Bible

 

Levitski Zakonik 26

Studie

   

1 Nemojte graditi sebi idola ni likova rezanih, niti stupova podižite, ni kamena sa slikama mećite u svojoj zemlji da mu se klanjate; jer sam ja Gospod Bog vaš.

2 Držite subote moje, i svetinju moju poštujte; ja sam Gospod.

3 Ako uzživite po mojim uredbama, i zapovesti moje uzdržite i uščinite,

4 Davaću vam dažd na vreme, i zemlja će rađati rod svoj, i drveta će u polju rađati rod svoj;

5 I vršidba će vam stizati berbu vinogradsku, a berba će vinogradska stizati sejanje, i ješćete hleb svoj do sitosti, i živećete bez straha u zemlji svojoj.

6 Jer ću dati mir zemlji, te ćete spavati a neće biti nikoga da vas plaši; učiniću, te će nestati zle zveri iz zemlje, i mač neće prolaziti preko vaše zemlje.

7 Nego ćete terati neprijatelje svoje, i padaće pred vama od mača.

8 Vas će petorica terati stotinu, a vas stotina teraće deset hiljada, i padaće neprijatelji vaši pred vama od mača.

9 I obratiću se k vama, i učiniću vam da rastete, i umnožiću vas, i utvrdiću zavet svoj s vama.

10 I ješćete žito staro, od mnogo godina, i izasipaćete staro kad dođe novo.

11 I namestiću stan svoj među vama, i duša moja neće mrzeti na vas.

12 I hodiću među vama, i biću vam Bog, i vi ćete biti moj narod.

13 Ja sam Gospod Bog vaš, koji vas izvedoh iz zemlje misirske da im ne robujete, i polomih palice jarma vašeg, i ispravih vas da hodite pravo.

14 Ako li me ne uzaslušate, i ne učinite sve ove zapovesti,

15 Ako povrgnete uredbe moje i duši vašoj omrznu zakoni moji da ne tvorite sve zapovesti moje, i raskinete zavet moj,

16 I ja ću vama učiniti ovo: Pustiću na vas strah, suvu bolest i vrućicu, koje će vam oči iskvariti i dušu ucveliti; i zaludu ćete sejati seme svoje, jer će ga jesti neprijatelji vaši.

17 I okrenuću lice svoje nasuprot vama, i seći će vas neprijatelji vaši, i koji mrze na vas biće vam gospodari, i bežaćete kad vas niko ne tera.

18 Ako me ni tada ne stanete slušati, karaću vas još sedam puta više za grehe vaše.

19 Potrću ponos sile vaše, i učiniću da nebo nad vama bude kao gvožđe, a zemlja vaša kao bronza.

20 Snaga će se vaša trošiti uzalud, jer zemlja vaša neće rađati roda svog, i drveta po zemlji neće rađati roda svog.

21 Ako mi uzidete nasuprot i ne budete hteli slušati me, dodaću vam sedam puta više muka prema gresima vašim.

22 Pustiću na vas zveri poljske, koje će vam decu izjesti, i stoku potrti i vas umaliti, i opusteće putevi vaši.

23 Ako se ni od toga ne popravite, nego mi još uzidete nasuprot,

24 I ja ću vama ići nasuprot, i biću vas još sedam puta više za grehe vaše.

25 Pustiću na vas mač, koji će osvetiti moj zavet; a kad se sležete u gradove svoje, tada ću pustiti pomor među vas, i bićete predani u ruke neprijatelju.

26 I kad vam slomim potporu u hlebu, deset će žena peći hleb vaš u jednoj peći, i davaće vam hleb vaš na meru, i ješćete a nećete se nasititi.

27 Ako me ni tako ne stanete slušati, nego mi uzidete nasuprot,

28 I ja ću vama s gnevom ići nasuprot, i sedam puta većma karaću vas za grehe vaše.

29 I ješćete meso od sinova svojih, i meso od kćeri svojih ješćete.

30 Razvaliću visine vaše, i oboriću idole vaše, i metnuću trupove vaše na trupove gadnih bogova vaših, i mrziće duša moja na vas.

