Bible

 

Levitski Zakonik 22

Studie

   

1 I reče Gospod Mojsiju govoreći:

2 Kaži Aronu i sinovima njegovim da se čuvaju od svetih stvari sinova Izrailjevih, da ne bi oskvrnili sveto ime moje u onom što mi oni posvećuju; ja sam Gospod.

3 Reci im: Ko bi god iz semena vašeg od kolena na koleno pristupio k svetim stvarima, koje bi posvetili sinovi Izrailjevi Gospodu, kad je nečistota njegova na njemu, taj neka se istrebi ispred lica mog; ja sam Gospod.

4 Ko bi god iz semena Aronovog bio gubav ili bi išlo seme od njega, neka ne jede svete stvari dokle ne bude čist; tako i koji bi se dotakao koga nečistog od mrtvog tela ili onog od koga je izašlo seme,

5 Ili ko bi se dotakao čega što gamiže po zemlji, od čega bi se oskvrnio, ili čoveka od kog bi se oskvrnio kakve mu drago nečistote njegove,

6 Ko bi se dotakao takvog čega, biće nečist do večera; zato neka ne jede svete stvari ako ne okupa telo svoje u vodi.

7 A kad zađe sunce, biće čist, i onda može jesti od svetih stvari; jer mu je hrana.

8 Mrcino ili šta raskine zverka neka ne jede, da se njim ne skvrni; ja sam Gospod.

9 Tako neka drže šta sam uredio da se drži, da ne navuku na se greha i ne umru od njega oskvrnivši se. Ja sam Gospod koji ih posvećujem.

10 Niko drugi da ne jede svete stvari, ni ukućanin sveštenikov ni nadničar da ne jede svete stvari.

11 A kad sveštenik kupi koga za novce, taj neka ih jede, i koji se rodi u kući njegovoj; oni neka jedu jelo njegovo.

12 Ali kći sveštenička kad se uda za čoveka drugog plemena, ona da ne jede od žrtava podignutih svetih stvari.

13 A kći sveštenička ako obudovi, ili je pusti muž, ako nema poroda, neka se vrati kući oca svog kao što je bila u detinjstvu svom, hleb oca svog neka jede; ali niko drugog plemena da ga ne jede.

14 A ko bi nehotice jeo svetu stvar, neka dometne peti deo i naknadi svešteniku svetu stvar.

15 Da ne bi oskvrnili svete stvari sinova Izrailjevih, koje prinose Gospodu,

16 I da ne bi navlačili na njih kar za prestup jedući svete stvari njihove, jer sam ja Gospod, koji ih posvećujem.

17 Još reče Gospod Mojsiju govoreći:

18 Kaži Aronu i sinovima njegovim i svim sinovima Izrailjevim i reci im: Ko god od doma Izrailjevog ili od stranaca koji su u Izrailju hoće da prinese žrtvu svoju po kakvom god zavetu svom, ili od dobre volje svoje dar, što se prinosi Gospodu na žrtvu paljenicu,

19 Neka prinese drage volje muško zdravo od goveda ili od ovaca ili od koza.

20 Na čem bi bila mana, ono ne prinosite, jer vam se ne bi primilo.

21 I kad ko hoće da prinese žrtvu zahvalnu Gospodu, izvršavajući zavet ili od svoje volje dajući dar, od goveda ili od sitne stoke, neka bude zdravo, da bi bilo primljeno; nikakve mane da nema na njemu.

22 Slepo, ili kome je šta slomljeno ili odbijeno, ni gutavo, ni krastavo ni lišajivo, šta je takvo ne prinosite Gospodu, i ne mećite ih na oltar Gospodnji na žrtvu ognjenu.

23 A vola ili ovcu ili kozu sa udom kojim prevelikim ili premalim možeš prineti za dobrovoljni dar; ali za zavet neće se primiti.

24 Ujalovljeno uvrtanjem, tučenjem, kidanjem ili rezanjem, ne prinosite Gospodu; i ne činite to u zemlji svojoj.

25 I iz ruke tuđinske nemojte uzimati ni jedne stvari da prinesete hleb Bogu svom; jer je kvar njihov u njima; imaju manu, neće vam se primiti.

26 Još reče Gospod Mojsiju govoreći:

27 Tele i jagnje i jare kad se omladi, neka bude sedam dana kod majke svoje, pa od osmog dana i posle biće ugodno za žrtvu ognjenu Gospodu.

