Bible

 

Levitski Zakonik 7

Studie

   

1 A ovo je zakon za žrtvu radi prestupa; svetinja je nad svetinjama.

2 Na kome se mestu kolje žrtva paljenica, na onom neka se kolje i žrtva za prestup; i krvlju njenom neka se pokropi oltar odozgo unaokolo.

3 A sve salo njeno neka se prinese, i rep i salo što pokriva creva,

4 I oba bubrega, i salo što je na njima i na slabinama, i mrežicu na jetri neka izvadi s bubrezima,

5 I neka zapali to sveštenik na oltaru na žrtvu ognjenu Gospodu; to je žrtva za prestup.

6 Svako muško između sveštenika neka je jede; na svetom mestu neka se jede; svetinja je nad svetinjama.

7 Žrtva je za prestup kao žrtva za greh, jedan je zakon za obe; koji sveštenik učini njom očišćenje, njegova je.

8 A kad sveštenik prinese čiju žrtvu paljenicu, koža od žrtve koju prinese njegova je.

9 I svaki dar pečen u peći ili zgotovljen u kotliću ili u tavi, onog je sveštenika koji ga prinese.

10 I svaki dar zamešen s uljem ili suv, svih je sinova Aronovih, kako jednog tako drugog.

11 A ovo je zakon za žrtvu zahvalnu, koja se prinese Gospodu:

12 Ako bi je ko prinosio da zahvali, neka prinese na žrtvu zahvalnu kolače bez kvasca zamešene s uljem i pogače bez kvasca namazane uljem, i belog brašna poprženog s tim kolačima zamešenim s uljem.

13 Osim kolača hleb kiseli neka prinese za prinos svoj sa žrtvom zahvalnom, kojom zahvaljuje.

14 I od svega što prinosi neka prinese po jedno za žrtvu podignutu Gospodu; i to će biti onog sveštenika koji pokropi krvlju od žrtve zahvalne.

15 A meso od žrtve zahvalne, kojom se zahvaljuje, neka se pojede onaj dan kad se prinese; i neka ne ostaje ništa do jutra.

16 Ako li prinese žrtvu radi zaveta ili od volje, neka se jede onaj dan kad se prinese; ako šta ostane, neka se pojede sutradan.

17 Ako li šta mesa od te žrtve ostane do trećeg dana, neka se sažeže ognjem.

18 Ako li bi ko treći dan jeo mesa od žrtve zahvalne, neće biti ugodan onaj koji je prineo, niti će mu se ona primiti, nego će biti mrska, i ko bi je god jeo, nosiće greh svoj.

19 I meso koje bi se dotaklo čega nečistog, da se ne jede, nego neka se sažeže ognjem; a drugo meso može jesti ko je god čist.

20 A ko bi jeo mesa od žrtve zahvalne prinesene Gospodu, a ne bi bio čist, taj da se istrebi iz naroda svog.

21 I ko se dotakne čega nečistog, ili nečistog čoveka ili nečistog živinčeta, ili kog mu drago gada nečistog, pa jede mesa od žrtve zahvalne prinesene Gospodu, taj da se istrebi iz naroda svog.

22 I reče Gospod Mojsiju govoreći:

23 Kaži sinovima Izrailjevim, i reci: Ne jedite salo od vola ni od ovce ni od koze.

24 Može se uzeti za svaku potrebu salo od živinčeta koje crkne ili ga zverka razdre; ali ga ne jedite;

25 Ko li bi jeo salo od stoke koju prinosi čovek na žrtvu ognjenu Gospodu, neka se istrebi iz naroda svog onaj koji jede.

26 Ni krv ne jedite u stanovima svojim ni od ptice niti od kog živinčeta.

27 Svaki koji bi jeo kakvu krv, neka se istrebi iz naroda svog.

28 Opet reče Gospod Mojsiju govoreći:

29 Kaži sinovima Izrailjevim, i reci: Ko prinosi žrtvu svoju zahvalnu Gospodu, neka donese Gospodu prinos svoj od žrtve zahvalne.

