Bible

 

Jevanðelje po Mateju 7

Studie

   

1 Ne sudite da vam se ne sudi;

2 Jer kakvim sudom sudite, onakvim će vam suditi; i kakvom merom merite, onakvom će vam se meriti.

3 A zašto vidiš trun u oku brata svog, a brvna u oku svom ne osećaš?

4 Ili, kako možeš reći bratu svom: Stani da ti izvadim trun iz oka tvog; a eto brvno u oku tvom?

5 Licemere! Izvadi najpre brvno iz oka svog, pa ćeš onda videti izvaditi trun iz oka brata svog.

6 Ne dajte svetinje psima; niti mećite bisera svog pred svinje, da ga ne pogaze nogama svojim, i vrativši se ne rastrgnu vas.

7 Ištite, i daće vam se; tražite, i naći ćete; kucajte, i otvoriće vam se.

8 Jer svaki koji ište, prima; i koji traži, nalazi; i koji kuca, otvoriće mu se.

9 Ili koji je među vama čovek u koga ako zaište sin njegov hleba kamen da mu da?

10 Ili ako ribe zaište da mu da zmiju?

11 Kad dakle vi, zli budući, umete dare dobre davati deci svojoj, koliko će više Otac vaš nebeski dati dobra onima koji Ga mole?

12 Sve dakle što hoćete da čine vama ljudi, činite i vi njima: jer je to zakon i proroci.

13 Uđite na uska vrata; jer su široka vrata i širok put što vode u propast, i mnogo ih ima koji njim idu.

14 Kao što su uska vrata i tesan put što vode u život, i malo ih je koji ga nalaze.

15 Čuvajte se od lažnih proroka, koji dolaze k vama u odelu ovčijem, a unutra su vuci grabljivi.

16 Po rodovima njihovim poznaćete ih. Eda li se bere s trnja grožđe, ili s čička smokve?

17 Tako svako drvo dobro rodove dobre rađa, a zlo drvo rodove zle rađa.

18 Ne može drvo dobro rodova zlih rađati, ni drvo zlo rodova dobrih rađati.

19 Svako dakle drvo koje ne rađa rod dobar, seku i u oganj bacaju.

20 I tako dakle po rodovima njihovim poznaćete ih.

21 Neće svaki koji mi govori: Gospode! Gospode! Ući u carstvo nebesko; no koji čini po volji Oca mog koji je na nebesima.

22 Mnogi će reći meni u onaj dan: Gospode! Gospode! Nismo li u ime Tvoje prorokovali, i Tvojim imenom đavole izgonili, i Tvojim imenom čudesa mnoga tvorili?

23 I tada ću im ja kazati: Nikad vas nisam znao; idite od mene koji činite bezakonje.

24 Svaki dakle koji sluša ove moje reči i izvršuje ih, kazaću da je kao mudar čovek koji sazida kuću svoju na kamenu:

25 I udari dažd, i dođoše vode, i dunuše vetrovi, i napadoše na kuću onu, i ne pade; jer beše utvrđena na kamenu.

26 A svaki koji sluša ove moje reči a ne izvršuje ih, on će biti kao čovek lud koji sazida kuću svoju na pesku:

27 I udari dažd, i dođoše vode, i dunuše vetrovi, i udariše u kuću onu, i pade, i raspade se strašno.

28 I kad svrši Isus reči ove, divljaše se narod nauci Njegovoj.

29 Jer ih učaše kao Onaj koji vlast ima, a ne kao književnici.

   

Ze Swedenborgových děl

 

Nebeske Tajne # 2284

Prostudujte si tuto pasáž

  
/ 10837  
  

2284. Može biti da će se naći deset: da ovo označava da ako još ima ostataka, vidi se iz značenja broja deset, što su ostaci, o čijem značenju vidi br. 576, 1738. Ali šta su ostaci, bilo je rečeno i pokazano na raznim mestima (kao br. 468, 530, 560, 561, 660, 661, 1050, 1738, 1906), naime, da su oni svako dobro i svaka istina kod čoveka, koji su pohranjeni u njegovom sećanju, i u njegovom životu. Dobro je poznato da nema ništa dobro ni ništa istinito osim od Gospoda; tako isto da dobro i istina neprestano izviru od Gospoda i ulivaju se u čoveka, ali da ih ljudi primaju na razne načine, a ponekad u skladu sa životom zla, i načelima obmane u kojima se čovek utvrdio; ovo su stvari koje ili gase, ili guše, ili izvrću dobra i istine koje neprekidno ističu od Gospoda. Kako bi sprečio da se pomešaju dobra sa zlima, i istine s obmanama (jer u slučaju mešanja čovek b auvek umro), Gospod ih razdvaja, i pohranjuje dobra i istine koje čovek prima, u unutrašnjost čovekovu, odakle im Gospod ne dopušta da izađu sve dok je čovek u zlu i u obmani, nego samo onda kad je čovek u nekom svetom stanju, ili u nekom strahu, ili u bolesti, ili slično. Ove stvari, koje Gospod ovako pohranjuje kod čoveka, to je ono što se naziva ostacima, a koji se često pominju u Reči; ali nikome do sada nije poznato da je ovo njihovo značenje. Čovek uživa blaženstvo i sreću u drugom životu prema tome kakvi su i koliko je ostataka, to jest, koliko je dobra i istine kod njega, a koji se pokazuju onda kada čovek napusti telesne i svetske stvari. Jedino Gospod zna koliko ih je i kakvi su ostaci kod čoveka, a čovek to nikako ne može znati; jer je danas čovek takav da može da se napravi kao da je dobar, dok je iznutra samo zlo; i s druge strane, čovek može da izgleda kao da je zao, dok iznutra ima dobra; pa stoga nikome nije dozvoljeno da sudi drugoga u pogledu duhovnog života, jer, kao što smo rekli, to je poznato samo Gospodu; ali svakome je dopušteno da sudi o drugome u pogledu moralnog i građanskog života, jer je to briga za društvo. Sasvim jeobična stvar kod onih koji stvore neko mišljenje o nekoj istini vere, da sude o drugima da ovi ne mogu biti spaseni osim ako veruju kao što ovi sami veruju, a što je Gospod zabranio (Mateja 7:1, 2). S druge strane, meni je dato da znam kroz mnogo iskustva, da se ljudi iz svih religija spasavaju, ako su preko života u ljubavi prema bližnjemu primili ostatke dobra i prividne istine. To je ono na što se misli kad se reklo da ako ima deset pravednika, da oni (ljudi u Sdodomi) neće poginuti radi onih deset; čime je označeno, da ako se nađu ostaci kod njih, oni će biti spaseni. Život ljubavi prema bližnjemu sastoji se u tome da se misli dobro o drugima, da im se želi dobro, i u osećanju (opažanju) radosti u sebi da su drugi spaseni; s druge strane, nema ljubavi ka bližnjemu kod onih koji ne žele da se drugi spasu, a to je posebno slučaj s onima koji se ljute da se drugi spasavaju. To se može videti iz činjenice da se spasava više Neznabožaca nego li Hrišćana; jer oni među Neznabošcima koji misle dobro o bližnjem, i žele mu dobro, primaju istine vere spremnije u drugom životu nego oni koji se nazivaju Hrišćanima; jer nema ništa prijatnije ni radosnije za anđele nego da poučavaju one koji stignu sa zemlje u drugi život.

  
/ 10837