Bible

 

Brojevi 10

Studie

   

1 Još reče Gospod Mojsiju govoreći:

2 Načini sebi dve trube od srebra, kovane da budu; njima ćeš sazivati zbor i zapovedati da polazi vojska.

3 Kad obe zatrube, tada neka se skuplja k tebi sav zbor na vrata šatora od sastanka.

4 A kad jedna zatrubi, tada neka se skupljaju k tebi knezovi, glavari od hiljada Izrailjevih.

5 A kad zatrube potresajući, tada neka se kreće logor koji leži prema istoku.

6 A kad zatrubite drugi put potresajući, onda neka se kreće logor koji je na jugu; potresajući neka se trubi kad treba da pođu.

7 A kad sazivate zbor, trubite, ali ne potresajući.

8 A neka trube u trube sinovi Aronovi sveštenici; to da vam je uredba večna od kolena do kolena.

9 I kad pođete na vojsku u zemlji svojoj na neprijatelja koji udari na vas, trubite u trube potresajući; i Gospod Bog vaš opomenuće vas se, i sačuvaćete se od neprijatelja svojih.

10 Tako i u dan veselja svog i na praznike svoje i početke meseca svojih trubite u trube prinoseći žrtve svoje paljenice i žrtve svoje zahvalne, i biće vam spomen pred Bogom vašim. Ja sam Gospod Bog vaš.

11 I u dvadeseti dan drugog meseca druge godine podiže se oblak iznad šatora od svedočanstva.

12 I pođoše sinovi Izrailjevi svojim redom iz pustinje Sinajske, i ustavi se oblak u pustinji Faranskoj.

13 Tako pođoše prvi put, kao što Gospod zapovedi preko Mojsija.

14 I pođe napred zastava vojske sinova Judinih u četama svojim; i nad vojskom njihovom beše Nason, sin Aminadavov;

15 A nad vojskom plemena sinova Isaharovih Natanailo, sin Sogarov;

16 A nad vojskom plemena sinova Zavulonovih Elijav, sin Helonov.

17 I složiše šator, pa pođoše sinovi Girsonovi i sinovi Merarijevi noseći šator.

18 Potom pođe zastava vojske sinova Ruvimovih, a nad njihovom vojskom beše Elisur, sin Sedijurov,

19 A nad vojskom plemena sinova Simeunovih Salamilo, sin Surisadajev,

20 A nad vojskom plemena sinova Gadovih Elisaf sin Raguilov.

21 I pođoše sinovi Katovi noseći svetinju, da bi oni podigli šator dokle ovi dođu.

22 Potom pođe zastava vojske sinova Jefremovih u četama svojim, a nad vojskom njihovom beše Elisama, sin Emijudov,

23 A nad vojskom plemena sinova Manasijinih Gamalilo sin Fadasurov,

24 A nad vojskom plemena sinova Venijaminovih Avidan sin Gadeonijev.

25 Najposle pođe zastava vojske sinova Danovih u četama svojim, zadnja vojska, i nad vojskom njihovom beše Ahijezer, sin Amisadajev,

26 A nad vojskom plemena sinova Asirovih Fagailo, sin Ehranov,

27 A nad vojskom plemena sinova Neftalimovih Ahirej, sin Enanov.

28 Tim redom pođoše sinovi Izrailjevi u četama svojim, i tako iđahu.

29 A Mojsije reče Jovavu, sinu Raguilovom Madijaninu tastu svom: Idemo na mesto za koje reče Gospod: Vama ću ga dati. Hajde s nama, i dobro ćemo ti učiniti, jer je Gospod obećao Izrailju mnogo dobra.

30 A on mu reče: Neću ići, nego idem u svoju zemlju i u rod svoj.

31 A Mojsije reče: Nemoj nas ostaviti, jer znaš mesta u pustinji gde bismo mogli stajati, pa nam budi vođ.

32 I ako pođeš s nama kad dođe dobro koje će nam učiniti Gospod, učinićemo ti dobro.

33 I tako pođoše od gore Gospodnje, i iđahu tri dana, i kovčeg zaveta Gospodnjeg iđaše pred njima tri dana tražeći mesto gde bi počinuli.

34 I oblak Gospodnji beše nad njima svaki dan kad polažahu s mesta, gde behu u logoru.

35 I kad polažaše kovčeg, govoraše Mojsije: Ustani Gospode, i neka se razaspu neprijatelji Tvoji, i neka beže ispred Tebe koji mrze na Te.

36 A kad se ustavljaše, govoraše: Uvrati se, Gospode, k mnoštvu hiljada Izrailjevih.

   

Ze Swedenborgových děl

 

Nebeske Tajne # 1676

Prostudujte si tuto pasáž

  
/ 10837  
  

1676. Do planine Faranske koja je pokraj pustinje. Da ovo označava dokle su se prostirali (njihovo prostiranje), može se videti iz toga što su Horeji bili potučeni i morali da se povuku tako daleko. Faranska pustinja pomiknje se u Postanju 21:21: Brojevi 10:12; 12:16; 13:3, 26, Ponovljeni Zakoni 1:1. Šta je ovde označeno „Faranskom pustinjom“ ne može se sasvim objasniti, osim da to označava Gospodovu prvu pobedu nad paklovima, koji su označeni narodima koji se nisu dalje prostirali, a kako su se daleko prostirali, označeno je „El-Faranom pokraj pustinje“. Onom ko nije upoznat s nebeskim tajnama, može da izgleda da nije bilo potrebno da Gospod dolazi na svet da bi se borio protivu paklova preko iskušenja na Sebi, kako bi ih pobedio i pokorio, kad ih je mogao potčiniti u svako doba Božanskom Svemoći, i tako zatvoriti paklove za uvek; ali da je ipak bilo tako, izvesna je istina. Da bi se razotkrila tajna u najvažnijim stvarima, ispunilo bi celo delo; a dalo bi povoda razglabanjima (umovanjima) o takvi isterijama koje ljudski um ne može da shvati, ma kako potpuno da se ova tajna otkrije; a većina sveta ne bi ni želela da ih shvati. Stoga je dovoljno znati, pa onda i verovati, da Gospod nije došao na svet i savladao i pokorio paklove preko iskušenja koja je podneo, ljudski rod bi bio nestao; i da se ni oni koji su nekad živeli na zemlji iz vremena Pradrevne Crkve ne bi bili spasili.

  
/ 10837