30 Svojim rukama neka donese šta se sažiže Gospodu, salo s grudima neka donese, i grudi neka se obrnu tamo i amo na žrtvu pred Gospodom.

31 A sveštenik neka zapali salo na oltaru, grudi pak neka budu Aronu i sinovima njegovim.

32 I desno pleće od svojih žrtava zahvalnih podajte svešteniku da bude žrtva podignuta.

33 A koji između sinova Aronovih prinese krv i salo od žrtve zahvalne, njemu neka bude desno pleće.

34 Jer grudi što se obrću i pleće što se podiže uzeh od sinova Izrailjevih od svih njihovih žrtava zahvalnih, i dadoh Aronu svešteniku i sinovima njegovim zakonom večnim da se uzimaju od sinova Izrailjevih.

35 To je pomazanog Arona i pomazanih sinova njegovih od ognjenih žrtava Gospodnjih od dana kad ih dovede da vrše službu svešteničku Gospodu.

36 To zapovedi Gospod da im od dana kad ih pomaza daju sinovi Izrailjevi zakonom večnim od kolena na koleno.

37 To je zakon za žrtvu paljenicu, za dar, za žrtvu radi greha i za žrtvu radi prestupa, i za osveštanje i za žrtvu zahvalnu,

38 Što je Gospod zapovedio Mojsiju na gori Sinajskoj kad zapovedi sinovima Izrailjevim u pustinji Sinajskoj da prinose žrtve svoje Gospodu.

   

Ze Swedenborgových děl

 

True Christian Religion # 707

Prostudujte si tuto pasáž

  
/ 853  
  

707. It is clearly established from the Lord's words that bread has much the same meaning as flesh:

Jesus taking bread broke it and gave it, saying, This is my body. Matt. chapter 26; Mark chapter 14; Luke chapter 22.

Also:

The bread which I shall give is my flesh, which I shall give for the life of the world, John 6:51.

He also says that He is the bread of life, and that he who eats of this bread will live for ever (John 6:48, 51, 58). This too is the bread meant by sacrifices, which are called bread in the following passages:

The priest is to burn it upon the altar, the bread of the fire-offering to Jehovah, Leviticus 3:11, 16.

The sons of Aaron are to be holy to their God, and they are not to profane the name of their God, because they present the fire-offerings to Jehovah, the bread of their God. You are to sanctify him, because it is he who presents the bread of your God. A man of the seed of Aaron in whom there is a blemish is not to approach to present the bread of his God, Leviticus 21:6, 8, 17, 21.

Command the Children of Israel and say to them, My gift, my bread for the fire-offerings for an odour of rest, you are to take care to present to me in due season, Numbers 28:2.

He who has touched an unclean thing is not to eat any of the sanctified things, but is to wash his flesh in water, and afterwards he may eat of the sanctified things, because that is his bread, Leviticus 22:6-7.

Eating of the sanctified things meant the flesh from the sacrifices, and this is here also called bread; see also Malachi 1:7.

[2] The minhah in sacrifices, which were offerings of bread made from fine wheat-flour, had the same meaning (Leviticus 2:1-11; 6:14-21; 7:9-13 and elsewhere). The same is true of the loaves placed on the table in the Tabernacle, which were called the bread of faces 1 or shewbread (on which see Exodus 25:30; 40:23; Leviticus 24:5-9). It is not natural bread which is meant by bread, but heavenly bread, as is plain from these quotations:

It is not by bread alone that a person lives, but it is by everything that comes out of Jehovah's mouth that a person lives, Deuteronomy 8:3.

I shall send hunger upon the land, not hunger for bread, nor thirst for waters, but for hearing the words of Jehovah, Amos 8:11.

Moreover, bread means every kind of food (Leviticus 24:5-9; Exodus 25:30; 40:23; Numbers 4:7; 1 Kings 7:48). It also means spiritual food, as is clear from these words of the Lord:

Work for food, not that which perishes, but that which lasts to everlasting life, which the Son of Man will give you, John 6:27.

Poznámky pod čarou:

1. So literally; usually translated 'bread of the presence.'

  
/ 853  
  

Thanks to the Swedenborg Society for the permission to use this translation.