Bible

 

Jevanðelje po Mateju 14

Studie

   

1 U to vreme dođe glas do Iroda četvorovlasnika o Isusu;

2 I reče slugama svojim: To je Jovan krstitelj; on ustade iz mrtvih, i zato čini čudesa.

3 Jer Irod uhvati Jovana, sveza ga i baci u tamnicu Irodijade radi žene Filipa brata svog.

4 Jer mu govoraše Jovan: Ne možeš ti nje imati.

5 I htede da ga ubije, ali se poboja naroda; jer ga držahu za proroka.

6 A kad beše dan rođenja Irodovog, igra kći Irodijadina pred njima i ugodi Irodu.

7 Zato i s kletvom obeća joj dati šta god zaište.

8 A ona naučena od matere svoje: Daj mi, reče, ovde na krugu glavu Jovana krstitelja.

9 I zabrinu se car; ali kletve radi i onih koji se gošćahu s njim, zapovedi joj dati.

10 I posla te posekoše Jovana u tamnici.

11 I donesoše glavu njegovu na krugu, i dadoše devojci, i odnese je materi svojoj.

12 I došavši učenici njegovi, uzeše telo njegovo i ukopaše ga; i dođoše Isusu te javiše.

13 I čuvši Isus, otide odande u lađi u pusto mesto nasamo. A kad to čuše ljudi, idoše za Njim pešice iz gradova.

14 I izašavši Isus vide mnogi narod, i sažali mu se za njih, i isceli bolesnike njihove.

15 A pred veče pristupiše k Njemu učenici Njegovi govoreći: Ovde je pusto mesto, a dockan je već; otpusti narod neka ide u sela da kupi sebi hrane.

16 A Isus reče im: Ne treba da idu; podajte im vi neka jedu.

17 A oni rekoše Mu: Nemamo ovde do samo pet hlebova i dve ribe.

18 A On reče: Donesite mi ih ovamo.

19 I zapovedi narodu da posedaju po travi; pa uze onih pet hlebova i dve ribe, i pogledavši na nebo blagoslovi, i prelomivši dade učenicima svojim, a učenici narodu.

20 I jedoše svi, i nasitiše se, i nakupiše komada što preteče dvanaest kotarica punih.

21 A onih što su jeli beše ljudi oko pet hiljada, osim žena i dece.

22 I odmah natera Isus učenike svoje da uđu u lađu i napred da idu na one strane dok On otpusti narod.

23 I otpustivši narod pope se na goru sam da se moli Bogu. I uveče beše onde sam.

24 A lađa beše nasred mora u nevolji od valova, jer beše protivan vetar.

25 A u četvrtu stražu noći otide k njima Isus idući po moru.

26 I videvši Ga učenici po moru gde ide, poplašiše se govoreći: To je utvara; i od straha povikaše.

27 A Isus odmah reče im govoreći: Ne bojte se; ja sam, ne plašite se.

28 A Petar odgovarajući reče: Gospode! Ako si Ti, reci mi da dođem k Tebi po vodi.

29 A On reče: Hodi. I izišavši iz lađe Petar iđaše po vodi da dođe k Isusu.

30 No videći vetar veliki uplaši se, i počevši se topiti, povika govoreći: Gospode, pomagaj!

31 I odmah Isus pruživši ruku uhvati Petra, i reče mu: Maloverni! Zašto se posumnja?

32 I kad uđoše u lađu, presta vetar.

33 A koji behu u lađi pristupiše i pokloniše Mu se govoreći: Vaistinu Ti si Sin Božji.

34 I prešavši dođoše u zemlju genisaretsku.

35 I poznavši Ga ljudi iz onog mesta, poslaše po svoj onoj okolini, i donesoše k Njemu sve bolesnike.

36 I moljahu Ga da se samo dotaknu skuta od Njegove haljine; i koji se dotakoše ozdraviše.

   

Ze Swedenborgových děl

 

Nebeske Tajne # 9917

Prostudujte si tuto pasáž

  
/ 10837  
  

9917. A po skutu mu načini čipke. Da ovo označava u krajnjim delovima gde je ono što je prirodno, vidi se iz značenja skuta plašta, što je krajnje gde je ono što je prirodno. Jer se plaštem posebno označava Božanska istina u duhovnom carstvu u njenoj unutrašnjoj formi, i u opšte [označava] duhovno carstvo (vidi br. 9825); dok se skutima koji su okolo ispod označavaju krajnje stvari ovoga carstva; a krajnje stvari duhovnga carstva su prirodne. Jer dobra i istine u nebima slede ovim redom: u najvišim ili najdubljim nebima su nebeska dobra i istine; u srednji ebima su duhovna dobra i istine, dok su u poslednjim nebima prirodna dobra i istine ( o kojem nizanju u nebima i kod čoveka, vidi šta je rečeno gore, br. 9915. A pošto su sećanja-znanja istine i dobra u spoljašnjem ili prirodnom čoveku, stoga su šipci [izatkani] bili postavljeni po skutima, jer se šipcima označavaju sećanja-znanja dobra; a među šipcima su bili zlatni zvončići, jer zvonca označavaju stvari koje pripadaju sećanjima-znanjima.

