Bible

 

Brojevi 16

Studie

   

1 A Korej, sin Isara sina Kata sina Levijevog, i Datan i Aviron sinovi Elijavovi, i Avnan sin Faleta sina Ruvimovog pobuniše se,

2 I ustaše na Mojsija, i s njima dvesta i pedeset ljudi između sinova Izrailjevih, glavara narodnih, koji se sazivahu na zbor i behu ljudi znatni.

3 I skupiše se na Mojsija i na Arona i rekoše im: Dosta nek vam je; sav ovaj narod, svi su sveti, i među njima je Gospod; zašto se vi podižete nad zborom Gospodnjim?

4 Kad to ču Mojsije, pade ničice.

5 Potom reče Koreju i svoj družini njegovoj govoreći: Sutra će pokazati Gospod ko je Njegov, i ko je svet, i koga je pustio k sebi, jer koga je izabrao onog će pustiti k sebi.

6 Ovo učinite: Uzmite kadionice, Korej sa svom družinom svojom.

7 I metnite sutra u njih ognja i metnite u njih kada pred Gospodom, i koga izbere Gospod onaj će biti svet. Dosta nek vam je, sinovi Levijevi!

8 I reče Mojsije Koreju: Čujte sinovi Levijevi!

9 Malo li vam je što vas je Bog Izrailjev odvojio od zbora Izrailjevog pustivši vas k sebi da vršite službu u šatoru Gospodnjem i da stojite pred zborom i služite za nj?

10 Pustio je k sebi tebe i svu braću tvoju, sinove Levijeve, s tobom, a vi tražite još i sveštenstvo?

11 Zato ti i sva družina tvoja skupite se na Gospoda. Jer Aron šta je da vičete na nj?

12 I posla Mojsije da dozovu Datana i Avirona, sinove Elijavove. A oni odgovoriše: Nećemo da idemo.

13 Malo li je što si nas izveo iz zemlje u kojoj teče mleko i med da nas pobiješ u ovoj pustinji, nego još hoćeš da vladaš nad nama?

14 Jesi li nas odveo u zemlju gde teče mleko i med? I jesi li nam dao da imamo njive i vinograde? Hoćeš li oči ovim ljudima da iskopaš? Nećemo da idemo.

15 Tada se rasrdi Mojsije vrlo, i reče Gospodu: Nemoj pogledati na dar njihov; nijednog magarca nisam uzeo od njih, niti sam kome od njih učinio kakvo zlo.

16 Potom reče Mojsije Koreju: Ti i svi tvoji stanite sutra pred Gospodom, ti i oni i Aron.

17 I uzmite svaki svoju kadionicu, i metnite u njih kada, i stanite pred Gospodom svaki sa svojom kadionicom, dvesta i pedeset kadionica, i ti i Aron, svaki sa svojom kadionicom.

18 I uzeše svaki svoju kadionicu, i metnuvši u njih ognja metnuše u njih kada, i stadoše na vrata šatora od sastanka s Mojsijem i Aronom.

19 A Korej sabra na njih sav zbor na vrata šatora od sastanka; tada se pokaza slava Gospodnja svemu zboru.

20 I reče Gospod Mojsiju i Aronu govoreći:

21 Odvojte se iz tog zbora, da ih odmah satrem.

22 A oni padoše ničice i rekoše: Bože, Bože duhovima i svakom telu! Ovaj jedan zgrešio, i na sav li ćeš se zbor gneviti?

23 Opet reče Gospod Mojsiju govoreći:

24 Reci zboru i kaži: Odstupite od šatora Korejevog i Datanovog i Avironovog.

25 I ustavši Mojsije otide k Datanu i Avironu, a za njim otidoše starešine Izrailjeve.

26 I reče zboru govoreći: Odstupite od šatora tih bezbožnika, i ne dodevajte se ničeg što je njihovo, da ne izginete sa svih greha njihovih.

27 I odstupiše sa svih strana od šatora Korejevog i Datanovog I Avironovog; a Datan i Aviron izašavši stadoše svaki na vrata od šatora svog sa ženama svojim i sa sinovima svojim i s decom svojom.

28 Tada reče Mojsije: Ovako ćete poznati da me je Gospod poslao da činim sva ova dela, i da ništa ne činim od sebe:

29 Ako ovi pomru kao što mru svi ljudi, i ako budu pokarani kao što bivaju pokarani svi ljudi, nije me poslao Gospod;

30 Ako li šta novo učini Gospod, i zemlja otvori usta svoja i proždre ih sa svim što je njihovo, i siđu živi u grob, tada znajte da su ovi ljudi uvredili Gospoda.

