Bible

 

Jevanðelje po Mateju 6

Studie

   

1 Pazite da pravdu svoju ne činite pred ljudima da vas oni vide; inače platu nemate od Oca svog koji je na nebesima.

2 Kad dakle daješ milostinju, ne trubi pred sobom, kao što čine licemeri po zbornicama i po ulicama da ih hvale ljudi. Zaista vam kažem: primili su platu svoju.

3 A ti kad činiš milostinju, da ne zna levica tvoja šta čini desnica tvoja.

4 Tako da bude milostinja tvoja tajna; i Otac tvoj koji vidi tajno, platiće tebi javno.

5 I kad se moliš Bogu, ne budi kao licemeri, koji rado po zbornicama i na raskršću po ulicama stoje i mole se da ih vide ljudi. Zaista vam kažem da su primili platu svoju.

6 A ti kad se moliš, uđi u klet svoju, i zatvorivši vrata svoja, pomoli se Ocu svom koji je u tajnosti; i Otac tvoj koji vidi tajno, platiće tebi javno.

7 A kad se molite, ne govorite mnogo ko neznabošci; jer oni misle da će za mnoge reči svoje biti uslišeni.

8 Vi dakle ne budite kao oni; jer zna Otac vaš šta vam treba pre molitve vaše;

9 Ovako dakle molite se vi: Oče naš koji si na nebesima, da se sveti ime Tvoje;

10 Da dođe carstvo Tvoje; da bude volja Tvoja i na zemlji kao na nebu;

11 Hleb naš potrebni daj nam danas;

12 I oprosti nam dugove naše kao i mi što opraštamo dužnicima svojim;

13 I ne navedi nas u napast; no izbavi nas oda zla. Jer je Tvoje carstvo, i sila, i slava va vek. Amin.

14 Jer ako opraštate ljudima grehe njihove, oprostiće i vama Otac vaš nebeski.

15 Ako li ne opraštate ljudima grehe njihove, ni Otac vaš neće oprostiti vama grehe vaše.

16 A kad postite, ne budite žalosni kao licemeri; jer oni načine bleda lica svoja da ih vide ljudi gde poste. Zaista vam kažem da su primili platu svoju.

17 A ti kad postiš, namaži glavu svoju, i lice svoje umij,

18 Da te ne vide ljudi gde postiš, nego Otac tvoj koji je u tajnosti; i Otac tvoj koji vidi tajno, platiće tebi javno.

19 Ne sabirajte sebi blago na zemlji, gde moljac i rđa kvari, i gde lupeži potkopavaju i kradu;

20 Nego sabirajte sebi blago na nebu, gde ni moljac ni rđa ne kvari, i gde lupeži ne potkopavaju i ne kradu.

21 Jer gde je vaše blago, onde će biti i srce vaše.

22 Sveća je telu oko. Ako dakle bude oko tvoje zdravo, sve će telo tvoje svetlo biti.

23 Ako li oko tvoje kvarno bude, sve će telo tvoje tamno biti. Ako je dakle videlo što je u tebi tama, a kamoli tama?

24 Niko ne može dva gospodara služiti: jer ili će na jednog mrzeti, a drugog ljubiti; ili jednom voleti, a za drugog ne mariti. Ne možete Bogu služiti i mamoni.

25 Zato vam kažem: ne brinite se za život svoj, šta ćete jesti, ili šta ćete piti; ni za telo svoje, u šta ćete se obući. Nije li život pretežniji od hrane, i telo od odela?

26 Pogledajte na ptice nebeske kako ne seju, niti žnju, ni sabiraju u žitnice; pa Otac vaš nebeski hrani ih. Niste li vi mnogo pretežniji od njih?

27 A ko od vas brinući se može primaknuti rastu svom lakat jedan?

28 I za odelo što se brinete? Pogledajte na ljiljane u polju kako rastu; ne trude se niti predu.

29 Ali ja vam kažem da ni Solomun u svoj svojoj slavi ne obuče se kao jedan od njih.

30 A kad travu u polju, koja danas jeste, a sutra se u pećbaca, Bog tako odeva, a kamoli vas, maloverni?

31 Ne brinite se dakle govoreći: Šta ćemo jesti, ili, šta ćemo piti, ili, čim ćemo se odenuti?

32 Jer sve ovo neznabošci ištu; a zna i Otac vaš nebeski da vama treba sve ovo.

33 Nego ištite najpre carstvo Božje, i pravdu Njegovu, i ovo će vam se sve dodati.

34 Ne brinite se dakle za sutra; jer sutra brinuće se za se. Dosta je svakom danu zla svog.

   

Ze Swedenborgových děl

 

Nebeske Tajne # 2838

Prostudujte si tuto pasáž

  
/ 10837  
  

2838. Za to se i danas kaže: da ovo označava neprekidnost (trajnost), vidi se iz značenja danas u Reči, o čemu ćemo odmah govoriti. U Reči izrazi, i danas, do današnjega dana, javljaju se na nekoliko mesta, kao gore. Od njega su Moabci do današnjega dana, do njega kao oca su Amonci do današnjega dana (Postanje 19:37, 38); opet: Ime grada je Bersabeja, do današnjega dana Postanje 26:33. ; opet: Za to sinovi Izrailjevi ne jedu krajeve od zglavka u stegnu do današnjega dana Postanje 32:32).