[2] Daskuti plašta označavaju krajnje delove gde je ono što je prirodno, vidi se iz odlomaka u Reči gde se pominju skuti, kao kod Isaije: Vidjeh Gospoda gdje sjedi na prijestolu visoku i uzdignutu, i skut mu ispunjavaše crkvu (hram) (Isa. (6:1). Prijestolom na kojemu sjeđaše Gospod označava se nebo, a posebno duhovno nebo (br. 5313, 8625); skutovima ovde označavaju se Božanske istine u poslednjim ili krajnjim delovima, kao što su istine Reči u smislu slova; za koje se kaže da ispunjavaše crkvu (hram), kad ispunjavaju crkvu. Slično je označeno i skutima koji ispunjavaše hram, kao i dimom i oblakom koji ispunjavahu šator, kao i hram, što se više puta pominje u Reči. (Da se dimom tamo označava Božanska istina u poslenjim delovima kao što je u smislu slova Reči, vidi br. 8916, 8918; a isto tako i oblakom, br. 4060, 4391, 5922, 6343.)

[3] Kada je žena koja je patila od tečenja krvi, bila isceljena dodirnuvši skut haljine Gospodove (Matt. (9:20, 22); kao i u opšte svi koji su se dotakli skuta njegove haljine da su bili isceljeni (Matt. (14:36; Marko 6:56), označavalo je da je zdravlje izašlo iz Božanskoga krajnjeg ili poslednjeg; jerda postoji sila i moć u poslednjim delovima dobra i istine koji su od Božanskog, može se videti gore (br. 9836); i da su tamo davani odgovori (br. 9905).

Kod Mateje: Isus reče Farisejima da sva djela svoja čine da ih ljudi vide; raširuju svoje filakterije (amajlije), i grade velike skute na haljinama svojim (Matt. (23:5). Ovde se jasno vidi da se skutima plašta označavaju spoljašnje stvari koje se pokazuju pogledu, i da širenje njihovo označava činiti dela izvana, tako dase pokažu ili vide.

[4] Kod Jeremije: Jerusalim je grijehom zgriješio, nečistota (kćeri Sionske] bijaše u skutima njezinim (Plač 1:8-9). Nečistota u skutima označava [nečistotu] u delima i u rečima, stoga u krajnjim [stvarima]; jer krajnje ili poslednje stvari vuku svoju suštinu od unutrašnjih; pa stoga kada su unutrašnje nečiste, i krajnje su nečiste tako isto, iako se čistota možda ne pokazuje pred ljudima; iz razloga što ljudi gledaju na spoljašnju formu, pa stoga ne vide unutrašnju. Ali ove nečistote koje su u unutrašnjoj formi, pokazuju se pred anđelima, a u drugom životu otkrivaju se pred svakim, jer s ada spoljašnje stvari oduzimaju; stoga postaje jasno kakav su bila dela u njihovoj suštini.

[5] Kod Nahuma: I otkriću (uzgrnuću, podignuću) ti skute tvoje na lice, i pokazaću narodima golotinju tvoju (Nahum 3:5). Otkriti skute na lice označava ukloniti spoljašnje stvari tako dase pokažu unutrašnje; jer na razne načine spoljašnje stvari prirodnog čoveka sakrivaju unutrašnje stvari, a to su licemerstvo, obmane, laži, mržnje, osvete, preljube, i druge slične stvari; pa stoga, kada se oduzmu spoljašnje stvari, unutrašnje se pokažu u svojoj nečistiti i prljavštini.

[6] Kod Jeremije: Ali li reći ćeš u srcu svom: za što me to zadesi? za mnoštvo bezakonja tvojega uzgrnuće ti skute tvoje i obuće ti se skinuti. Za to ću ti ja uzgrnuti skute na lice da se vidi sramota tvoja. Preljube tvoje, rzanje tvoje, sramota kurvarstva tvojega po humovima, po poljima, gadove tvoje vidio sam (Jer. 13:22, 25-26); govoreći o gadovima Jerusalima; uzgrnuti skute na lice označava oduzeti spoljašnje stvari koje pokrivaju, tako da se unutrašnje mogu videti; jer čovek je sposoban da krivotvori (patvori) ono što je dobro, časno, i iskreno, radi ugleda, časti, i dobitka, kad skriva u sebi zla i obmane raznih vrsta. Pošto se skutima označavaju spoljašnje stvari, stoga se pominju i pete, jer pete označavaju najniže stvari u prirodnom (br. 259, 4938, 4940-4951). Iz svega ovoga se sada može videti da se skutovima ogrtača označavaju dobra i istine u poslednjim ili spoljašnjim [delovima], koji su u prirodnom svetu.

  
/ 10837