglevari narodni označavaju niže istine, kao one koje su sadržane u doslovnom značenju, vidi br. br. 1259, 1260, 2928, 3295); da onaj koji postavi zakon (zakonodavac) označava Gospoda, jasno je; palice označavaju moć kojom oni raspolažu.

  
/ 10837