Bible

 

Jevanðelje po Mateju 9

Studie

   

1 I ušavši u lađu pređe i dođe u svoj grad.

2 I gle, donesoše Mu uzeta koji ležaše na odru. I videvši Isus veru njihovu reče uzetom: Ne boj se, sinko, opraštaju ti se gresi tvoji.

3 I gle, neki od književnika rekoše u sebi: Ovaj huli na Boga.

4 I videći Isus pomisli njihove reče: Zašto zlo mislite u srcima svojim?

5 Jer šta je lakše reći: Opraštaju ti se gresi; ili reći: Ustani i hodi?

6 Ali da znate da vlast ima Sin čovečiji na zemlji opraštati grehe (tada reče uzetom): Ustani, uzmi odar svoj i idi doma.

7 I ustavši otide doma.

8 A ljudi videći čudiše se, i hvališe Boga, koji je dao vlast takvu ljudima.

9 I odlazeći Isus odande vide čoveka gde sedi na carini, po imenu Mateja, i reče mu: Hajde za mnom. I ustavši otide za Njim.

10 I kad jeđaše u kući, gle, mnogi carinici i grešnici dođoše i jeđahu s Isusom i s učenicima Njegovim.

11 I videvši to fariseji govorahu učenicima Njegovim: Zašto s carinicima i grešnicima učitelj vaš jede i pije?

12 A Isus čuvši to reče im: Ne trebaju zdravi lekara nego bolesni.

13 Nego idite i naučite se šta znači: Milosti hoću, a ne priloga. Jer ja nisam došao da zovem pravednike no grešnike na pokajanje.

14 Tada pristupiše k Njemu učenici Jovanovi govoreći: Zašto mi i fariseji postimo mnogo, a učenici tvoji ne poste?

15 A Isus reče im: Eda li mogu svatovi plakati dok je s njima ženik? Nego će doći vreme kad će se oteti od njih ženik, i onda će postiti.

16 Jer niko ne meće novu zakrpu na staru haljinu; jer će se zakrpa odadreti od haljine, i gora će rupa biti.

17 Niti se lije vino novo u mehove stare; inače mehovi prodru se i vino se prolije, i mehovi propadnu. Nego se lije vino novo u mehove nove, i oboje se sačuva.

18 Dok On tako govoraše njima, gle, knez nekakav dođe i klanjaše Mu se govoreći: Kći moja sad umre; nego dođi i metni na nju ruku svoju, i oživeće.

19 I ustavši Isus za njim pođe i učenici Njegovi.

20 I gle, žena koja je dvanaest godina bolovala od tečenja krvi pristupi sastrag i dohvati Mu se skuta od haljine Njegove.

21 Jer govoraše u sebi: Samo ako se dotaknem haljine Njegove, ozdraviću.

22 A Isus obazrevši se i videvši je reče: Ne boj se, kćeri; vera tvoja pomogla ti je. I ozdravi žena od tog časa.

23 I došavši Isus u dom knežev i videvši svirače i ljude zabunjene

24 Reče im: Odstupite, jer devojka nije umrla, nego spava. I podsmevahu Mu se.

25 A kad istera ljude, uđe, i uhvati je za ruku, i usta devojka.

26 I otide glas ovaj po svoj zemlji onoj.

27 A kad je Isus odlazio odande, za Njim iđahu dva slepca vičući i govoreći: Pomiluj nas, sine Davidov!

28 A kad dođe u kuću, pristupiše k Njemu slepci, i reče im Isus: Verujete li da mogu to učiniti? A oni Mu rekoše: Da Gospode.

29 Tada dohvati se očiju njihovih govoreći: Po veri vašoj neka vam bude.

30 I otvoriše im se oči. I zapreti im Isus govoreći: Gledajte da niko ne dozna.

31 A oni izišavši razglasiše Ga po svoj zemlji onoj.

32 Kad oni pak iziđoše, gle, dovedoše k Njemu čoveka nemog i besnog.

33 I pošto izgna đavola, progovori nemi. I divljaše se narod govoreći: Nikada se toga nije videlo u Izrailju.

34 A fariseji govorahu: Pomoću kneza đavolskog izgoni đavole.

35 I prohođaše Isus po svim gradovima i selima učeći po zbornicama njihovim i propovedajući jevanđelje o carstvu, i isceljujući svaku bolest i svaku nemoćpo ljudima.

36 A gledajući ljude sažali Mu se, jer behu smeteni i rasejani kao ovce bez pastira.

37 Tada reče učenicima svojim: Žetve je mnogo, a poslenika malo.

38 Molite se, dakle, Gospodaru od žetve da izvede poslenike na žetvu svoju.

   

Ze Swedenborgových děl

 

Nebeske Tajne # 9917

Prostudujte si tuto pasáž

  
/ 10837  
  

9917. A po skutu mu načini čipke. Da ovo označava u krajnjim delovima gde je ono što je prirodno, vidi se iz značenja skuta plašta, što je krajnje gde je ono što je prirodno. Jer se plaštem posebno označava Božanska istina u duhovnom carstvu u njenoj unutrašnjoj formi, i u opšte [označava] duhovno carstvo (vidi br. 9825); dok se skutima koji su okolo ispod označavaju krajnje stvari ovoga carstva; a krajnje stvari duhovnga carstva su prirodne. Jer dobra i istine u nebima slede ovim redom: u najvišim ili najdubljim nebima su nebeska dobra i istine; u srednji ebima su duhovna dobra i istine, dok su u poslednjim nebima prirodna dobra i istine ( o kojem nizanju u nebima i kod čoveka, vidi šta je rečeno gore, br. 9915. A pošto su sećanja-znanja istine i dobra u spoljašnjem ili prirodnom čoveku, stoga su šipci [izatkani] bili postavljeni po skutima, jer se šipcima označavaju sećanja-znanja dobra; a među šipcima su bili zlatni zvončići, jer zvonca označavaju stvari koje pripadaju sećanjima-znanjima.

