Bible

 

Jevanðelje po Mateju 12

Studie

   

1 U to vreme iđaše Isus u subotu kroz useve: a učenici Njegovi ogladneše, i počeše trgati klasje, i jesti.

2 A fariseji videvši to rekoše Mu: Gle, učenici tvoji čine šta ne valja činiti u subotu.

3 A On reče im: Niste li čitali šta učini David kad ogladne, on i koji behu s njim?

4 Kako uđe u kuću Božju, i hlebove postavljene pojede, kojih nije valjalo jesti njemu ni onima što su bili s njim, nego samim sveštenicima.

5 Ili niste čitali u zakonu kako u subotu sveštenici u crkvi subotu pogane, pa nisu krivi?

6 A ja vam kažem da je ovde onaj koji je veći od crkve.

7 Kad biste pak znali šta je to: Milosti hoću a ne priloga, nikad ne biste osuđivali prave;

8 Jer je Gospodar i od subote Sin čovečiji.

9 I otišavši odande dođe u zbornicu njihovu.

10 I gle, čovek beše tu s rukom suvom; i zapitaše Ga govoreći: Valja li u subotu lečiti? Da bi Ga okrivili.

11 A On reče im: Koji je među vama čovek koji ima ovcu jednu pa ako ona u subotu upadne u jamu neće je uzeti i izvaditi?

12 A koliko je čovek pretežniji od ovce? Dakle valja u subotu dobro činiti.

13 Tada reče čoveku: Pruži ruku svoju. I pruži. I postade zdrava kao i druga.

14 A fariseji izišavši načiniše veće o Njemu kako bi Ga pogubili. No Isus doznavši to ukloni se odande.

15 I za Njim idoše ljudi mnogi, i isceli ih sve.

16 I zapreti im da Ga ne razglašuju:

17 Da se zbude šta je kazao Isaija prorok govoreći:

18 Gle, sluga moj, koga sam izabrao, ljubazni moj, koji je po volji duše moje: metnuću duh svoj na Njega, i sud neznabošcima javiće.

19 Neće se svađati ni vikati, niti će čuti ko po rasputicama glas Njegov.

20 Trsku stučenu neće prelomiti i sveštilo zapaljeno neće ugasiti dok pravda ne održi pobedu.

21 I u ime Njegovo uzdaće se narodi.

22 Tada dovedoše k Njemu besnoga koji beše nem i slep; i isceli ga da nemi i slepi stade govoriti i gledati.

23 I divljahu se svi ljudi govoreći: Nije li ovo Hristos, sin Davidov?

24 A fariseji čuvši to rekoše: Ovaj drugačije ne izgoni đavola do pomoću Veelzevula kneza đavolskog.

25 A Isus znajući misli njihove reče im: Svako carstvo koje se razdeli samo po sebi, opusteće; i svaki grad ili dom koji se razdeli sam po sebi, propašće.

26 I ako sotona sotonu izgoni, sam po sebi razdelio se; kako će dakle ostati carstvo njegovo?

27 I ako ja pomoću Veelzevula izgonim đavole, sinovi vaši čijom pomoću izgone? Zato će vam oni biti sudije.

28 A ako li ja Duhom Božijim izgonim đavole, dakle je došlo k vama carstvo nebesko.

29 Ili kako može ko ući u kuću jakoga i pokućstvo njegovo oteti, ako najpre ne sveže jakoga? I onda će kuću njegovu opleniti.

30 Koji nije sa mnom, protiv mene je; i koji ne sabira sa mnom, prosipa.

31 Zato vam kažem: svaki greh i hula oprostiće se ljudima; a na Duha Svetog hula neće se oprostiti ljudima.

32 I ako ko reče reč na Sina čovečijeg, oprostiće mu se; a koji reče reč na Duha Svetog, neće mu se oprostiti ni na ovom svetu ni na onom.

33 Ili usadite drvo dobro, i rod njegov biće dobar; ili usadite drvo zlo, i rod njegov zao biće; jer se po rodu drvo poznaje.

