Bible

 

Brojevi 11

Studie

   

1 Posle stade se tužiti narod da mu je teško; a to ne bi po volji Gospodu; i kad Gospod ču, razgnevi se; i raspali se na njih oganj Gospodnji, i sažeže krajnje u logoru.

2 Tada zavapi narod k Mojsiju, a Mojsije se pomoli Gospodu, i ugasi se oganj.

3 I prozva se ono mesto Tavera, jer se raspali na njih oganj Gospodnji.

4 A svetina što beše među njima, beše vrlo lakoma, te i sinovi Izrailjevi stadoše plakati govoreći: Ko će nas nahraniti mesa?

5 Opomenusmo se riba što jeđasmo u Misiru zabadava, i krastavaca i dinja i luka crnog i belog.

6 A sada posahnu duša naša, nema ništa osim mane pred očima našim.

7 A mana beše kao seme korijandrovo, a boja mu beše kao boja u bdela.

8 I izlažaše narod, te kupljahu, i meljahu na žrvnjima ili tucahu u stupama, i kuvahu u kotlu, ili mešahu pogače; a ukus joj beše kao ukus od novog ulja.

9 I kad padaše rosa po logoru noću, padaše s njom i mana.

10 I ču Mojsije gde narod plače u porodicama svojim, svaki na vratima od šatora svog; i Gospod se razgnevi vrlo, i Mojsiju bi teško.

11 Pa reče Mojsije Gospodu: Zašto učini takvo zlo sluzi svom? I zašto ne nađoh milosti pred Tobom, nego metnu na me teret svega naroda ovog?

12 Eda li ja začeh sav ovaj narod? Eda li ga ja rodih, kad mi kažeš: Iznesi ga u naručju svom, kao što nosi dojilja dete, u onu zemlju za koju si se zakleo ocima njihovim.

13 Otkuda meni mesa da dam svemu ovom narodu? Jer plaču preda mnom govoreći: Daj nam mesa da jedemo.

14 Ne mogu ja sam nositi sav narod ovaj, jer je teško za mene.

15 Ako ćeš tako činiti sa mnom, ubij me bolje, ako sam našao milost pred Tobom, da ne gledam zlo svoje.

16 A Gospod reče Mojsiju: Saberi mi sedamdeset ljudi između starešina Izrailjevih, koje znaš da su starešine narodu i upravitelji njegovi, i dovedi ih k šatoru od sastanka, neka onde stanu s tobom.

17 Tada ću sići i govoriti onde s tobom, i uzeću od duha koji je na tebi i metnuću na njih, da nose s tobom teret narodni i da ne nosiš ti sam.

18 A narodu reci: Pripravite se za sutra da jedete mesa, jer plakaste da Gospod ču, i rekoste: Ko će nas nahraniti mesa? Jer nam dobro beše u Misiru. Daće vam, dakle, Gospod mesa i ješćete.

19 Nećete jesti jedan dan, ni dva dana, ni pet dana, ni deset dana, ni dvadeset dana;

20 Nego ceo mesec dana, dokle vam na nos ne udari i ne ogadi vam se, zato što odbaciste Gospoda koji je među vama i plakaste pred Njim govoreći: Zašto iziđosmo iz Misira?

21 A Mojsije reče: Šest stotina hiljada pešaka ima naroda, u kome sam, pa Ti kažeš: Daću im mesa da jedu ceo mesec dana.

22 Eda li će im se poklati ovce i goveda da im dostane? Ili će im se pokupiti sve ribe morske da im bude dosta?

23 A Gospod reče Mojsiju: Zar ruka Gospodnja neće biti dovoljna? Videćeš hoće li biti šta ti rekoh ili neće.

24 I Mojsije iziđe i reče narodu reči Gospodnje; i sabra sedamdeset ljudi između starešina narodnih, i postavi ih oko šatora.

25 I Gospod siđe u oblaku i govori k njemu, i uzevši od duha koji beše na njemu metnu na onih sedamdeset ljudi starešina; i kad duh dođe na njih, prorokovahu, ali više nikad.

26 A dva čoveka ostaše u logoru, jednom beše ime Eldad, a drugom Modad, na koje dođe duh, jer i oni behu zapisani, ali ne dođoše k šatoru, i stadoše prorokovati u logoru.

27 I dotrča momak, te javi Mojsiju govoreći: Eldad i Modad prorokuju u logoru.

28 A Isus, sin Navin, sluga Mojsijev, jedan od momaka njegovih, reče govoreći: Mojsije, gospodaru moj, zabrani im.

29 A Mojsije mu odgovori: Zar zavidiš mene radi? Kamo da sav narod Gospodnji postanu proroci i da Gospod pusti duh svoj na njih!

30 Potom se vrati Mojsije u logor sa starešinama Izrailjevim.

31 Tada se podiže vetar od Gospoda, i potera od mora prepelice, i razasu ih po logoru na dan hoda odovuda i na dan hoda odonuda oko logora, na dva lakta od zemlje.

32 I ustavši narod ceo onaj dan i svu noći ceo drugi dan kupljaše prepelice: i ko nakupi najmanje nakupi deset gomora; i povešaše ih sebi redom oko logora.

