Bible

 

Levitski Zakonik 8

Studie

   

1 I reče Gospod Mojsiju govoreći:

2 Uzmi Arona i sinove njegove s njim i odelo i ulje pomazanja i tele za žrtvu radi greha i dva ovna i kotaricu presnih hlebova.

3 I saberi sav zbor pred vrata šatoru od sastanka.

4 I učini Mojsije kako mu zapovedi Gospod, i sabra se zbor pred vrata šatoru od sastanka.

5 I reče Mojsije zboru: Ovo je zapovedio Gospod da se učini.

6 I dovede Mojsije Arona i sinove njegove, i opra ih vodom.

7 I obuče mu košulju, i opasa ga pojasom, i ogrnu ga plaštom, i metnu mu svrh njega oplećak, i steže oko njega pojas od oplećka, i opasa ga njim.

8 I metnu na nj naprsnik, a na naprsnik metnu Urim i Tumim.

9 Još mu metnu kapu na glavu, i na kapu metnu spred ploču zlatnu, krunu svetu, kao što zapovedi Gospod Mojsiju.

10 I uze Mojsije ulje pomazanja, i pomaza šator i sve stvari u njemu, i osveti ih.

11 I pokropi njim oltar sedam puta, i pomaza oltar i sve sprave njegove, i umivaonicu i podnožje njeno, da se osveti.

12 I izli ulje pomazanja na glavu Aronu, i pomaza ga da se osveti.

13 I dovede Mojsije sinove Aronove, i obuče im košulje, i opasa ih pojasom, i veza im kapice na glave, kao što mu beše zapovedio Gospod.

14 I dovede tele za greh, i Aron i sinovi njegovi metnuše ruke svoje na glavu teletu za greh.

15 I zakla ga Mojsije, i uzevši krvi njegove pomaza rogove oltaru unaokolo prstom svojim, i očisti oltar, a ostalu krv izli na podnožje oltaru, i osveti ga da se na njemu čini očišćenje od greha.

16 I uze sve salo što je na crevima, i mrežicu s jetre, i oba bubrega, i salo oko njih, i zapali Mojsije na oltaru.

17 A tele s kožom i s mesom i balegom spali ognjem iza logora, kao što beše Gospod zapovedio Mojsiju.

18 I dovede ovna za žrtvu paljenicu, i Aron i sinovi njegovi metnuše ruke svoje na glavu ovnu;

19 I zakla ga Mojsije, i pokropi krvlju njegovom oltar odozgo unaokolo.

20 I isekavši ovna na delove zapali Mojsije glavu i delove i salo.

21 A creva i noge opra vodom, i tako spali Mojsije svega ovna na oltaru; i bi žrtva paljenica za ugodni miris, žrtva ognjena Gospodu, kao što beše Gospod zapovedio Mojsiju.

22 I dovede drugog ovna, ovna za posvećenje; i Aron i sinovi njegovi metnuše ruke svoje na glavu ovnu.

23 I zaklavši ga Mojsije uze krvi njegove, i pomaza njom kraj desnog uha Aronu i palac desne ruke njegove i palac desne noge njegove.

24 I dovede Mojsije sinove Aronove, pa i njima pomaza istom krvlju kraj desnog uha i palac desne ruke i palac desne noge; a ostalu krv izli Mojsije po oltaru unaokolo.

25 Potom uze salo i rep i sve salo što je na crevima, i mrežicu s jetre, i oba bubrega, i salo oko njih, i pleće desno,

26 A iz kotarice u kojoj stajahu presni hlebovi pred Gospodom uze jedan kolač presan i jedan kolač hleba s uljem i jednu pogaču, i metnu na salo i na pleće desno.

27 I metnu to sve Aronu u ruke, i sinovima njegovim u ruke, i obrnu tamo i amo za žrtvu obrtanu pred Gospodom.

28 Posle uzevši to iz ruku njihovih Mojsije zapali na oltaru svrh žrtve paljenice; to je posvećenje na ugodni miris, žrtva ognjena Gospodu.

29 I uze Mojsije grudi, i obrnu ih tamo i amo za žrtvu obrtanu pred Gospodom; i od ovna posvetnog dopade Mojsiju deo, kao što beše zapovedio Gospod Mojsiju.

30 I uze Mojsije ulja za pomazanje i krvi koja beše na oltaru, i pokropi Arona i haljine njegove, i sinove njegove i haljine njihove s njim; i tako posveti Arona i haljine njegove, i sinove njegove i haljine njihove s njim.

31 Potom reče Mojsije Aronu i sinovima njegovim: Kuvajte to meso na vratima šatora od sastanka, i onde ga jedite i hleb posvetni što je u kotarici, kao što sam zapovedio rekavši: Aron i sinovi njegovi neka jedu to.

