Bible

 

Mihej 6

Studie

   

1 Slušajte šta govori Gospod: Ustani, sudi se s gorama, i neka čuju humovi glas tvoj.

2 Slušajte, gore i tvrdi temelji zemaljski, parbu Gospodnju, jer Gospod ima parbu s narodom svojim, i s Izrailjem se sudi.

3 Narode moj, šta sam ti učinio? I čim sam ti dosadio? Odgovori mi.

4 Jer te izvedoh iz zemlje misirske i iskupih iz kuće ropske i poslah pred tobom Mojsija, Arona i Mariju.

5 Narode moj, opomeni se šta naumi Valak car moavski i šta mu odgovori Valam, sin Veorov, od Sitima do Galgala šta bi, da poznaš pravdu Gospodnju.

6 Sa čim ću doći pred Gospoda da se poklonim Bogu Višnjem? Hoću li doći preda Nj sa žrtvama paljenicama? S teocima od godine?

7 Hoće li Gospodu biti mile hiljade ovnova? Desetine hiljada potoka ulja? Hoću li dati prvenca svog za prestup svoj? Plod utrobe svoje za greh duše svoje?

8 Pokazao ti je, čoveče, šta je dobro; i šta Gospod ište od tebe osim da činiš što je pravo i da ljubiš milost i da hodiš smerno s Bogom svojim?

9 Glas Gospodnji viče gradu, i ko je mudar vidi ime tvoje; slušajte prut i Onog koji ga je odredio.

10 Nije li jošte u kući bezbožnikovoj blago nepravo? I efa krnja, gadna?

11 Hoće li mi biti čist u koga su merila lažna i u tobocu prevarno kamenje?

12 Jer su bogatuni njegovi puni nepravde, i stanovnici govore laž, i u ustima im je jezik prevaran.

13 Zato ću te i ja biti da oboliš, pustošiću te za grehe tvoje.

14 Ti ćeš jesti, ali se nećeš nasititi, i padanje tvoje biće usred tebe; i sklanjaćeš, ali nećeš izbaviti, i što izbaviš predaću maču.

15 Ti ćeš sejati, ali nećeš žeti; ti ćeš cediti masline, ali se nećeš namazati uljem, i mast, ali nećeš piti vino.

16 Jer se drže uredbe Amrijeve i sva dela doma Ahavovog, i hodite po savetima njihovim, da te predam u pogibao, i stanovnike njegove u podsmeh, i nosićete sramotu naroda mog.

   

Ze Swedenborgových děl

 

Nebeske Tajne # 9272

Prostudujte si tuto pasáž

  
/ 10837  
  

9272. Šest dana radi poslove svoje (sijati zemlju). Da ovo označava prvo stanje, kada čovek crkve poučavau istinama i dobrima vere, vidi se iz značenjašest godina, što su prvo stanje čoveka koji se rađa nanovo (o čemu niže, br. 9274); i iz značenja sijati zemlju (raditi poslove), a što je [stanje] kada se usađuju istine i dobra vere. Da se ovo označava sijanjem zemlje, je stoga što stvari polja, sijanj emena, i ploda, označavaju stvari koje pripadaju crkvi u opšte, i koje pripadaju čoveku crkve posebno, a koji je čovek onaj koji se preporađa pomoću istine vere i dobra ljubavi prema bližnjem od Gospoda. Otuda to da se poljem i zemljom u Reči označavaju oni u crkvi koji primaju istine i dobra vere, kao što polje [njiva] prima semena. Stoga se često u Reči pominju polje, seme, sijati, žetva, plod, žito, pšenica i hleb, kao i ostale stvari koje pripadaju polju.

[2] Ko ne zna kakav je slučaj sa stanjem neba, veruje samo to da su to izrazi u Reči koji su čiste metafore i upoređenja. Međutim, one su stvarne korespondencije. Jer kad anđeli razgovaraju o čovekovom novom rođenju od Gospod preko istina vere i dobara ljubavi prema bližnjem, tada se dole u svetu duhova pojavljuju polja, plodovi, neposijana njiva, i žetve, a to sve zbog njihove korespondencije. Onaj ko ovo zna, taj zna i to da su takve stvari na zemlji stvorene u skladu sa korespondencijama; jer je sveukupna priroda (to jest, nebeski svod sa suncem, mesecom, i zvezdama, i zemljom, sa svim stvarima tri carstva) korespondira stvarima koje postoje u duhovnom svetu (br. 2993, 5116, 5377). (Da je na taj način priroda pozornica [teatar] koji pretstavlja Gospodovo catrstvo, vidi br. 3483; i dasve stvari u prirodnom svetu imaju njihovu supstanciju, br. 2987, 3002, 8211.) Iz svega ovoga sada je jasno zašto stvari koje pripadaju polju, to jest, koje se siju u polju, i koje se kose u polju označavaju stvari koje pripadaju crkvi u opšte i posebno. (Da su čaki upoređenja, koja se koriste u Reči, stvari koje korespondiraju, vidi br. 3579, 8989).

