Bible

 

Brojevi 16

Studie

   

1 A Korej, sin Isara sina Kata sina Levijevog, i Datan i Aviron sinovi Elijavovi, i Avnan sin Faleta sina Ruvimovog pobuniše se,

2 I ustaše na Mojsija, i s njima dvesta i pedeset ljudi između sinova Izrailjevih, glavara narodnih, koji se sazivahu na zbor i behu ljudi znatni.

3 I skupiše se na Mojsija i na Arona i rekoše im: Dosta nek vam je; sav ovaj narod, svi su sveti, i među njima je Gospod; zašto se vi podižete nad zborom Gospodnjim?

4 Kad to ču Mojsije, pade ničice.

5 Potom reče Koreju i svoj družini njegovoj govoreći: Sutra će pokazati Gospod ko je Njegov, i ko je svet, i koga je pustio k sebi, jer koga je izabrao onog će pustiti k sebi.

6 Ovo učinite: Uzmite kadionice, Korej sa svom družinom svojom.

7 I metnite sutra u njih ognja i metnite u njih kada pred Gospodom, i koga izbere Gospod onaj će biti svet. Dosta nek vam je, sinovi Levijevi!

8 I reče Mojsije Koreju: Čujte sinovi Levijevi!

9 Malo li vam je što vas je Bog Izrailjev odvojio od zbora Izrailjevog pustivši vas k sebi da vršite službu u šatoru Gospodnjem i da stojite pred zborom i služite za nj?

10 Pustio je k sebi tebe i svu braću tvoju, sinove Levijeve, s tobom, a vi tražite još i sveštenstvo?

11 Zato ti i sva družina tvoja skupite se na Gospoda. Jer Aron šta je da vičete na nj?

12 I posla Mojsije da dozovu Datana i Avirona, sinove Elijavove. A oni odgovoriše: Nećemo da idemo.

13 Malo li je što si nas izveo iz zemlje u kojoj teče mleko i med da nas pobiješ u ovoj pustinji, nego još hoćeš da vladaš nad nama?

14 Jesi li nas odveo u zemlju gde teče mleko i med? I jesi li nam dao da imamo njive i vinograde? Hoćeš li oči ovim ljudima da iskopaš? Nećemo da idemo.

15 Tada se rasrdi Mojsije vrlo, i reče Gospodu: Nemoj pogledati na dar njihov; nijednog magarca nisam uzeo od njih, niti sam kome od njih učinio kakvo zlo.

16 Potom reče Mojsije Koreju: Ti i svi tvoji stanite sutra pred Gospodom, ti i oni i Aron.

17 I uzmite svaki svoju kadionicu, i metnite u njih kada, i stanite pred Gospodom svaki sa svojom kadionicom, dvesta i pedeset kadionica, i ti i Aron, svaki sa svojom kadionicom.

18 I uzeše svaki svoju kadionicu, i metnuvši u njih ognja metnuše u njih kada, i stadoše na vrata šatora od sastanka s Mojsijem i Aronom.

19 A Korej sabra na njih sav zbor na vrata šatora od sastanka; tada se pokaza slava Gospodnja svemu zboru.

20 I reče Gospod Mojsiju i Aronu govoreći:

21 Odvojte se iz tog zbora, da ih odmah satrem.

22 A oni padoše ničice i rekoše: Bože, Bože duhovima i svakom telu! Ovaj jedan zgrešio, i na sav li ćeš se zbor gneviti?

23 Opet reče Gospod Mojsiju govoreći:

24 Reci zboru i kaži: Odstupite od šatora Korejevog i Datanovog i Avironovog.

25 I ustavši Mojsije otide k Datanu i Avironu, a za njim otidoše starešine Izrailjeve.

26 I reče zboru govoreći: Odstupite od šatora tih bezbožnika, i ne dodevajte se ničeg što je njihovo, da ne izginete sa svih greha njihovih.

27 I odstupiše sa svih strana od šatora Korejevog i Datanovog I Avironovog; a Datan i Aviron izašavši stadoše svaki na vrata od šatora svog sa ženama svojim i sa sinovima svojim i s decom svojom.

28 Tada reče Mojsije: Ovako ćete poznati da me je Gospod poslao da činim sva ova dela, i da ništa ne činim od sebe:

29 Ako ovi pomru kao što mru svi ljudi, i ako budu pokarani kao što bivaju pokarani svi ljudi, nije me poslao Gospod;

30 Ako li šta novo učini Gospod, i zemlja otvori usta svoja i proždre ih sa svim što je njihovo, i siđu živi u grob, tada znajte da su ovi ljudi uvredili Gospoda.