32 A šta ostane mesa ili hleba, ognjem sažezite.

33 I ne izlazite s vrata šatora od sastanka sedam dana, dokle se ne navrše dani posvećenja vašeg, jer ćete se sedam dana posvećivati.

34 Kako je bilo danas, tako je Gospod zapovedio da se čini, da biste se očistili od greha.

35 Zato na vratima šatora od sastanka ostanite danju i noću za sedam dana, i izvršite šta je Gospod zapovedio da izvršite, da ne pomrete, jer mi je tako zapoveđeno.

36 I Aron i sinovi njegovi učiniše sve što beše Gospod zapovedio preko Mojsija.

   

Ze Swedenborgových děl

 

Nebeske Tajne # 9229

Prostudujte si tuto pasáž

  
/ 10837  
  

9229. Bićete mi sveti ljudi. Da ovo označava stanje života tada od dobra, vidi se iz značenja svetih ljudi, što su oni koje vodi Gospod, jer Božansko koje proističe od

Gospoda je svetost sama (vidi br. 6788, 7499, 8127, 8302, 8806), stoga se oni koji to primaju u veri i u ljubavi nazivaju svetima. Oni koji veruje da je čovek svet iz bilo kojeg drugog izvora, i da je bilo šta kod njih sveto osim onoga što prime od Gospoda, jako greši. Jer ono što je od čoveka i što se naziva njegovim vlastitim, je zlo. (Da je čovekovo vlastito samo zlo, vidi br. 210, 215, 8844; i da koliko se čovek može uzdržati od svog vlastitog, toliko Gospod može da bude prisutan, i toliko čovek može da bude svet, br. 1023, 1044, 1581, 2256, 8988, 9014.)

[2] Da je samo Gospod svet, i da je samo ono sveto što proizlazi od Gospoda, stoga samo ono što čovek primi od Gospoda, vidi se iz cele Reči; kao kod Jovana: Ja posvećujem sebe za njih, da i oni budu osvećeni istinom (Jovan 17:19); biti osvećen označava činiti sebe Božanskim svojom sopstvenom moći; a oni za koje se kaže da su osvećeni istinom, to su oni koji u veri i u životu primaju Božansku istinu kojaproizalzi od njega.

[3] Stoga je Gospod, posle uskrsnuća, govoreći s učenicima, njima rekao, Primite SvetogDuha (Jovan 20:22); kada je duhnuo na njih, tim je pretstavljeno da ih on oživljava verom i ljubavlju, kao što je to u drugom poglavlju Postanja, Jehova mu dunu u nos duhživotni (stih 7); slično i u drugim odlomcima (Psalam 33:6; 104; 29-30; Job 32:8; 33:4; Jovan 3:8). Iz ovoga je i to da se u Reči duh naziva i vetrom ili dahom, i da se ono što je sveto o Gospoda nazivavjetar ili dah Jehovin (br. 8286).) ; isto tako da je Sveti Duh sveto proizlazeće od Gospoda (br. 3704, 4673, 5307, 9199).

[4] Tako se kaže kod Jovana da je Gospod krštavao Duhom Svetom i ognjem (Jovan 1:33), a kod Luke da je krštavao Duhom Svetim i vatrom (Jovan 3:16); u unutrašnjem smislu krstitioznačava preporoditi (br. 4255, 5120, 9088); krstiti Duhom Svetim i vatrom označava preporoditi kroz dobro ljubavi. (Da vatra označava dobro ljubavi, vidi br. 934, 4906, 6849, 7324.) Kod Jovana; Ko se ne će bojati tebe? jer ti si jedini svet (Otkr. 15:4).

Kod Luke, anđeo kaže o Gospodu, ono što će se roditi biće sveto (Luka 1:35); a kod Danila,

Vidjeh u utvarama glave svoje, na postelji svojoj; i gle, stražar svetac siđe s neba (Danilo 4:13). U ovim odlomcima sveta stvar i svetac označavaju Gospoda.

[5] Pošto je Gospod jedini svet, on se naziva u Starom Zavetu svetac Izrailjev, i izbavitelj, i stražar, i preporoditelj (Isa. (1:4; 5:19, 24; 10:2o; (12:6; 17:7; Jer 59:29; Jezek. 39:7, Ps. 71:22; 88:41; 89:18). Pa se stoga Gospod u nebu, a i samo nebo, nazivaju stanom svetosti (Jer. 31:23; Isa, (63:15; Jer. 25;30); kao i svetinjom (Jezek. 11:46; 24ccc ?; 21ccc ?); jer je zakonom u kovčegu usredini šatora bio je pretstavljen Gospod kao

Reč, jer zakon označava Reč (br. 6752, 7463).

