Bible

 

Jevanðelje po Mateju 12

Studie

   

1 U to vreme iđaše Isus u subotu kroz useve: a učenici Njegovi ogladneše, i počeše trgati klasje, i jesti.

2 A fariseji videvši to rekoše Mu: Gle, učenici tvoji čine šta ne valja činiti u subotu.

3 A On reče im: Niste li čitali šta učini David kad ogladne, on i koji behu s njim?

4 Kako uđe u kuću Božju, i hlebove postavljene pojede, kojih nije valjalo jesti njemu ni onima što su bili s njim, nego samim sveštenicima.

5 Ili niste čitali u zakonu kako u subotu sveštenici u crkvi subotu pogane, pa nisu krivi?

6 A ja vam kažem da je ovde onaj koji je veći od crkve.

7 Kad biste pak znali šta je to: Milosti hoću a ne priloga, nikad ne biste osuđivali prave;

8 Jer je Gospodar i od subote Sin čovečiji.

9 I otišavši odande dođe u zbornicu njihovu.

10 I gle, čovek beše tu s rukom suvom; i zapitaše Ga govoreći: Valja li u subotu lečiti? Da bi Ga okrivili.

11 A On reče im: Koji je među vama čovek koji ima ovcu jednu pa ako ona u subotu upadne u jamu neće je uzeti i izvaditi?

12 A koliko je čovek pretežniji od ovce? Dakle valja u subotu dobro činiti.

13 Tada reče čoveku: Pruži ruku svoju. I pruži. I postade zdrava kao i druga.

14 A fariseji izišavši načiniše veće o Njemu kako bi Ga pogubili. No Isus doznavši to ukloni se odande.

15 I za Njim idoše ljudi mnogi, i isceli ih sve.

16 I zapreti im da Ga ne razglašuju:

17 Da se zbude šta je kazao Isaija prorok govoreći:

18 Gle, sluga moj, koga sam izabrao, ljubazni moj, koji je po volji duše moje: metnuću duh svoj na Njega, i sud neznabošcima javiće.

19 Neće se svađati ni vikati, niti će čuti ko po rasputicama glas Njegov.

20 Trsku stučenu neće prelomiti i sveštilo zapaljeno neće ugasiti dok pravda ne održi pobedu.

21 I u ime Njegovo uzdaće se narodi.

22 Tada dovedoše k Njemu besnoga koji beše nem i slep; i isceli ga da nemi i slepi stade govoriti i gledati.

23 I divljahu se svi ljudi govoreći: Nije li ovo Hristos, sin Davidov?

24 A fariseji čuvši to rekoše: Ovaj drugačije ne izgoni đavola do pomoću Veelzevula kneza đavolskog.

25 A Isus znajući misli njihove reče im: Svako carstvo koje se razdeli samo po sebi, opusteće; i svaki grad ili dom koji se razdeli sam po sebi, propašće.

26 I ako sotona sotonu izgoni, sam po sebi razdelio se; kako će dakle ostati carstvo njegovo?

27 I ako ja pomoću Veelzevula izgonim đavole, sinovi vaši čijom pomoću izgone? Zato će vam oni biti sudije.

28 A ako li ja Duhom Božijim izgonim đavole, dakle je došlo k vama carstvo nebesko.

29 Ili kako može ko ući u kuću jakoga i pokućstvo njegovo oteti, ako najpre ne sveže jakoga? I onda će kuću njegovu opleniti.

30 Koji nije sa mnom, protiv mene je; i koji ne sabira sa mnom, prosipa.

31 Zato vam kažem: svaki greh i hula oprostiće se ljudima; a na Duha Svetog hula neće se oprostiti ljudima.

32 I ako ko reče reč na Sina čovečijeg, oprostiće mu se; a koji reče reč na Duha Svetog, neće mu se oprostiti ni na ovom svetu ni na onom.