28 A kravu ni ovcu ni kozu ne koljite u jedan dan s mladetom njenim.

29 I kad prinosite Gospodu žrtvu radi hvale, prinesite je dragovoljno.

30 Neka se jede istog dana, i ne ostavljajte ništa do jutra; ja sam Gospod.

31 Zato držite zapovesti moje, i vršite ih; ja sam Gospod.

32 I nemojte skvrniti sveto ime moje, i ja ću se svetiti među sinovima Izrailjevim; ja sam Gospod, koji vas posvećujem.

33 Koji sam vas izveo iz zemlje misirske da vam budem Bog; ja sam Gospod.

   

Ze Swedenborgových děl

 

Nebeske Tajne # 5291

Prostudujte si tuto pasáž

  
/ 10837  
  

5291. I pokupi petinu po zemlji Egipatskoj. Ovo označava da treba da se sačuvaju a posle i spreme, što se vidi iz značenja pokupiti petinu, što je isto što i uzeti desetinu ili desetak: uzeti desetinu u Reči označava stvarati ostatke, a stvarati ostatke, to je sakupiti istine i dobra, i onda ih pohraniti. (Da su ostaci istine i dobra sačuvani od Gospoda u unutranjem čoveku, može se videti gore, b. (468, 530, 560, 561, 661, 1050, 1906, 3384, 5135; i da su ostaci u Reči oznažčeni desetcima, br. 576, 1738, 2280; a isto tako i sa deset, br. 1906, 2284; otuda i sa pet, pošto je to polovina). Pola i duplo u Reči označavaju skoro isto kao i brojevi s kojima s udržuju - deset, dvadeset, četiri; a šest sa tri, dvadeset i četiri a vanaest i tako dalje i sa brojevim kada se dalje umnožavaju, na primer, stotinu, hiljadu, koji označavaju skoro isto što i deset; a sedamdeset i dva, i sto i četrdeset i čeiri kao dvanaest. Stoga što označava jedan složeni broj, može se videti po brojevima od kojh je nastao kroz množenje, a što znači neki prosti broj, može se znati po onome što označava složeni broj čiji je on sastavni deo. Važno je znati da svi brojevi označavaju skoro isto što i prosti brojevi od kojih su postali, ali označavaju nešto što je potpunije.

2. Što se tiče pet posebno, ovaj broj ima duplo značenje, označavajući malo a otuda i nešto, ali označava i ostatke. Označava malo u odnosu na brjeve koji označavaju mnogo, naime, na hiljadu i na stotinu, i na dest. (Da hiljadu i stotinu označavaju puno, može se videti gore, br. 2575, 2636{ign95} a otuda i deset 3107, 4638), Otuda pet označava malo i nešto (br. 649, 4638). Pet označava ostastke, kao što je rečeno. Da svi i brijevi u Reči označavaju stvari, može se videti gore, br. 575, 647, 648, 755, 813, 1963, 1988, 2075, 2252, 3252, 4264, 4495, 4670, 5265).

3. Onaj ko ne zna da Reč sadrži jedan unutrašnji smisao koji se ne pokazuje u slovu, biće vrlo iznenađeni da brojevi u Reči označavaju stvari, zato što ne može da zamisli ni jednu ideju sastavljenu od brojeva; međutim, da brojevi potiču od duhovnih ideja anđela, može se videti gore (br. 5266). On može da zna koja je ideja ili stvar kojoj neki broj korespondira, ali je od njega sakriven izvor ove korespondencije – da je krespondencija od dvanaest sve stvari vere, sedam, tako isto korespondencija od deset, pet, da to znači dobra i istine koje Gospod čuva u unutrašnjem čoveku, i tako dalje. Ali dovoljno je znati da postoji korespondencija, i da zbog toga svi brojevi u Reči označavaju nešto u duhovnom svetu, stoga da u njima počiva Božansko sakriveno.

4. Uzmimo kao primer sledeće odlomke gde se pominje pet; prvi je u Gospodovoj paraboli o čoveku koji je otišao u drugu zemlju, i koji je predao svojim slugama, jednome pet, drugome dva, a trećemu jedan talenat: I jednome dade pet talenata, drugome dva, a trećemu jedan, svakome prema njegovoj moći; i odmah otide. A onaj koji primi pet talenata, otide te radi s njima, i dobi još pet talenata. Tako i onaj što dobi dva. A koji primi jedan, otide te ga zakopa u zemlju i sakri srebro gospodara svojega (Mateja 25:14. 18).