[2] Daskuti plašta označavaju krajnje delove gde je ono što je prirodno, vidi se iz odlomaka u Reči gde se pominju skuti, kao kod Isaije: Vidjeh Gospoda gdje sjedi na prijestolu visoku i uzdignutu, i skut mu ispunjavaše crkvu (hram) (Isa. (6:1). Prijestolom na kojemu sjeđaše Gospod označava se nebo, a posebno duhovno nebo (br. 5313, 8625); skutovima ovde označavaju se Božanske istine u poslednjim ili krajnjim delovima, kao što su istine Reči u smislu slova; za koje se kaže da ispunjavaše crkvu (hram), kad ispunjavaju crkvu. Slično je označeno i skutima koji ispunjavaše hram, kao i dimom i oblakom koji ispunjavahu šator, kao i hram, što se više puta pominje u Reči. (Da se dimom tamo označava Božanska istina u poslenjim delovima kao što je u smislu slova Reči, vidi br. 8916, 8918; a isto tako i oblakom, br. 4060, 4391, 5922, 6343.)

[3] Kada je žena koja je patila od tečenja krvi, bila isceljena dodirnuvši skut haljine Gospodove (Matt. (9:20, 22); kao i u opšte svi koji su se dotakli skuta njegove haljine da su bili isceljeni (Matt. (14:36; Marko 6:56), označavalo je da je zdravlje izašlo iz Božanskoga krajnjeg ili poslednjeg; jerda postoji sila i moć u poslednjim delovima dobra i istine koji su od Božanskog, može se videti gore (br. 9836); i da su tamo davani odgovori (br. 9905).

Kod Mateje: Isus reče Farisejima da sva djela svoja čine da ih ljudi vide; raširuju svoje filakterije (amajlije), i grade velike skute na haljinama svojim (Matt. (23:5). Ovde se jasno vidi da se skutima plašta označavaju spoljašnje stvari koje se pokazuju pogledu, i da širenje njihovo označava činiti dela izvana, tako dase pokažu ili vide.

[4] Kod Jeremije: Jerusalim je grijehom zgriješio, nečistota (kćeri Sionske] bijaše u skutima njezinim (Plač 1:8-9). Nečistota u skutima označava [nečistotu] u delima i u rečima, stoga u krajnjim [stvarima]; jer krajnje ili poslednje stvari vuku svoju suštinu od unutrašnjih; pa stoga kada su unutrašnje nečiste, i krajnje su nečiste tako isto, iako se čistota možda ne pokazuje pred ljudima; iz razloga što ljudi gledaju na spoljašnju formu, pa stoga ne vide unutrašnju. Ali ove nečistote koje su u unutrašnjoj formi, pokazuju se pred anđelima, a u drugom životu otkrivaju se pred svakim, jer s ada spoljašnje stvari oduzimaju; stoga postaje jasno kakav su bila dela u njihovoj suštini.

[5] Kod Nahuma: I otkriću (uzgrnuću, podignuću) ti skute tvoje na lice, i pokazaću narodima golotinju tvoju (Nahum 3:5). Otkriti skute na lice označava ukloniti spoljašnje stvari tako dase pokažu unutrašnje; jer na razne načine spoljašnje stvari prirodnog čoveka sakrivaju unutrašnje stvari, a to su licemerstvo, obmane, laži, mržnje, osvete, preljube, i druge slične stvari; pa stoga, kada se oduzmu spoljašnje stvari, unutrašnje se pokažu u svojoj nečistiti i prljavštini.

[6] Kod Jeremije: Ali li reći ćeš u srcu svom: za što me to zadesi? za mnoštvo bezakonja tvojega uzgrnuće ti skute tvoje i obuće ti se skinuti. Za to ću ti ja uzgrnuti skute na lice da se vidi sramota tvoja. Preljube tvoje, rzanje tvoje, sramota kurvarstva tvojega po humovima, po poljima, gadove tvoje vidio sam (Jer. 13:22, 25-26); govoreći o gadovima Jerusalima; uzgrnuti skute na lice označava oduzeti spoljašnje stvari koje pokrivaju, tako da se unutrašnje mogu videti; jer čovek je sposoban da krivotvori (patvori) ono što je dobro, časno, i iskreno, radi ugleda, časti, i dobitka, kad skriva u sebi zla i obmane raznih vrsta. Pošto se skutima označavaju spoljašnje stvari, stoga se pominju i pete, jer pete označavaju najniže stvari u prirodnom (br. 259, 4938, 4940-4951). Iz svega ovoga se sada može videti da se skutovima ogrtača označavaju dobra i istine u poslednjim ili spoljašnjim [delovima], koji su u prirodnom svetu.

  
/ 10837