31 I obratiću gradove vaše u pustoš, i razoriću svetinje vaše, i neću više mirisati mirisa vašeg.

32 I opusteću zemlju da će joj se čuditi neprijatelji vaši, koji će živeti u njoj.

33 A vas ću rasejati po narodima, i učiniću da vas gone s golim mačem; i zemlja će vaša biti pusta i gradovi vaši raskopani.

34 Tada će zemlji biti mile subote njene za sve vreme dokle bude pusta; i kad budete u zemlji svojih neprijatelja, zemlja će počivati, i biće joj mile subote njene.

35 Za sve vreme dokle bude pusta počivaće, jer nije počivala u vaše subote, kad ste u njoj živeli.

36 A koji vas ostanu, metnuću strah u srca njihova u zemljama neprijatelja njihovih, te će ih goniti list kad šušne zaljuljavši se, i oni će bežati kao ispred mača, i padaće a niko ih neće terati.

37 I padaće jedan preko drugog kao od mača, a niko ih neće terati; i nećete se moći držati pred neprijateljima svojim.

38 Nego ćete izginuti među narodima, i proždreće vas zemlja neprijatelja vaših.

39 A koji vas ostanu, čileće za bezakonje svoje u zemlji neprijatelja svojih, i za bezakonje otaca svojih čileće.

40 Ali ako priznadu bezakonje svoje i bezakonje otaca svojih po gresima, kojima mi grešiše i kojima mi idoše nasuprot,

41 Te i ja njima idoh nasuprot i odvedoh ih u zemlju neprijatelja njihovih; ako se tada ponizi srce njihovo neobrezano, i bude im pravo što su pokarani za bezakonje svoje,

42 Tada ću se opomenuti zaveta svog s Jakovom, i zaveta svog sa Isakom, i zaveta svog sa Avramom opomenuću se, i zemlje ću se opomenuti.

43 Kada se zemlja oprosti njih i budu joj mile subote njene kad opusti s njih, i njima bude pravo što su pokarani za bezakonje svoje, jer sudove moje povrgoše i duši njihovoj omrzoše uredbe moje.

44 A zato ni onda kad budu u zemlji neprijatelja svojih neću ih povrći niti ću tako omrznuti na njih da ih potrem i raskinem zavet svoj sa njima; jer sam ja Gospod Bog njihov.

45 Nego ću se njih radi opomenuti zaveta sa starima njihovim, koje izvedoh iz zemlje misirske narodima na vidiku da im budem Bog, ja Gospod.

46 Ovo su uredbe i sudovi i zakoni, koje postavi Gospod između sebe i sinova Izrailjevih na gori Sinajskoj preko Mojsija.

   

Ze Swedenborgových děl

 

Nebeske Tajne # 3813

Prostudujte si tuto pasáž

  
/ 10837  
  

3813. Što se tiče tela u najvišem smislu, ono označava proprium Gospodovog Božanskog Ljudskog, koje je Božansko dobro, a u relativnom smislu označava proprium čovekove volje koju oživljava proprium Gospodovog Božanskog Ljudskog, to jest, Njegovo Božansko dobro. Ovaj proprium je ono što se naziva nebeskim propriumom, koje je u sebi Gospodov proprium koji usvajaju oni koji su u dorbu, a otuda i u istini. Ovakav proprium imaju anđeli koji su u nebima, i ljudi koji su u pogledu svojega unutrašnjeg ili u pogledu duha u Gospodovom carstvu. Ali u obrnutom smislu, telo označava proprium čovekove volje koja je u sebi samo zlo, i ako je ne oživi Gospodov proprium, ona se naziva mrtvom, pa se stoga za čoveka kaže da je mrtav. Da u najvišem smislu telo označava proprium Gospodovog Božanskog Ljudskog, to jest Njegovo Božansko dobro, vidi se iz Gospodovih reči kod Jovana: Isus reče: ja sam hljeb živi koji siđe s neba; koji jede od ovoga hljeba živjeće u vijek; i hljeb koji ja dajem tijelo je moje. Koje ću dati za život svijeta. A Židovi se pripirahu između sebe govoreći: kako može ovaj dati nama tijelo svoje da jedemo? A Isus im reče: zaista, zaista vam kažem: ako ne jedete tijela sina čovječijega, i ne pijete krvi njegove, ne ćete imati života u sebi. Koji jede moje tijelo i pije moju krv ima život vječni, i ja ću ga uskrsnuti u pošljednji dan: jer je tijelo moje pravo jelo i krv moja pravo piće. Koji jede moje tijelo i pije moju krv, stoji u meni i ja u njemu. Ovo je hljeb koji siđe s neba: ne kao što oci vaši jedoše manu, i pomriješe; koji jede hljeb ovaj živjeće u vijek Jovan 6:51-56, 58).