31 A kad izgovori reči ove, rasede se zemlja pod njima,

32 I otvorivši zemlja usta svoja proždre ih, i domove njihove i sve ljude Korejeve i sve blago njihovo.

33 I tako siđoše sa svim što imahu živi u grob, i pokri ih zemlja i nesta ih iz zbora.

34 A svi Izrailjci koji behu oko njih pobegoše od vike njihove, jer govorahu: Da nas ne proždre zemlja.

35 I izađe oganj od Gospoda, i sažeže onih dvesta i pedeset ljudi koji prinesoše kad.

36 Tada reče Gospod Mojsiju govoreći:

37 Kaži Eleazaru, sinu Arona sveštenika neka pokupi kadionice iz tog garišta, i ugljevlje iz njih neka razbaci, jer su svete;

38 Kadionice onih koji ogrešiše duše svoje neka raskuju na ploče da se okuje oltar, jer kadiše njima pred Gospodom, zato su svete, i neka budu sinovima Izrailjevim znak.

39 I pokupi Eleazar sveštenik kadionice bronzane, kojima behu kadili oni što izgoreše, i raskovaše ih na okov oltaru

40 Za spomen sinovima Izrailjevim, da ne pristupa niko drugi koji nije roda Aronovog da kadi pred Gospodom, da mu ne bude kao Koreju i družini njegovoj, kao što mu beše kazao Gospod preko Mojsija.

41 A sutradan vikaše sav zbor sinova Izrailjevih na Mojsija i na Arona govoreći: Pobiste narod Gospodnji.

42 A kad se stecaše narod na Mojsija i na Arona, pogledaše na šator od sastanka, a to oblak na njemu, i pokaza se slava Gospodnja.

43 I dođe Mojsije i Aron pred šator od sastanka.

44 I reče Gospod Mojsiju govoreći:

45 Uklonite se iz tog zbora da ih odmah potrem. A oni padoše ničice.

46 I reče Mojsije Aronu: Uzmi kadionicu, i metni u nju ognja s oltara, i metni kada, i idi brže ka zboru, i očisti ih; jer gnev žestok izađe od Gospoda, i pomor poče.

47 I uzevši Aron kadionicu, kao što mu reče Mojsije, otrča usred zbora, i gle, pomor većbeše počeo u narodu; i okadiv očisti narod.

48 I stajaše među mrtvima i živima, i ustavi se pomor.

49 A onih koji pomreše od tog pomora beše četrnaest hiljada i sedam stotina, osim onih što izgiboše s Koreja.

50 I vrati se Aron k Mojsiju na vrata šatora od sastanka, kad se ustavi pomor.

   

Ze Swedenborgových děl

 

Nebeske Tajne # 10130

Prostudujte si tuto pasáž

  
/ 10837  
  

10130. Što se god dotakne oltara, biće sveto. Da ovo označava svakoga ko prima Gospodovo Božansko, što se vidi iz značenja dotaknuti, što označava komunikaciju, prenošenje, i primanje, o čemu ćemo govoriti ubrzo; i iz značenja oltara, što je reprezentativ Gospoda kao dobra ljubavi, ovde u nebu i u Crkvi, kao što se može videti gore, br. 10129; i iz značenja biti osvećen, što označava primiti Gospodovo Božansko, i ovo vidi gore, br. 10128. Dotaknuti označava komunikaciju, prenos, i primanje, jer se čovekove unutrašnje stvari ispoljavaju preko spoljašnjih stvari, osobito dodirom, i tako se unutrašnje stvari komuniciraju i prenose drugome, i primaju onoliko koliko se volja onoga drugoga slaže jedinjava. Bilo da govorimo o volji ili o ljubavi, ista je stvar, jer ono što pripada čovekovoj ljubavi i misli, to pripada i njegovoj volji. Stoga sledi da se unutrašnja stanja čovekove ljubavi i misli ispoljavaju dodirom i tako se komuniciraju i prenose drugome; i one se primaju onoliko koliko drugi voli osobu ili stvari koje ova govori i čini.

Ovo je očigledno u drugom životu; jer svak u tom životu postupa iz srca, to jest, iz volje ili ljubavi, a gestovi odvojeni od ovih, ne dopuštaju se, jer nikome nije dopušteno da govori neiskreno i odvojeno od srca. Tamo se jasno vidi kako se unutrašnja stanja komuniciraju prenose drugome; i kako ih drugi prima u skladu s njegovom ljubavi.