33 Ili usadite drvo dobro, i rod njegov biće dobar; ili usadite drvo zlo, i rod njegov zao biće; jer se po rodu drvo poznaje.

34 Porodi aspidini! Kako možete dobro govoriti, kad ste zli? Jer usta govore od suviška srca.

35 Dobar čovek iz dobre kleti iznosi dobro; a zao čovek iz zle kleti iznosi zlo.

36 A ja vam kažem da će za svaku praznu reč koju kažu ljudi dati odgovor u dan strašnog suda.

37 Jer ćeš se svojim rečima opravdati, i svojim ćeš se rečima osuditi.

38 Tada odgovoriše neki od književnika i fariseja govoreći: Učitelju! Mi bi radi od tebe znak videti.

39 A On odgovarajući reče im: Rod zli i preljubotvorni traži znak; i neće mu se dati znak osim znaka Jone proroka.

40 Jer kao što je Jona bio u trbuhu kitovom tri dana i tri noći: tako će biti i Sin čovečiji u srcu zemlje tri dana i tri noći.

41 Ninevljani izići će na sud s rodom ovim, i osudiće ga; jer se pokajaše Joninim poučenjem: a gle, ovde je veći od Jone.

42 Carica južna izići će na sud s rodom ovim, i osudiće ga; jer ona dođe s kraja zemlje da sluša premudrost Solomunovu: a gle, ovde je veći od Solomuna.

43 A kad nečisti duh iziđe iz čoveka, ide kroz bezvodna mesta tražeći pokoja, i ne nađe ga.

44 Onda reče: Da se vratim u dom svoj otkuda sam izišao; i došavši nađe prazan, pometen i ukrašen.

45 Tada otide i uzme sedam drugih duhova gorih od sebe, i ušavši žive onde; i bude potonje gore čoveku onom od prvog. Tako će biti i ovome rodu zlome.

46 Dok On još govoraše s ljudima, gle, mati Njegova i braća Njegova stajahu napolju i čekahu da govore s Njime.

47 I neko Mu reče: Evo mati Tvoja i braća Tvoja stoje na polju, radi su da govore s Tobom.

48 A On odgovori i reče onome što Mu kaza: Ko je mati moja, i ko su braća moja?

49 I pruživši ruku svoju na učenike svoje reče: Eto mati moja i braća moja. Jer ko izvršuje volju Oca mog koji je na nebesima, onaj je brat moj i sestra i mati.

   

Ze Swedenborgových děl

 

Nebeske Tajne # 901

Prostudujte si tuto pasáž

  
/ 10837  
  

901. Da dvadest sedmi dan označava ono što je sveto, jasno je iz onoga što je maločas rečeno, pošto je sastavljen od tri pomnoženog dva puta sa samim sobom. Tri pomnoženo s tri je devet, a devet pomnoženo s tri je dvadeset sedam. U dvadest sedam vladajući broj je tri. Tako su pradrevni ljudi računali svoje brojeve, a pod njima su razumevali same stvari. Da tri ima isto značenje kao i sedam, jasno je iz onoga što je već rečeno. Postoji skriveni razlog što je Gospod uskrsnuo na treći dan. Gospodovo uskrsnuće obuhvata svu svetost, kao i uskrsnuće svih, pa je stoga u Jevrejskoj crkvi taj broj postao reprezentativan; te je svet i u Reči, kao što je i u Nebu, gde se ne misli na brojeve, nego se umesto na tri i sedam misli na uskrsnuće i dolazak Gospodov. Da tri i sedam znače ono što je sveto, jasno je iz sledećih odlomaka u Reči.