[6] Sve ovo pokazuje zašto se anđeli nazivaju svetim (Mat. 25;31:0; Marko 8:38; Luka 9:26; Ps. 149:1; Dan. 8:13); kao i proroci (Luka 1:70); isto tako i apostoli (Otkr. 18:20); ne da su oni sveti od sebe, nego od Gospoda, koji je jedini svet, i od kojega jedinog proističe ono što je sveto; jer se anđelima označavaju duhovne istine, jer oni su prijemnici istine od Gospoda (br. 1925, 4085, 4295, 8301), prorocima je označena doktrina (br. 2534, 7269), a apostolima su označene u njihovom kompleksu sve istine i dobra vere koja je od Gospoda (br. 3488, 858, 6397).

[7] Osvećivanja kod Izrailjskog i Jevrejskog naroda imalo je kao svrhu da pretstavljaju Gospoda koji je jedini svet, jer je svetost samo od njega. To je bila svrha posvećivanja Arona i njegovih sinova ( Izlazak 29:1 i dalje; Lev. 8:10-11, 13, 30); osvećivanje njihovih haljina (Izlazak 29:21 i dalje); osvećivanja oltara kako bi bio svetinja nad svetinjama (Izlazak 29:37 i daje); osvećivanja šatora od sastanka, kovčega svedočanstva, stola, i posuda, oltara za kađenje, oltara za žrtve paljenice, i njihove posude, kao i umivaonice i podnožja njezinog (Izlazak 30:26 i dalje).

[8] Da je Gospod svetost sama , biloje pretstavljeno, i jasno iz njegovih reči kod Mateje, ako se ove sagledaju u unutrašnjem smislu: Budale slijepe!Šta je veće, ili zlato, ili crkva koja zlato osveti? Budale slijepe! Šta je veće, ili dar, ili oltar, koji dar osveti? (Mat. 23;1, 19);

hramom je bio pretstavljen Gospod sam, a isto tako i oltarom; a zlatom je bilo označeno dobro koje je od Gospoda; a darom ili žrtvom bile su pretstavljene stvari koje pripadaju veri i ljubavi prema bližnjem od Gospoda. (Da je Gospod bio pretstavljen hramom, vidi br. 2777, 2811, 4489, 8935, 8940); a da je zlatom bilo označeno dobro od Gospoda, br. 1551, 1552, 5658; a žrtvama bogoštovanje od vere i ljubavi prema bližnjemu, koji su od Gospoda, br. 922-923, 2805, 8936.)

[9] S obzirom na sve ovo vidi se zašto su se sinovi Izrailjevvi nazivali svetim narodom [Zak. Ponov. (26:19 i drugde); a u rečima pred nama ljudima svetim (ljudima svetosti); naime, zbog toga što je svaka pojedinost njihovog bogoštovanje pretstavljala Božanske stvari Gospodove, i nebeske i duhovne stvari njegovog carstva i crkve. Znači da sunazivani svetima u reprezentativnom smislu. Oni sami nisu zbog ovoga bili sveti, jer pretstave se odnose na svete stvari koje su bile pretstavljene, a ne na osobu koja ih je pretstavljala (br. 665, 1097, 1361, 3147, 8788, 8806).

[10] Otuda sje i Jerusalim bio nazvan svetim, a

Sion, gorom svetom (Zah. 8:3, i drugde). I kod Mateje: I grobovi se otvoriše, i ustaše mnoga tijela svetijeh koji su pomrli. I izavši iz grobova po uskrsenju njegovu uđoše u sveti grad i pokazaše se mnogima (Mat. 27;52:0, 53); Ovde se Jeruslim naziva svetim gradom, iako je bio više svetogrdan nego svet, jer je Gospod tada u njemu bio razapet, pa se stoga nazvao i Sodomom i Egiptom kod Jovana: I tjelesanjihova ostaviće na ulici grada velikoga, koji se duhovno zove Sodom i Egipat, gdje i Gospod naš razapet bi (Otkr. 11:8). Nego je nazvan svetim zbog toga što je pretstavljao Gospodovo carstvo i crkvu (br. 402, 2117, 3654). Svetima koji pomriješe a koji su se ovde pokazali, a što se desilo nekima u viziji (viđenju), označavalo se izbavljenje onih koji su bili u duhovnoj crkvi, i uzdizanje u Novi Jerusalim koji je nebo, onih koji su do toga vrema bili držani u nižoj zemlji (o čemu gore, br. 6854, 7090, 8159, 8321).

  
/ 10837