31 A kad izgovori reči ove, rasede se zemlja pod njima,

32 I otvorivši zemlja usta svoja proždre ih, i domove njihove i sve ljude Korejeve i sve blago njihovo.

33 I tako siđoše sa svim što imahu živi u grob, i pokri ih zemlja i nesta ih iz zbora.

34 A svi Izrailjci koji behu oko njih pobegoše od vike njihove, jer govorahu: Da nas ne proždre zemlja.

35 I izađe oganj od Gospoda, i sažeže onih dvesta i pedeset ljudi koji prinesoše kad.

36 Tada reče Gospod Mojsiju govoreći:

37 Kaži Eleazaru, sinu Arona sveštenika neka pokupi kadionice iz tog garišta, i ugljevlje iz njih neka razbaci, jer su svete;

38 Kadionice onih koji ogrešiše duše svoje neka raskuju na ploče da se okuje oltar, jer kadiše njima pred Gospodom, zato su svete, i neka budu sinovima Izrailjevim znak.

39 I pokupi Eleazar sveštenik kadionice bronzane, kojima behu kadili oni što izgoreše, i raskovaše ih na okov oltaru

40 Za spomen sinovima Izrailjevim, da ne pristupa niko drugi koji nije roda Aronovog da kadi pred Gospodom, da mu ne bude kao Koreju i družini njegovoj, kao što mu beše kazao Gospod preko Mojsija.

41 A sutradan vikaše sav zbor sinova Izrailjevih na Mojsija i na Arona govoreći: Pobiste narod Gospodnji.

42 A kad se stecaše narod na Mojsija i na Arona, pogledaše na šator od sastanka, a to oblak na njemu, i pokaza se slava Gospodnja.

43 I dođe Mojsije i Aron pred šator od sastanka.

44 I reče Gospod Mojsiju govoreći:

45 Uklonite se iz tog zbora da ih odmah potrem. A oni padoše ničice.

46 I reče Mojsije Aronu: Uzmi kadionicu, i metni u nju ognja s oltara, i metni kada, i idi brže ka zboru, i očisti ih; jer gnev žestok izađe od Gospoda, i pomor poče.

47 I uzevši Aron kadionicu, kao što mu reče Mojsije, otrča usred zbora, i gle, pomor većbeše počeo u narodu; i okadiv očisti narod.

48 I stajaše među mrtvima i živima, i ustavi se pomor.

49 A onih koji pomreše od tog pomora beše četrnaest hiljada i sedam stotina, osim onih što izgiboše s Koreja.

50 I vrati se Aron k Mojsiju na vrata šatora od sastanka, kad se ustavi pomor.

   

Ze Swedenborgových děl

 

Arcana Coelestia # 8351

Prostudujte si tuto pasáž

  
/ 10837  
  

8351. And the people murmured against Moses. That this signifies grief from the bitterness of the temptation, is evident from the signification of “murmuring,” as being complaint such as there is in temptations, thus grief from the bitterness of the temptation. The temptations which those underwent who were of the Lord’s spiritual church after they had been liberated from infestations; and also the temptations which those will undergo who will be of this church, are described by the murmurings of the sons of Israel in the wilderness. And as spiritual temptations are usually carried to despair (n. 1787, 2694, 5279, 5280, 7147, 7166, 8165), therefore by “murmuring” is signified complaint from grief in the temptations (see Exodus 16:2-3; 27:3; Numbers 14:27, 29, 36; 16:11). It is said “against Moses,” because it was against the Divine, for by Moses is represented Divine truth (see n. 6723, 6752, 6771, 6827, 7010, 7014, 7089, 7382).

[2] As regards the temptations which those underwent who were of the spiritual church, and which those will undergo who will be of this church, be it known that faith cannot possibly be implanted in those who are of the spiritual church except through temptations, thus neither can charity; for in temptations the man is in combat against falsity and evil. These-falsity and evil-flow into the external man from the hells, while good and truth flow in through the internal man from the Lord; thus by virtue of the combat of the internal man with the external, which is called “temptation.” And insofar, then, as the external man is reduced to obedience under the internal, so far faith and charity are implanted; for the external or natural of man is the receptacle of truth and good from the internal man. If the receptacle is not accommodated, it does not receive anything which flows in from within; but either rejects, or extinguishes, or stifles it, whence there is no regeneration. Hence it is that there must be temptation in order that the man may be regenerated, which is effected through the implanting of faith and charity, and thus through the formation of a new will and a new understanding. Therefore also the church of the Lord is called “militant” (see what has been said and shown before on this subject, n. 3928, 4249, 4341, 4572, 5356, 6574, 6611, 6657, 7090, 7122, 8159, 8168, 8179, 8273).

  
/ 10837  
  

Thanks to the Swedenborg Foundation for the permission to use this translation.