Kod Mojsija:

Ko se dotakne mrtvog tijela čovječjega, da je nečist sedam dana. On neka se čisti onom vodom treći dan i sedmi dan, i biće čist. Ko se dotakne u polju posječenoga mačem ili umrloga ili kosti čovječje ili groba, nečist da je sedam dana. Čisti nečistoga neka poškropi treći i sedmi dan, i kad ga očisti sedmi dan, neka opere haljine svoje i sebe neka opere vodom, i biće čist u veče. (Izlazak 19:11, 12, 16, 19)

Da su te stvari predstave ili da spoljne stvari označavaju unutarnje, vrlo je jasno; da je neko nečist kada dotakne mrtvo telo ili posečenog, kost ili grob. Sve to u unutarnjem smislu označava stvari koje su svojstvene čoveku, koje su mrtve i profane. Tako su i pranje vodom i čišćenje bili predstave, kao i treći i sedmi dan, koji označavaju ono što je sveto, jer bi se na te dane čistio i postao čist. Na sličan način govori se o onima koji su se vratili iz borbe s Medijanitima:

A vi ostanite izvan okola; koji je ubio koga ili ko se dotakao ubijenoga, očistite se treći i sedmi dan, sebe i roblje svoje. (Brojevi 31:19).

Kada bi to bio samo jedan obred, a da treći i sedmi dan nisu predstave svetosti ili ispaštanja, to bi bila samo mrtva stvar, kao nešto što nema uzroka; kao uzrok bez svrhe ili kao nešto odvojeno od svoga uzroka, ili kao uzrok bez cilja, pa prema tome ne bi bilo Božansko ni na koji način. Da treći dan predstavlja i označava ono što je sveto, vrlo je jasno iz Gospodovog silaženja na Goru sinajsku, za šta je zapoveđeno:

I reče Jehova Mojsiju: Idi k narodu, i osveti ih danas i sutra, i neka operu haljine svoije. I neka budu gotovi treći dan, jer će u treći dan Jehova sići na goru Sinajsku. Mojsije siđe k narodu, i osveti narod, i opraše haljine svoje, i reče narodu: Budite spremni na treći dan, i ne liježite sa ženama. (Brojevi 19:10, 11, 14, 15)

Iz sličnog razloga Jošua je prešao Jordan na treći dan:

Prođite kroz oko, i zapovijedite narodu govoreći: Spremite sebi brašnjenice, jer ćete do tri dana prijeći preko Jordana da uđete i uzmete zemlju, koju vam Jehova Bog vaš daje u našljedstvo. A poslije tri dana prođoše upravitelji kroz oko. (Isus Navin 1:11, 3:2)

Prelaženje preko Jordana predstavljalo je uvođenje sinova Izrailjevih, to jest onih koji su se ponovo rodili, u Gospodovo carstvo; Jošua, koji ih je vodio, predstavlja Gospoda, a to se dogodilo na treći dan. Zato što je treći dan svet, kao i sedmi, to je bilo zapoveđeno da godina desetaka bude svake treće godine i da se tada ljudi moraju posvetiti čineći dela ljubavi prema bližnjemu (Ponovljeni zakoni 26:12-15); deseci su predstavljali ostatke, koji su sveti, jer pripadaju samo Gospodu. To što je Jona bio tri dana i tri noći u utrobi ribe (Knjiga o Joni 1:17), jasno predstavlja pogreb i uskrsnuće Gospodovo na treći dan (Mateja 12:40).

Da tri označava ono što je sveto, vidi se i kod proroka, kao kod Ozije:

Povratiće nam život do dva dana. Treći dan podignuće nas, i živjećemo pred njim. (Osija 6:2).

Ovde treći dan jasno označava dolazak Gospodov i Njegovo uskrsnuće.

Kod Zaharija:

I u svoj zemlji, govori Jehova, dva će se dijela istrijebiti u njoj i poginuti, a treći će ostati u njoj. I tu ću trećinu metnuti u oganj, i pretopiću ih kako se pretapa srebro, i okušaću ih kako se kuša zlato. (Zaharija 13:8, 9)

Ovde treći deo kao i tri označava ono što je sveto. S trećim delom je isti slučaj kao i s trećim delom trećega dela, kao u ovom odlomku, jer je tri treći deo trećeg dela od dvadeset sedam.

  
/ 10837