Svačija volja ili ljubav sačinjava potpuno čoveka tamo, i sfera života stoga ističe iz njega kao neko isparenje, i okružava ga, i kao da stvara telo oko njega, kao efluviji koji okužavaju biljke, a koji se osećaju kao mirisi; kao i ono što okružuje životinje, a što pametan pas oseća. Takvi se efluviji osećaju i oko čoveka, kao što se zna iz iskustva. Kad čovek odloži telo, i kada postane duh ili anđeo, tada efluviji ili isparenja nisu materijalna, kao u svetu, nego duhovna, izbijajući iz njegove ljubavi; ovo tada stvara sferu oko njega, što čini da se njegov karakter prepozanje na rastojanju; (O ovim sferama vidi šta je pokazano u odlomcima navedenim, br. 9606.) Sada, pošto se ova sfera komunicira, i prenosi tamo drugome, i prima u skaldu s ljubavlju [onoga drugoga], stoga se mnoge zadivljujuće stvari , čoveku nepoznate u svetu, tamo dešavaju. Na primer: - Prvo, Prisustvo je uvek prema sličnosti ljubavi, a odsustvo prema različitosti ljubavi, Drugo, Svi se udružuju u skladu s ljubavi: oni koji su u ljubavi prema Gospodu od Gospoda, zajedno su u najdubljem nebu; oni koji su u ljubavi prema bližnjem od Gospoda, ti su u zajedno u srednjem nebu; a oni koji su u poslušnosti iz vere, to jest, oni koji tvore istinu nje radi, zajedno su u poslednjem nebu; ali oni koji su u ljubavi prema sebi i svetu, to jest, koji postupaju radi sebe i radi sveta kao ciljeva, ti su zajedno u paklu. Treće, Svi okreću svoje oči premo onome koga vole; oni koji vole Gospoda, okreću svoje oči prema Gospodu kao Suncu; oni koji vole bližnjega od Gospoda, okreću svoje oči prema Gospodu kao mesecu; slično i oni koji tvore istinu same nje radi. (O Gospodu kao kao suncu i mesecu, vidi šta je pokazano, br. 1521, 1529-1571, 3636, 8644, 8812). I što je za divljenje, na koju god da se stranu okrenu, uvek vide Gospoda pred sobom. Obrnuto je kod onih koji su u paklu: što su više u ljubavi prema sebi i svetu, to se više otkreću od Gospoda, i On je iza njih ; i ovo je slučaj bilo u kom pravcu ili prema kojoj strani da se okrenu. Četvrto, Kada anđeo neba usmeri svoj pogled ka njima, njegova se unutrašnja stanja njima komunicirj prenose na njih, u skladu s tim kolika je i kakva njegova ljubav; a ona se primaju u skladu s njihovom ljubavi. Ako anđeo neba pogleda na dobrog, prijatnost i radost slede, ali ako na zlog, tuga i mučenje slede.

Osim toga, dodir ruke označava komunikaciju, prenošenje, i primanja, jer se delatnost celog tela usredsređuje u mišice i u ruke; a unutrašnje se stvari u Reči izražavaju spoljašnjim. Iz toga razloga mišice, ruke, a osobito desna ruka, označavaju moć, kao što se može videti u onome što je navedeno, br. 10019, 10023, 10076; pa stoga ruke označavaju sve u čoveku, stoga celog čoveka kada deluje, vidi što je navedeno, br. 10. Dalje, da sva spoljašnja čula, vid, sluh, ukus, i miris, da se odnose na dodir, i da su vrste dodira, dobro je poznto u učenom svetu. Da se dodirom označava komunikacija, prenošenje, i primanja, vidi se iz brojnih odlomaka u Reči, od kojih ćemo navesti sledeće: I njim pomaži šator od sastanka, i kovčeg od svedočanstva, I sto i sve sprave njegove, i svećnjak i sprave jegove, i oltar kadioni. I oltar na kojemu se prinosi žrtva paljenica, i sve sprave njegove, i umivaonicu i podnožje njezino. Tako ćeš ih osvetiti, te će biti svetinja nad svetinjom, što ih se god dotakne, biće sveto (Izlazak 30:26-29).

Ponovo, Što se god dotakne mesa njezina, biće sveto; a što je za Arona i sinove njegove; i ako ko pokapa krvlju njezinom haljinu, ono što pokapa neka opere na svetom mjestu (Levitska 6:11, 27).

I kod Danila,

I gle, ruka me se dotače i podiže me na kolena moja i dlanove moje. . . . I gle, kao čovjek dotače se usana mojih, i ustah i progovorih, i tada opet onaj koji beše kao čovek dotače me se i ohrabri me Danijel 10:10, 16, 18).

I kod Isaije,

Jedan od serafima, dotače se usana mojih užarenim ugljem, i reče: evo, ovo se dotače usta tvojih, i bezakonje tvoje uze se, i greh tvoj uze se (Isaija 6:7).

I kod Jeremije,

Jehova ispruži ruku svoju, i dotače usta moja, i reče: Stavih reči moje u usta tvoja Jeremija 1:9.

I kod Mateje,

Isus ispruži ruku svoju na gubavca, i dohvati ga se, rekavši: hoću, očisti se, i odmah očisti se od gube Mateju 8:3.