Opet: Ovo je stub na Rebekinom grobu, do današnjega dana Postanje 35:20. ; i opet: Josif dade uredbu, do današnjega dana Postanje 47:26. ; ove stvari u isorijskom smislu odnose se na vreme kad je Mojsije živeo, ali u unutrašnjem smislu, do danas i do današnjega dana, označava nepredinost i večnost stanja; dan označava stanje, vidi br. 23, 487, 488, 493, 893; slično tome, danas, koje označava sadašnje vreme. Ono što u svetu pripada vremenu, u nebu pripada večnosti; a da bi to označavalo, izraz do danas ili do današnjega dana, dodaje se, iako onima koji su u istorijskom smislu, do ne izgleda značajno. Isti se izrazi koriste na drugim mestima u Reči, kao kod Jošue 4:9; 6:25; 7:26. Sudije

1:21, 26; i na drugim mestima. Da do danas označava neprekidnost (trajnost) i večitost, može se videt iz ovih odlomaka kod Davida: Kazaću naredbu Jehovinu; on reče meni: ti si sin moj, ja te danas rodih (Psalam 2:7); gde je jasno da danas znači večnost.

Opet: Do vijeka, Jehova, riječ tvoja je utvrđena na nebesima. Od koljena do koljena istina tvoja; ti si postavio zemlju, i stoji Psalam 119:89, 91); ovde do vijeka jasno označava večitost.

Kod Jeremije: pre nego li te stvorih u utrobi, i prije nego si iz materice izašao, posvetio sam te, da budeš prorok narodima. Danas te postavih nad narodima i nad carstvima; i načinio sam od tebe danas tvrdi grad, i gvozdeni stub, i zidove od mjedi Jeremija 1:5, 10, 18); govoreći u smislu pisma o Jeremiji, ali u unutrašnjem smislu o Gospodu; Danas te postavih nad narodima i nad carstvima, i učinio sam od tebe grad tvrd, označava od večnosti, jer ništa se ne može kazati za Gospoda osim ono što je večito.

Kod Mojsija: Vi stojite danas pred Jehovom Bogom svojim, glavari od plemena vaših, starješine vaše i upravitelji vaši, svi ljudi Izrailjci, da pristanete na zavjet Jehove Boga svojega i na kletvu njegovu, koju čini s tobom danas, da te danas postavi za narod i da ti on bude Bog, kao što ti je rekao i zakleo se ocima vašim Avramu, Izaku i Jakovu. I ne sa vama samima činim ovaj zavjet i ovu kletvu. Nego sa svakim koji danas stoji ovdje s nama pred Jehovom Bogom našim, i sa svakim koji je danas ovdje s nama (Zak. Ponovljeni 29:10, 12-15); gde je danas u smislu pisma vreme kad je Mojsije govorio narodu, ali se odnosi na sledeće vreme i na neprekidnost (trajnost), može se videti iz toga da je zavet učinjen sa svakim, s onima koji su tu bili i s onima koji nisu, a to znači neprekidnost: u untrašnjm smilsu se misli samo na neprekidnost. Da svakog dana i danas označava ono što je neprekidno, vidi se po žrtvi koja se morala prinositi svakoga dana (sakidašnja), pa se za to reklo, svaki dan bez prestanka i svakidašnja žrtva (Brojevi 28:3, 23; Danilo 8:13; 11:31; 12:11). Ovo se još jasnije vidi po mani, koja je padala s neba, o kojoj je napisano kod Mojsija: Zato što učinih da hljeb pada s neba, neka narod izlazi, i skupi svakoga dana, i ništa da ne ostane do jutra. Ono što bi ostavili do jutra, to bi pojeli crvi ili bi se pokvarilo, osim ono što se pokupilo pred sabat (Izlazak 16:4, 19, 20, 23). Razlog za to je bilo to što je manom bilo označeno Gospodovo Božansko Ljudsko (vidi Jovan 6:31, 32, 49, 50, 58); a pošto je označavala Gospodovo Božansko Ljudsko, ona je označavala nebesku hranu, a to je ništa drugo nego ljubav i milost, sa dobrima i istinama vere. Ovu hranu Gospod daj nđelima u nebu svakoga trenutka, a to znači neprekidno i večito (vidi br. 2493). To je ono na šta se misli u Molitvi Gospodnjoj, daj nam danas ili svakodnevno hleb (Mat. 6:11, Luka 11:3), to jest, svakoga dana u večnosti.

  
/ 10837