Onaj koji ne misli dalje od doslovnog smisla mora da pretpostavi da se brojevi pet, dva i jedan koriste samo radi parabole, i da u njima nema ništa više, dok tvari tu postoji misterija u samim ovim brojevima; jer slugom koji je primio pet talenata označavaju se oni koji primaju dobra i istine od Gospoda, to jest, koji primaju ostatke; onim koji je primio dva talenta označavaju se oni koji su ljubav ka bližnjemu dodali veri u kasnijim godinama, a onim koji je prmio jedan talenat, oni koji primaju samu veru bez ljubavi ka bližnjemu. Za poslednjega se kaže da je sakrio svoj talenat u zemlju; jer srebrom se u unutrašnjem smislu označava istina vere (brt. (1551, 2954); a vera bez ljubavi ka bližnjemju ne donosi ploda ili dobitka. Ovakve su stvari sadržane u ovim brojevima.

5. Tako i u drugim parabolama, kao u onoj o čoveku koji, pošavši u drugu zemlju da primi carstvo, dade svojim sugama deset kesa, i reče im da sa njima trguju dok se on ne vrati: Kad se vratio, prvi reče: Gospodare, kesa tvoja donese deset kesa. I reče mu: dobro, dobri slugo; kad si mi u malom bio vjeran, evo ti vlast nad sedam gradova. I dođe drugi govoreći: gospodare, kesa tvoja donese pet kesa. A on reče i onome: i ti budi nad pet gradova. I treći dođe govoreći: gospodare, evo tvoja kesa koju sam uvezao u ubrus i čuvao. A gospodar mu reče: po tvojim riječima ću ti suditi, zli slugo; znao si da sam ja tvrd čovjek, uzimam što nijesam ostavio, i žanjem što nijesam sijao, pa što nijesi dao srebra mojega trgovcima, i ja došavši primio bih s dobitkom. I reče onima koji bijahu s njim: uzmite od njega kesu i podajte onome što ima deset kesa (Luka 19:12 i dalje). na sličan način, deset i pet označavaju ostatke – deset više, a pet mane. Onaj koji je stavio kesu u ubrus označava one koji nađu istine vere, ali ih ne povezuju s delima ljubavi ka bližnjemu, pa tako ne stiču dobitak ili plod.

6. Isto je i gde Gospod pominje ove brojeve na drugim mestima – kao kad je onaj koji je bio pozvan na gozbu rekao, Kupio sam pet jarmova volova, idem da ih isprobam, izvini me (Luka 14:19); kad je bogataš rekao Avramu, Imam petero braće. Daj mi da im kažem, da i oni ne dođu na ovo mjesto muka (Luka 16:28); kad je govorio o deset djevica, pet mudrih a pet ludih (Mateja 25:1-13); a isto tako i u ovim Gosodovim rečima: Mislite li da sam došao da donesem mir na zemlji? ne, kažem vam, nego razdor. Jer će otsele pet u jednoj kući biti razdijeljeni , ustaće rti na dva, i dva na tri. (Luka 12:51); pa i u istorijskim pričama kad je Gospod nahranio pet hiljada sa pet hlebova i dve ribe, i kad im je naložio da posedaju po stotinu i po pedeset; a kada su se najeli, da je uzeo dvanaest košarica koje su preostale (Mateja 14:15-21; Marko 6:38 i dalje; Luka 9:12-17); Jovan 6:5-13). Pošto su ovo istorijski odlomci, teško je poverovati da brojev maju značenja kao broj pet stotina ljudi, i kao i broj pet hiljada ljudi, kao i pet hlebova i dve ribe, kao i po stotinu i pedeset onih koji su sedeli, i na kraju, dvanaest kotarica preostalih komada hleba; a u ovim brojevima postoji misterja, jer se svaki detalj dogodio po Previđenju, kako bi predstavljao Božanske stvari. I u sledećim odlomcima, pet označava kako i istinskom tako i u obrnutom smislu takve stvari u duhovnom svetu koje korespondiraju.

Kod Isaije: Ali će se ostaviti u njoj pabirci kad se otrese maslina, pa dvije tri ostanu u vrhu a četiri i pet na rodnijem granama (Isaija 17:6).