33 Ali meso još im beše u zubima, jošte ga ne pojedoše, a Gospod se razgnevi na narod i udari Gospod narod pomorom vrlo velikim.

34 I prozva se ono mesto Kivrot-Atava jer onde ukopaše narod koji se beše polakomio.

35 I pođe narod od Kivrot-Atave u Asirot, i stadoše u Asirotu.

   

Ze Swedenborgových děl

 

Nebeske Tajne # 8487

Prostudujte si tuto pasáž

  
/ 10837  
  

8487. A kada sunce ogrijevaše, tada se rastapaše. Da ovo označava da ona [mana] nestaje onako kako rastu požude (concupiscentia), vidi se iz značenja sunce ogrijevaše, što je porast požuda (o čemu u onome što sledi); I iz značenja rastapati se, što je nestajati. Da sunce ogrijevaše označava požude (concupiscentia), je stoga što sunce u dobrom smislu označava nebesku ljubav, jer se u drugom životu Gospod je Sunce, a toplina koja dolazi od od njega je dobro ljubavi, a svetlost je istina vere. (Da je Gospod sunce, I da je nebeska ljubav iz njega, vidi br. 1053, 1521, 2495, 7173, 7270). Otuda u obrnutom smislu sunc značava ljubav prema sebi I svetu, a toplina ili ogrijevanje od sunca označava u ovom smislu požudu. Kakav je ovo slučaj, da dobro od istine, koje je označeno manom, nestaje onako kako se požuda povećava, što je označeno sa rastapaše se kad sunce ogrijevaše, biće u kratko rečeno. Dobro od istine, ili duhovno dobro, doista je dato čoveku duhovne crkve dok se nanovo rađa; alipošto to dobro gasi svako uživanje lubavi prema sebi I svetu, koja je prethodno činila njegov život (jer su suprotnosti), stoga čisto dobro od istine ne može da I dalje bude kod toga čoveka, pa ga stoga Gospod umerava uživanjima ljubavi koje su činile njegov prethodni život, je da se ovo dobro tako ne umeri, bilo bi mu otužno, I on bi ga odbacio. Takvo je nebesko dobro u početku onima koji se nanovo rađaju. Stoga onoliko koliko uživanjeljubavi prema sebi I svetu rastu, toliko se dobro nebeske ljubavi gubi, jer kao što je rečeno, one [ove ljubavi] su suprotne; tako I u obrnutom slučaju. Otuda to da se u nebu stanja smenjuju, čemu korespondiraju vremena u svetu (br. 8426), pa se tako [duhovi I anđeli] naizmenično vraćaju u prirodna uživanja; jer bez ovih promena stanja, dobro nebeske ljubavi bi postao kao suho I bezvredno; a drugačije je kada se umerava prirodnim uživanjima u isto vreme, ili uzastopno. Otuda to da je u početku, kada je mana davana sinovima Izrailjevim svakoga jutra, prepelica se davalauveče; jer se prepelicom označava prirodno uživanje, kao I uživanje u požudi (br. 8452). Ali treba znati da požude u kojima su dok su u nebu kada je kod njih veče, da nisu požude koje su suprotne nebeskom dobru, nego da se u nekoj meri slažu s tim dobrom; jer to su uživanja u činjenju dobrih dela , I u osećanju slave, u čemu ima dobrih želja, kao I želje da se bude koristan. To su isto tako I uživanja u ulepšavaju svojih domova I u ukrasima na odeći, I u mnogim drugim uživanjima. Ovakva uživanja ne razaraju dobro nebeske ljubavi, ali ga skrivaju, I na kraju, prema stepenu preporoda, više se ne nazivaju požudama, nego uživanjima. Da bi, bez umeravanja ovakvim stvarima, dobro nebeske ljubavi postalo kao posahnuto, I da bi bilo odbačeno kao bezvredno, označeno je time što su sinovi Izrailjevi nazvali manu posahnutom (suhom) hranom, I lošom (nikakvom) hranom, kao što čitamo kada im se više nisu davale prepelice, kod Mojsija: A svjetina što bješe među njima, bješe vrlo lakoma, te I sinovi Izrailjevi stadoše plakati govoreći: ko će nas nahraniti mesa? A sada posahnu duša naša, nema ništa osim mane pred očima našim (Brojevi 11:4, 6). I vikaše narod na Boga I na Mojsija; za što nas izvedoste iz Egipta da izginemo voj pustinji? jer nema ni hljeba ni vode, a ovaj se nikaki hljeb već ogadio duši našoj (Brojevi 21:5). Jehova te je mučio. I glađu te morio; ali te je opet hranio manom, za koju ti nijesi znao ni oci tvoji, da bi ti pokazao da čovjek ne živi o samom hljebu nego o svemu što izlazi iz usta Jehovinih (Zak. Ponovljeni 8:3.) Isto kao I manom, tako se I kiselim hljebom, označava se dobro čisto od obmana (br. 8058), koji se hleb naziva I hljeblom nevoljničkim(Zak. Ponovljeni 16:3). Iz svega ovoga sada se vidi šta se označava dobrom od istine, koje se gubi onako kako požuda raste, a što je označeno sa kako ogrijevaše, tako se mana rastapaše.

  
/ 10837