Sasvim je jasno da je ovde tijelo proprium Gospodovog Božanskog Ljudskogm to jest Božansko dobro; i to je ono što se u Svetoj večeri naziva tijelo. Da u Svetoj Večeri tijelo ili meso označava Božansko dobro, a krv Božansku istinu, može se videti gore, br. 798, 2165, 2177, 3464, 3735); a pošto hljeb i vino označavaju isto što i telo i krv, naime, hljeb, Gospodovo Božansko dobro, a vino, Njegovu Božansku istinu, stoga je zapoveđeno ono poslednje umesto onoga prvoga. To je razlog da je Gospod rekao: Ja sam hljeb živi; hljeb koji ja dam je Moje tijelo; onaj koji jede Moje tijelo, i pije Moju krv, ostaje u Meni i ja u njemu; ovo je hljeb koji silazi s neba (Da jesti znači biti dat (predan). I biti povezan, i biti usvojen, vidi gore. br. 2187, 2343, 3168, 3596). Isti je bilo predstavljeno u Jevrejskoj Crkvi nalogom da Aron, njegovi sinovi, kao i oni koji su prinosili žrtve, i ostali koji su bili čisti, da mogu da jedu meso od žrtava, i da je ovo bilo sveto (Izazak 12:7-9; 29:30-34; Levitska 7:15-21; 8:31; Zak. Ponovljeni 12:27; 16:4). Ako bi, stoga, nečista osoba jela od toga mesa, takva osoba je trebala da bude otsečena (odbačena) od naroda (izdvojena) (Levitska 7:21). (Da su se ove žrtve nazivale hljeb, može se videti gore, br. 2165.

Da se meso (telo) nazivalo sveto meso (Jer. 11:15; Agej 2:12) i da se na stolove metalo meso od žrtava, vidi Jez. 40:43, gde se opisuje novi hram, čime je označeno na jasan način bogoštovanje Gospoda u Njegovom carstvu. Da u relativnom smislu telo (meso) označava proprium čovekove volje koju oživljava Gospodovo Božansko dobro, jasno je iz sledećih odlomaka.

Kod Jezikilja: I daću im novo srce, i nov duh metnuću u njih, i izvadiću iz njih kameno srce i daću im srce mesno Jezekilj 11:19; ?). Ovde srce kameno iz njihovog tijela označava volju i proprium koji nisu oživeli; a srce mesno, volju i proprium koji su oživeli. (Da srce predstavlja dobro koje pripada volji, može se videti gore, br. 2930, 3313, 3635) kod Davida: Bože! Ti si Bog moj, tebe od rane mladosti tražim. Žedna je tebe duš oja, za tobom tijelo moje čezne (Psalam 63:1).

Opet: Gine duša moja želeći u dvore Jehovine; srce moje i tijelo moje otima se k Bogu živome ( (Psalam 84:2).