Opet,

Isus reče Petrovoj tašti, videvši je gde leži i groznica je trese, i prihvati je za ruku, i pusti je groznica, i ustade Mateju 8:14, 15).

Opet,

Isus dotače slepome oči, i on odmah progleda Mateju 20:34.

I kod Luke,

Isus dotače uši gluvoga čovjeka, i izleči se Luka 22:51.

I kod Marka,

dovedoše Isusu bolesne, da bi se makar dotakli haljina njegovih, i koji se dotakoše, isceliše se Marka 6:56; Mateja 14:36).

I kod Luke,

žena koja je patila od tečenja krvi, dotače se haljina Isusovih: i onoga časa presatde tečenje; Isus reče: Ko me se dotače? neko me se dotakao, jer osetih da sila iz mene iziđe (Luka 8:44-46).

I kod Marka,

dovedoše malu decu Isusu, da bi ih blagoslovio; i on ih uze u naručje, i položi ruke na njih, i blagoslovi ih Marka 10:13, 14.

Iz ovih odlomaka očito je da se dodirom označava komunikacija, prenošenje, i primanje.

Slično i gde se govori o nečistim stvarima u Reči; ove u unutrašnjem smislu označavaju zla i obmane iz paklova, kao kod Mojsija,

Ko se dotakne mrtva tela čovečija, da je nečist sedam dana. Ko se dotakne u polju posečenoga mačem ili umrloga ili kosti čovekovog groba, nečist da je sedam dana. Ko se god dotakne vode očišćenja, da je nečist do večera. I čega se god dotakne nečist, da je nečisto; i ko se njega dotakne, da je nečist do večera (Brojevi 11, 13, 16, 21, 22).

Ponovo, Ko se dotakne nečiste životinje, nečiste stvari koja puzi, da je nečist do večeri; sve što padne na ono što je nečisto, bilo drveni sud, haljina, voda, zemljani sud, meso, peć, neka je nečisto (Levitska 11:31-36), i pogl. (5:2, 3; 7:21). Ponovo, onaj koji ima tečenje, da je nečist; čovek koji se dotakne njegovog ležaja, da je nečist; ako sedne na posudu na kojoj je sedio koji ima tečenje, da je nečist; ako je neko dotakao njegovo telo, ili njegove haljine, ako onaj koji je nečist pljune na onoga koji je čist; kola na kojima je nošen, zemljana posuda, i drvena posuda, biće nečisti (Levitska 15:1 do kraja). Isto tako, onaj ko se dotakne gubavca Levitska 22:4.

Ponovo, Ako li što od strva njihova padne na seme, da vam je nečisto. Ali ako bude polito seme vodom, pa onda padne što od strva njihova na seme, da vam je nečisto Levitska 11:37, 38). Ovim nečistim stvarima označavaju se razne vrste zala i njihovih obmana, koji se komuniciraju, prenose, i primaju. Svaka od ovih nečistih stvari označava posebno zlo. Jer zlo čini čoveka nečistim, jer ono deluje na njegovu dušu. Isto tako, zlo njihovih srca ističe iz zlih duhova i genija, i prema tome, koliko su u njih ubeđeni, toliko deluju na one koji su prisutni; ova je zaraza označena dodirom nečistih stvari. I kod Mojsija,

Samo roda od onoga drveta koji je posred vrta, kazao je Bog, ne jedite i ne dirajte u nj, da ne umrete (Postanje 3:3). Ponovo, anđeo koji se rvao s Jakovom, videvše da ga neće savladati, udari ga po uzglavku na stegnu, te se Jakovu iščaši stegno Postanje 32:25.

Ponovo, Mojsije reče, Da se ne dotaknu ničega što pripada Kori, Datanu, i Abiramu, da ne izginu za sve svoje grehove (Brojevi 16:26).

I kod Isaije,

Odstupite, odstupite, iziđite odatle, ne dotičite se ničega nečista, očistite se svi koji nosite sudove Jehovine (Isaija 52:11);

i kod Jeremije,

Lutahu kao slepci po ulicama, kaljajući se krvlju, koje ne mogahu da se dotiču haljinama svojim. Odstupite, nečisti, viču im, odstupite, ne dodevajte se ničega . (Plač 4:14, 15);

I kod Ageja,

Gle, ako bi neko nosio sveto meso u skutu od haljine svoje, ili bi se skutom svojim dotakao hleba ili variva ili vina ili ulja ili kakvoga god jela, bi li se osvetio? A sveštenici rekoše: Ne. Po tom Agej reče:

ako bi se ko nečist od mrtvaca dotakao čega toga, hoće li biti nečisto? Agej 2:12-14.

I kod Osije,

Zaklinju se krivo, i lažu, i ubijaju, i kradu, i čine preljubu, zastraniše, i jedna krv dotiče drugu (jedna krv dostiže drugu) Osija 4:2, 3).

  
/ 10837