[3] Da sijanje zemlje, to jest, njive, označava naučavati i učiti istine i dobra vere koja pripadaju crkvi; ida plodovi označavaju dobra istine iz toga, može se videti iz mnogih odlomaka u Reči; kao kod Isaije: Jer si zaboravio Boga spasenja sviojega, i nijesi se sjećao stijene sile svoje; za to sadi krasne sadove i lozu stranu presađuju. Danju radi da uzraste što posadiš, a jutrom gledaj da ti sjeme nikne, ali kad dođe do branja, razgrabiće se , i ostaće ti ljuta žalosti (Isa. (17:10-11); ovde se pomnju stvari koje rastu na zemlji; a ipak jasno je da su time označene svete stvari crkve; naime, krasnim sadovima, stvari koje pogoduju osećanjima; lozom stranompresađenom, naučavati istine koje nisu prave.

[4] Kod Jeremije: Jer ovako veli Jehova Judejcima i Jerusalimljanima: orite sebi krčevinu, i ne sijte u trnje. Obrežite se Jehovi, i skinite okrajak srca svojega (Jer. 4:3-4).

Da sijati među trnje označava naučavati i učiti istine, ali koje će bili prigušene i postali neplodne zbog svetskih briga, varljivosti bogatstva, i požude, kao što Gospod uči kod Marka 4:7, 18, 19. Stoga se kaže d reba da se obrežu Jehovi, i da odrežu okrajak svogasrca, to jest, da treba da se očiste od stvari koje guše istine i dobra vere, i čine ih neplodnima. (Da je ovo značenje obrezanja, vidi br. 2039, 2056, 4462, 7045). Slično je označeno kod Jeremije sa sijatipšenicu a žeti trnje (Jer. 12:13).

[5] Kod Miheja: Za to ću te i ja biti da oboliš, pustošiću te za grijehe tvoje. Ti ćeš sijati, ali ne ćeš žeti; ti ćeš cijediti masline, ali se ne ćeš namazati uljem, i masti, ali ne ćeš piti vina (Miheja 6:13, 15); sijati a ne žeti označava biti poučen u istinama vere, ali bez koristi; cijediti masline a ne namazati se uljem označava biti pouče o dobru života a ali ne živeti u njemu; masti (gnječiti grožđe) a ne piti vino označava biti poučavan u istinama koje su od dobra, ali ne usvvajati ih; Da su ovakve stvari crkve ili neba oznaćene ovim rečima, jasno je iz onoga što prethodi, naime, da one treba da budu opustošene na ovaj način za grijehesvoje; jer bezbožan i grešan čovek prima pouku, ali je samo sprema u memoriju kako bi sticao ugled, slavu, počasti, i bogatstvo, a to je da bi služio zlim svrhama kao cilju. Od ovoga istine i dobra u kojima je bio poučavan, gube život neba, i postaju mrtve, i na kraju smrtonosne.

[6] Kod Isaije: Blago vama koji sjedite pokraj svake vode, i puštate volove i magarce (Isa. (32:20); sijati pokraj vode označava biti poučavan u svim vrstama istina koje su korisne; puštativolove i magarce označava biti poučen u spoljašnjim dobrima i istinama. Ponovo: Jednom će se ukorijeniti Jakov, procvjetaće i uzrasti Izrailj, i napuniće vaseljenu plodom; Premda će vam Jehova dati hljeba tužnoga i vode nevoljničke; ali ti se više ne će uzimati učitelji tvoji, nego će ti oči gledati učitelje tvoje. I uši će tvoje slušati riječi iza tebe gdje govori: to je put, idite njim, ako biste svrnui na desno i na lijevo. I oprznićete posrebrene likove svoje rezane i zlatno odijelo likova livenijeh, i bacićete ih kao nečistoću, i reći ćeš im: odlazite. I daće dažd sjemenu tvojemu koje posiješ na njivi, i hljeb od roda zemaljskoga biće obilat i sit: tada će stoka tvojapasti na paši prostranoj. Volovi i magarci što rade zemlju, ješće čistu zob ovijanu lopatom i rešetom. I na svakoj gori visokoj i na svakom humu visokom biće izvori i potoci, kad bude pokolj veliki, kad popadaju kule. Isvjetlost mjesečeva biće kao svjetlost sunčana, a svjetlost sunčana biće sedam puta veća, kao svjetlost sedam dana, kad Jehova zavije ulom narodu svojemu i iscijeli rane koje mu je zadao (Isa. (Izaija ccc27; (6; 30:20-26).