Kod Jova: Ali znam da je živ moj iskupitelj, i na pošljedak da će stati nad prahom. I ako se ova koža moja raščini, opet ću u tijelu (opet će to biti obučeno u kožu) svom vidjeti Boga. Ja isti vidjeću Ga, i oči moje gledaće ga, a ne drugi Jov 19:25-27. Biti obučen u kožu označava Prirodno, onakvo kakvo čovek ima posle smrti (br. 3539); u tijelu vidjeti Boga, označava proprium oživljeni; stoga on kaže: ja istivijeću ga, i oči moje gledaće Ga, a ne drugi. Pošto je bilo poznato u crkvama da koža (meso) označava proprium, i pošto je knjiga o Jovu potekla od Drevn Crkve (vidi br. 3540), to je on govorio o ovim stvarima po značenjima, kao i o mnogim drugim stvarima, po običaju onoga vremena; tako da oni koji zaključuju da će telo biti sakupljeo sa četiri strane, i da će ponovo ustati, ti nisu upoznati s unutrašnjim smislom Reči. Oni koji poznaju unutrašnji smisao, znaju da će stići u drugi život s telom. ali čistijim; jer u drugom životu tela su čistija; jer oni vide jedni druge, razgovaraju, i uživaju svako čulo kao u sadašnjem telu, ali na savršeniji način (u savršenijem stepenu). Telo koje čovek nosi ovde na zemlji služi na zemlji, pa se stoga sastoji od kostiju i mesa: a telo koje duh nosi u drugom životu, prilagođeno je svrhama u tom životu, i ne sastoji se od kostiju i mesa, nego od stvari koje su tome saobrazne (br. 3726).

Da u obrnutom smislu telo (meso) označava proprium čovekove volje, koji je u sebi samo zlo, jasno je iz ovih odlomaka.

Kod Isaije: Svaki će jesti meso od mišice svoje (9:2).

Opet: I koji krivo čine, nahraniću ih njihovijem mesom i opiće se svojom krvlju, kao novijem vinom (Isaija 49:26).

Kod Jeremije: I učiniću da jedu meso od svojijeh sinova i meso svojijeh kćeri, i svaki će jesti meso od druga svojega u nevolji i tjeskobi Jeremija 19:9).

Kod Mojsija: I sedam puta većma karaću vas za grijehe vaše. I ješćete meso od sinova svojih, i meso kćeri svojih ješćete (Levitska 26:28, 29). Ovako se opisuje proprium čovekove volje, to jest čovekova priroda, jer ona je samo zlo i obmana; to jest, mržnja protivu istine i dobra, što je označeno sa ješćete meso sinova i kćeri, i meso vaših drugova.

Kod Jovana: I vidjeh jednoga anđela gdje stoji na suncu i povika glasom velikijem govoreći svima pticama koje letješe ispod neba: dođite i skupite ee na veliku večeru Božiju, da jedete mesa od careva, i mesa od vojvoda, i mesa od junaka, i mesa od konja i onijeh koji sjede na njima, i mesa svijeh slobodnjaka i robova, malih i velikih (Otkrovanje 19:17, 18; Jezek. 39:17-20). D e ovde mesom careva, knezova, junaka, konja i onih koji su na njima, slobodnjaka i robova, ne označavaju ove stvari, mora biti jasno svakome; nego se taj način, mesom se označavaju stvari koje do sada nisu bile poznate. Da su zla koja dolaze od obmana, kao i zla iz kojih proističu obmane, da su obe iz propriuma čovekove volje, sve je ovo označeno s ovih nekoliko izraza. Pošto je u unutrašnjem smislu obamna koja potiče iz propriuma čovekovog razuma krv; i pošto je zlo koje proističe iz propriuma čovekove vbolje, meso, stoga Gospod kaže sledeće o čoveku koji treba da se nanovo rodi: A koji ga primiše dade im vlast da budu sinovi Božiji, koji vjeruju u ime njegovo, koji se ne rodiše od krvi, ni od volje tjelesne, ni od volje muževljeve, nego od Boga Jovan 1:12, 13). Otuda je da meso u opšte označava svakoga čoveka (vidi br. 574, 1050); jer bilo da kažete čovek, ili čovekov proprium, to je ista stvar. Da se sa meso, u najvišem smislu, označava Gospodovo Božansko Ljudsko, jasno je iz odlomaka koji su gorenavedeni, a isto tako i kod Jovana: I Riječ postade tijelo, i useli se u nas, i gledasmo slavu Njegovu, slavu kao jedinorodnoga od Oca Jovan 1:14. Ovo meso ožuivljva svako meso, to jest, svaki čovek prima život od Gospodovog Božanskog Ljudskog tako što usvaja Njegovu ljubav, koje je usvajanje označeno sa jedenjem tijela Sina čovječijeg (Jovan 6:51-58), i sa jedenjem hljeba u Svetoj Večeri; jer hljeb je tijelo ili meso (Mateja 26:26, 27).

  
/ 10837