Bible

 

Levitski Zakonik 7

Studie

   

1 A ovo je zakon za žrtvu radi prestupa; svetinja je nad svetinjama.

2 Na kome se mestu kolje žrtva paljenica, na onom neka se kolje i žrtva za prestup; i krvlju njenom neka se pokropi oltar odozgo unaokolo.

3 A sve salo njeno neka se prinese, i rep i salo što pokriva creva,

4 I oba bubrega, i salo što je na njima i na slabinama, i mrežicu na jetri neka izvadi s bubrezima,

5 I neka zapali to sveštenik na oltaru na žrtvu ognjenu Gospodu; to je žrtva za prestup.

6 Svako muško između sveštenika neka je jede; na svetom mestu neka se jede; svetinja je nad svetinjama.

7 Žrtva je za prestup kao žrtva za greh, jedan je zakon za obe; koji sveštenik učini njom očišćenje, njegova je.

8 A kad sveštenik prinese čiju žrtvu paljenicu, koža od žrtve koju prinese njegova je.

9 I svaki dar pečen u peći ili zgotovljen u kotliću ili u tavi, onog je sveštenika koji ga prinese.

10 I svaki dar zamešen s uljem ili suv, svih je sinova Aronovih, kako jednog tako drugog.

11 A ovo je zakon za žrtvu zahvalnu, koja se prinese Gospodu:

12 Ako bi je ko prinosio da zahvali, neka prinese na žrtvu zahvalnu kolače bez kvasca zamešene s uljem i pogače bez kvasca namazane uljem, i belog brašna poprženog s tim kolačima zamešenim s uljem.

13 Osim kolača hleb kiseli neka prinese za prinos svoj sa žrtvom zahvalnom, kojom zahvaljuje.

14 I od svega što prinosi neka prinese po jedno za žrtvu podignutu Gospodu; i to će biti onog sveštenika koji pokropi krvlju od žrtve zahvalne.

15 A meso od žrtve zahvalne, kojom se zahvaljuje, neka se pojede onaj dan kad se prinese; i neka ne ostaje ništa do jutra.

16 Ako li prinese žrtvu radi zaveta ili od volje, neka se jede onaj dan kad se prinese; ako šta ostane, neka se pojede sutradan.

17 Ako li šta mesa od te žrtve ostane do trećeg dana, neka se sažeže ognjem.

18 Ako li bi ko treći dan jeo mesa od žrtve zahvalne, neće biti ugodan onaj koji je prineo, niti će mu se ona primiti, nego će biti mrska, i ko bi je god jeo, nosiće greh svoj.

19 I meso koje bi se dotaklo čega nečistog, da se ne jede, nego neka se sažeže ognjem; a drugo meso može jesti ko je god čist.

20 A ko bi jeo mesa od žrtve zahvalne prinesene Gospodu, a ne bi bio čist, taj da se istrebi iz naroda svog.

21 I ko se dotakne čega nečistog, ili nečistog čoveka ili nečistog živinčeta, ili kog mu drago gada nečistog, pa jede mesa od žrtve zahvalne prinesene Gospodu, taj da se istrebi iz naroda svog.

22 I reče Gospod Mojsiju govoreći:

23 Kaži sinovima Izrailjevim, i reci: Ne jedite salo od vola ni od ovce ni od koze.

24 Može se uzeti za svaku potrebu salo od živinčeta koje crkne ili ga zverka razdre; ali ga ne jedite;

25 Ko li bi jeo salo od stoke koju prinosi čovek na žrtvu ognjenu Gospodu, neka se istrebi iz naroda svog onaj koji jede.

26 Ni krv ne jedite u stanovima svojim ni od ptice niti od kog živinčeta.

27 Svaki koji bi jeo kakvu krv, neka se istrebi iz naroda svog.

28 Opet reče Gospod Mojsiju govoreći:

29 Kaži sinovima Izrailjevim, i reci: Ko prinosi žrtvu svoju zahvalnu Gospodu, neka donese Gospodu prinos svoj od žrtve zahvalne.

30 Svojim rukama neka donese šta se sažiže Gospodu, salo s grudima neka donese, i grudi neka se obrnu tamo i amo na žrtvu pred Gospodom.

31 A sveštenik neka zapali salo na oltaru, grudi pak neka budu Aronu i sinovima njegovim.

32 I desno pleće od svojih žrtava zahvalnih podajte svešteniku da bude žrtva podignuta.

33 A koji između sinova Aronovih prinese krv i salo od žrtve zahvalne, njemu neka bude desno pleće.

34 Jer grudi što se obrću i pleće što se podiže uzeh od sinova Izrailjevih od svih njihovih žrtava zahvalnih, i dadoh Aronu svešteniku i sinovima njegovim zakonom večnim da se uzimaju od sinova Izrailjevih.

35 To je pomazanog Arona i pomazanih sinova njegovih od ognjenih žrtava Gospodnjih od dana kad ih dovede da vrše službu svešteničku Gospodu.

36 To zapovedi Gospod da im od dana kad ih pomaza daju sinovi Izrailjevi zakonom večnim od kolena na koleno.

37 To je zakon za žrtvu paljenicu, za dar, za žrtvu radi greha i za žrtvu radi prestupa, i za osveštanje i za žrtvu zahvalnu,

38 Što je Gospod zapovedio Mojsiju na gori Sinajskoj kad zapovedi sinovima Izrailjevim u pustinji Sinajskoj da prinose žrtve svoje Gospodu.

   

Komentář

 

Two

  

The number "two" has two different meanings in the Bible. In most cases "two" indicates a joining together or unification. This is easy to see if we consider the conflicts we tend to have between our "hearts" and our "heads" -- between what we want and what we know. Our "hearts" tell us that we want pie with ice cream for dinner; our "heads" tell us we should have grilled chicken and salad. If we can bring those two together and actually want what's good for us, we'll be pretty happy. We're built that way -- with our emotions balanced against our intellect -- because the Lord is built that way. His essence is love itself, or Divine Love, the source of all caring, emotion and energy. It is expressed as Divine Wisdom, which gives form to that love and puts it to work, and is the source of all knowledge and reasoning. In His case the two aspects are always in conjunction, always in harmony. It's easy also to see how that duality is reflected throughout creation: plants and animals, food and drink, silver and gold. Most importantly, it's reflected in the two genders, with women representing love and men representing wisdom. That's the underlying reason why conjunction in marriage is such a holy thing. So when "two" is used in the Bible to indicate some sort of pairing or unity, it means a joining together. In rare cases, however, "two" is used more purely as a number. In these cases it stands for a profane or unholy state that comes before a holy one. This is because "three" represents a state of holiness and completion (Jesus, for instance, rose from the tomb on the third day), and "two" represents the state just before it.