34 Porodi aspidini! Kako možete dobro govoriti, kad ste zli? Jer usta govore od suviška srca.

35 Dobar čovek iz dobre kleti iznosi dobro; a zao čovek iz zle kleti iznosi zlo.

36 A ja vam kažem da će za svaku praznu reč koju kažu ljudi dati odgovor u dan strašnog suda.

37 Jer ćeš se svojim rečima opravdati, i svojim ćeš se rečima osuditi.

38 Tada odgovoriše neki od književnika i fariseja govoreći: Učitelju! Mi bi radi od tebe znak videti.

39 A On odgovarajući reče im: Rod zli i preljubotvorni traži znak; i neće mu se dati znak osim znaka Jone proroka.

40 Jer kao što je Jona bio u trbuhu kitovom tri dana i tri noći: tako će biti i Sin čovečiji u srcu zemlje tri dana i tri noći.

41 Ninevljani izići će na sud s rodom ovim, i osudiće ga; jer se pokajaše Joninim poučenjem: a gle, ovde je veći od Jone.

42 Carica južna izići će na sud s rodom ovim, i osudiće ga; jer ona dođe s kraja zemlje da sluša premudrost Solomunovu: a gle, ovde je veći od Solomuna.

43 A kad nečisti duh iziđe iz čoveka, ide kroz bezvodna mesta tražeći pokoja, i ne nađe ga.

44 Onda reče: Da se vratim u dom svoj otkuda sam izišao; i došavši nađe prazan, pometen i ukrašen.

45 Tada otide i uzme sedam drugih duhova gorih od sebe, i ušavši žive onde; i bude potonje gore čoveku onom od prvog. Tako će biti i ovome rodu zlome.

46 Dok On još govoraše s ljudima, gle, mati Njegova i braća Njegova stajahu napolju i čekahu da govore s Njime.

47 I neko Mu reče: Evo mati Tvoja i braća Tvoja stoje na polju, radi su da govore s Tobom.

48 A On odgovori i reče onome što Mu kaza: Ko je mati moja, i ko su braća moja?

49 I pruživši ruku svoju na učenike svoje reče: Eto mati moja i braća moja. Jer ko izvršuje volju Oca mog koji je na nebesima, onaj je brat moj i sestra i mati.

   

Ze Swedenborgových děl

 

Divine Providence # 98

Prostudujte si tuto pasáž

  
/ 340  
  

98. I have stated [73] that everyone has the ability to intend called freedom and the ability to discern called rationality, but it needs to be clearly understood that these abilities are virtually instinctive in us. They are what make us human.

As I have already explained [97], it is one thing to act freely and rationally and another thing to act in true freedom and with true rationality. Only people who have allowed themselves to be regenerated by the Lord can act in true freedom and with true rationality. Others act freely and in keeping with a kind of thinking that they shape into an image of rationality. Still, everyone can attain to true rationality, and through that rationality to true freedom, except people who are born feebleminded or terribly dense. There are many reasons why people do not do so, reasons I will be disclosing later. For now, let me simply mention the kinds of people who cannot be given true latitude or true freedom, and true reason or true rationality, and the kinds of people who have great difficulty.

[2] Real freedom and real rationality are impossible for people who are born feebleminded or who have become so, as long as they remain feebleminded. Real freedom and real rationality are impossible for people who are born dense and dull or who have become so through idleness or some sickness that distorts or shuts down the deeper levels of the mind, or else through a love for bestial living.

[3] Real freedom and real rationality are impossible for people in the Christian world who resolutely deny the Lord's divine nature and the holiness of the Word and who maintain this denial decisively all the way to the end of their lives. This is what "the sin against the Holy Spirit" means, the sin that is not forgiven in this age or in the age to come (Matthew 12:31-32).

[4] Real freedom and real rationality are also impossible for people who attribute everything to the material world and nothing to Divinity and who make this a part of their faith by arguments based on visual evidence, because they are atheists.

[5] Real freedom and real rationality are difficult for people who have to a large extent convinced themselves of false religious principles, because people who convince themselves of false principles are denying true ones. If they have not convinced themselves, though, they can [have true freedom and rationality] no matter what their religion is. On this point, see the material collected in Teachings for the New Jerusalem on Sacred Scripture 91-97.

[6] Little children and youths cannot attain to true freedom and rationality until they reach the age of maturity, because the deeper levels of our minds are opened only gradually. In the meanwhile they are like seeds in unripe fruit that cannot sprout when they are planted.

  
/ 340  
  

Thanks to the Swedenborg Foundation for the permission to use this translation.