[7] Svakome ko razmisli vrlo je jasno da se sa kad se kaže da će Jehova dati daždsjemenu njegovom i posijati zemlju, i dati hljeba i roda zemaljskog; da će vo i magarac jesti čistu zob, da će svjetlost sunčana biti sedam puta jača, da sve ove stavri označavaju stvari koje pripadaju crkvi, kao i da označavaju poučavanje u istinama i dobrima vere; za to što se kaže, da će oči njegove gledati učitelje, i uši slušati riječi, govoreći, Ovo je put, njim idite. Jer učitelji označavaju one koji poučavaju, put kojim treba da idu označava istinu doktrine i dobroživota. Međutim, posebno značenje svakoga izraza jasno je iz značenja dažda, sjemena, ploda zemaljskog, zemlje, stoke, i široke poljane, volova i magaracakoji oru zemlju, i čiste zobi koju će jesti; isto tako iz značenja svjetlosti mjesecai sunca, iso kao sedmo- strukog, i sedam dana. I pošto se ovim izrazima označavaju stvari koje pripadaju crkvi, to jest, doktrini i životu, to sledi da će se ovo desiti u dan kada Jehova uvije ulom i iscijeli ranu koju je zadao; jer ulom narodu označava obmanu doktrine koja se postepeno uvlači zbog loših učitelja, zbog požuda, i drugih uzroka; rana koju je zadao označava zlo života koje sledi.

[8] Pošto su sve stvari Izrailjskog i Jevrejskog naroda bile reprezentativi stvari nebeskih i Božanskih, tako su bila i polja, i podovi; isto tako i vinogradi, i maslinjaci, humovi, doline, reke, i druge stvari koje su bile pretstavljene pred njihovim čulima. Iz toga je bilo to da da su oni bili obogaćeni takvim stvarima onda kada su se držali statuta i sudova, a u skladu s obećanjima kroz celu Reč, kao u ovim odlomcima: Ako uzživite u mojim uredbama, i zapovijesti moje uzdržite, davaću vam dažd na vijeme i zemlja će rađati rod svoj, i drveta će u polju rađati rod svoj. (Levitska 26:3-4). nego će usjev biti miran, vinova će lozanositi rod svoj, i nebo će davati rosu svoju; i sve ću to dati u našljedstvo ostatku naroda toga (Zah. 8:12-13).

[9] Suprotno im se dešavalo kad su klanjali tuđim bogovima, jer tada nisu više pretstavljali nebeske i Božanske stvari, nego paklenske i đavolske. Stoga onda nije više bilo plodnosti i plodova; nego je bila suša i pustoš, u skladu s ovim rečima kod Mojsija:Čuvajte seda ne služite stranijem bogovima i klanjate im se, da se ne bi razgnjevio Jehova na vas i zatvorio nebo da ne bude dažda, i zemlja da ne da roda svojega (Zak. Ponov. (11:16, 17). kad se Izrailj (Ješurun) ugoji, pa se stade ritati; utio si, i zasalio, udebljao se; pa ostavi Boga koji ga je stvorio, i prezre stijenu spasenja svojega. Prinosiše žrtve đavolima, ne Bogu, nego bogovma koje nisu znali, koji iz bliza dođoše. Jer se oganj razgorje u gnjevu mojemu, i gorjeće do najdubljeg pakla; spaliće zemlju i rod njezin, i popaliće temelje brdima (Zak. Ponov. (32:15, 17, 22).

[10] Iz svega ovoga sada je jasno šta je označeno sijanjem zemlje, šta rodomzemaljskim, i otkuda imaju svoje značenje.

Isto tako je jasno šta je označeno ovim stvarma u sledećim odlomcima: On pretvara pustinju u jezera, i suhu zemlju u izvore vodene. I naseljava onamo gladne. Oni zidaju gradove za življenje. Siju polja, sade vinograde, i sabiraju ljetinu (Psalam 107:35-37).

Da te slave narodi, Bože, da te slave svi narodi! Zemlja dade plod svoj. Da nas blagosilja Bog, Bog naš! (Psalam 67:5-7). Vođaše ga na visine zemaljske da jede rod poljski, i davaše mu da sisa med iz stijene i ulje iz tvrdoga kamena (Zak. Ponov. (32:15).

  
/ 10837