Bible

 

Jevanðelje po Mateju 15

Studie

   

1 Tada pristupiše k Isusu književnici i fariseji od Jerusalima govoreći:

2 Zašto učenici tvoji prestupaju običaje starih? Jer ne umivaju ruke svoje kad hleb jedu.

3 A On odgovarajući reče im: Zašto i vi prestupate zapovest Božju za običaje svoje?

4 Jer Bog zapoveda govoreći: Poštuj oca i mater; i koji opsuje oca ili mater smrću da umre.

5 A vi kažete: Ako koji reče ocu ili materi: Prilog je čim bih ti ja mogao pomoći;

6 Može i da ne poštuje oca svog ili matere. I ukidoste zapovest Božju za običaje svoje.

7 Licemeri! Dobro je za vas prorokovao Isaija govoreći:

8 Ovi ljudi približavaju se k meni ustima svojim, i usnama poštuju me; a srce njihovo daleko stoji od mene.

9 No zaludu me poštuju učeći naukama i zapovestima ljudskim.

10 I dozvavši ljude, reče im: Slušajte i razumite.

11 Ne pogani čoveka šta ulazi u usta; nego šta izlazi iz usta ono pogani čoveka.

12 Tada pristupiše učenici Njegovi i rekoše Mu: Znaš li da fariseji čuvši tu reč sablazniše se?

13 A On odgovarajući reče: Svako drvo koje nije usadio Otac moj nebeski, iskoreniće se.

14 Ostavite ih: oni su slepe vođe slepcima; a slepac slepca ako vodi, oba će u jamu pasti.

15 A Petar odgovarajući reče Mu: Kaži nam priču ovu.

16 A Isus reče: Eda li ste i vi još nerazumni?

17 Zar još ne znate da sve što ulazi u usta u trbuh ide, i izbacuje se napolje?

18 A šta izlazi iz usta iz srca izlazi, i ono pogani čoveka.

19 Jer od srca izlaze zle misli, ubistva, preljube, kurvarstva, krađe, lažna svedočanstva, hule na Boga.

20 I ovo je što pogani čoveka, a neumivenim rukama jesti ne pogani čoveka.

21 I izišavši odande Isus otide u krajeve tirske i sidonske.

22 I gle, žena Hananejka izađe iz onih krajeva, i povika k Njemu govoreći: Pomiluj me Gospode sine Davidov! Moju kćer vrlo muči đavo.

23 A On joj ne odgovori ni reči. I pristupivši učenici Njegovi moljahu Ga govoreći: Otpusti je, kako viče za nama.

24 A On odgovarajući reče: Ja sam poslan samo k izgubljenim ovcama doma Izrailjevog.

25 A ona pristupivši pokloni Mu se govoreći: Gospode pomozi mi!

26 A On odgovarajući reče: Nije dobro uzeti od dece hleb i baciti psima.

27 A ona reče: Da, Gospode, ali i psi jedu od mrva što padaju s trpeze njihovih gospodara.

28 Tada odgovori Isus, i reče joj: O ženo! Velika je vera tvoja; neka ti bude kako hoćeš. I ozdravi kći njena od onog časa.

29 I otišavši Isus odande, dođe k moru galilejskom, i popevši se na goru, sede onde.

30 I pristupiše k Njemu ljudi mnogi koji imahu sa sobom hromih, slepih, nemih, uzetih i drugih mnogih, i položiše ih k nogama Isusovim, i isceli ih,

31 Tako da se narod divljaše, videći neme gde govore, uzete zdrave, hrome gde idu, i slepe gde gledaju; i hvališe Boga Izrailjevog.

32 A Isus dozvavši učenike svoje reče: Žao mi je ovog naroda, jer većtri dana stoje kod mene i nemaju šta jesti; a nisam ih rad otpustiti gladne da ne oslabe na putu.

33 I rekoše Mu učenici Njegovi: Otkuda nam u pustinji toliki hleb da se nasiti toliki narod?

34 I reče im Isus: Koliko hlebova imate? A oni rekoše: Sedam, i malo ribice.

35 I zapovedi narodu da posedaju po zemlji.

36 I uzevši onih sedam hlebova i ribe, i davši hvalu, prelomi, i dade učenicima svojim, a učenici narodu.

37 I jedoše svi, i nasitiše se; i nakupiše komada što preteče sedam kotarica punih.

38 A onih što su jeli beše četiri hiljade ljudi, osim žena i dece.

39 I otpustivši narod uđe u lađu, i dođe u okoline magdalske.

   

Ze Swedenborgových děl

 

Doctrine of the Lord # 41

Prostudujte si tuto pasáž

  
/ 65  
  

41. The Lord is called Lord and God. This is apparent from so many passages that if I were to cite them, they would fill pages. Let the following few passages suffice:

In John, when the Lord told Thomas to look at His hands and touch His side, Thomas said, “My Lord and my God!” (John 20:27-28)

In Psalms:

They remembered that God was their rock, and the Most High God their Redeemer. (Psalms 78:35)

And in Isaiah:

...Jehovah of Hosts is His name, and your Redeemer is the Holy One of Israel. God of the whole earth shall He be called. (Isaiah 54:5)

The same is also apparent from the fact that people worshiped Him and fell on their faces before Him (Matthew 9:18, 14:33, 15:25, 28:9; Mark 1:40, 5:22, 7:25, 10:17; Luke 17:15-16; John 9:38).

Moreover in Psalms:

...we heard of it in Ephrathah.... Let us go into His dwelling place (and) bow ourselves at His footstool. (Psalms 132:6-7)

So, too, in heaven, as depicted in the book of Revelation:

...I was in the spirit; and behold, a throne set in heaven, and One sitting on the throne...like a jasper and a sardius stone...; and there was a rainbow around the throne, in appearance like an emerald.... (And) the twenty-four elders fell down before Him who sat on the throne and worshiped Him who lives forever and ever, and cast their crowns before the throne.... (Revelation 4:2-3, 10)

And in another place:

I saw in the right hand of Him who sat on the throne a book written inside and on the back, sealed with seven seals.... And no one...was able to open...it. Then one of the elders said..., “...Behold, the Lion of the tribe of Judah, the Root of David, has prevailed to open the book and to loose its seven seals.” And I (saw) in the midst of the throne...a Lamb standing.... He came and took the book.... (And they) fell down before the Lamb..., and worshiped Him who lives forever and ever. (Revelation 5:1, 3, 5-8, 14)

  
/ 65  
  

Published by the General Church of the New Jerusalem, 1100 Cathedral Road, Bryn Athyn, Pennsylvania 19009, U.S.A. A translation of Doctrina Novae Hierosolymae de Domino, by Emanuel Swedenborg, 1688-1772. Translated from the Original Latin by N. Bruce Rogers. ISBN 9780945003687, Library of Congress Control Number: 2013954074.