Kod istoga: Bježaće vas tisuća kad jedan poviče: kad poviču petorica, bježaće svi, dokle ne ostanete kao oklesano drvo (Isaija 30:17. U Otkrovenju: I peti anđeo zatrubi i vidjeh zvijezdu gdje pade s neba. I iz dima iziđoše skakavci na zemlju i dade im se oblast; I bijahu repove kao skorpijine, i žalci bijahu na repovima njihovijem. I dana im bješe oblast da ude ljudima pet mjeseci Otkrivenju 9:1, 3).

5. 10).

Kod istoga: Ovdje je um koji ima mudrost. Sedam glava, to su sedam glora na kojima žena sjedi Otkrivenju 17:9. Na sličan način, pet je bilo reprezentativno u sledećim prilikama – kod ocenjivanja muškarca i žene prema njihovim godinama, od mesec do pet godina, i od pet godina do dvadeset (Levitska 27:1-9). Opet, ako se otkupljuje polje, treba dodati peti deo Levitska 27:19. Tako se dodaju desetci. , peti deo treba dodati Levitska 27:31. A prvenci kojih ima previše (više nego Levita) da se otkupe sa po pet šekela (Brojevi 3:46 do kraja); da se prvorođeno od nečiste životinje otkupi tako što se da peti deo (Levitska 27:27).

Da kazna za neku povredu bude peti deo vrednosti (Levitska 22:14; 26:13, 15; Brojevi 5:6-8). I ako čovek ukrade vola ili ovcu te ih zakolje ili proda, platiće sa pet volova ili sa četiri ovce za jednu ovcu (Izlazak 22:1).

Da broj pet sadrži nebesku misteriju, i da je isto sa deset, vidi se po heruvimima o kojma čižtamo u prvoj knjizi o Carevima: A načini u svetinji nad svetinjama dva kerubima od drveta maslinova; deset lakata bješe visk svaki. I od pet lakata bješe jedno krilo u heruvima; deset lakata bješe od kraja jednoga krila do kraja drugga krila. Tako i drugi kerubim bješe od deset lakata. Deset lakata bješe visok jedan kerubim kao i drugi (6:3-27). Isto je očito i po umivaonicima okolo hrama i po svetnjacima, o kojima piše u istoj knjizi: I pod svakim podnožjem bijahu po četiri točka od mjedi s pločama mjedenijem, i na četiri ugla bijahu kao ramena. I pet svijetnjaka s desne strane i pet s lijeve strane pred svetinjom od čistoga zlazta, vjetove i žiške usekače od zlata (7:30, 49). A mjedeno more bilo je deset lakata od kraja do kraja, i pet lakata u visinu, trideset lakata u obimu (VII23), kako bi bile označene svete stvari brojevima deset i pet; a tako isto sa trideset, koji broj u obimu ne odgvara geometijski prečniku, ali duhovno označava ono što je pokazano perimetrom posude. Da u duhovnom svetu svi brojevi označavaju stvari, jasno je iz Jezikilja, gde se opisuje nova zemlja, novi grad, i novi hram, koji je anđeo izmerio u detaljima (vidi poglavlje XL. -XLIII. , XLX. -XLIX.). Opis skoro svih svetih stvari pokazuje se u brojevima, tako da onaj koji ne zna značenja brojeva, ne može da zna skoro ništa o misterijama koje oni sadrže. Broj deset i broj pet, tamo se javljaju (pogl. ( ?? 40:11, 48ccc ?; ?? 41:9? 41:11, 12ccc ?; ?; ?? 45:14), pored složenih, dvadeset pet, pedeset, pet stotina, i pet hiljada. Vidi se iz detalja u ovim poglavljima da nova zemlja, novi grad, i novi hram označavaju Gospodovo carstvo u nebima , pa otuda i Njegovu crkvu na zemlji. Ovi primeri kako se koriste brojevi navedeni su , jer se u ovome i u sledećim stihovima kaže o zemlji Egipatskoj da će petina plodova biti pokupljeno za vremena sedam godina obilja, kako bi se to sačuvalo za sedam godina gladi. Stoga je pokazano da petina na označava dobra i istine koje Gosod čuva u čoveku da budu kao zaliha (rezerva) kada bude glad, to jest, kada bude nedostatak dobra i istine; jer da Gospod ne čuva ovakve stvari u čoveku, ne bi u njemu bilo ništa što bi ga podržavalo, stoga ništa preko čega bi se mogao ponovo roditi; tako bi bio bez onoga što je potrebno za spasenje u drugom životu.

  
/ 10837