Bible

 

Levitski Zakonik 21

Studie

   

1 Još reče Gospod Mojsiju: Kaži sveštenicima sinovima Aronovim, i reci im: Za mrtvacem da se ne skvrni ni jedan u narodu svom,

2 Osim za rodom svojim po krvi, za materom svojom ili za ocem svojim ili za sinom svojim ili za kćerju svojom ili za bratom svojim,

3 Ili za rođenom sestrom svojom, devojkom, koja nije imala muža; za njom se može oskvrniti.

4 Ako je oženjen, da se ne oskvrni za ženom svojom u narodu svom učinivši se nečist.

5 Da se ne načine ćelavi čupajući kosu s glave svoje i da ne briju brade svoje, niti se režu po telu svom.

6 Neka budu sveti Bogu svom, i neka ne skvrne ime Boga svog, jer prinose žrtve ognjene Gospodnje, hleb Boga svog, zato neka su sveti.

7 Neka se ne žene ženom kurvom ili silovanom; ni puštenicom neka se ne žene; jer su sveti Bogu svom.

8 I tebi neka je svaki svet, jer prinosi hleb Boga tvog; svet neka ti je, jer sam ja svet, Gospod, koji vas posvećujem.

9 A kći sveštenička koja se oskvrni kurvajući se, skvrni oca svog, ognjem neka se spali.

10 A sveštenik najviši između braće svoje, kome se na glavu izlije ulje pomazanja i koji je posvećen da se oblači u svete haljine, neka ne otkriva glave svoje, i haljine svoje neka ne razdire.

11 I k mrtvacu ni jednom neka ne ide, ni za ocem svojim ni za materom svojom da se ne oskvrni.

12 I iz svetinje neka ne izlazi, da ne bi oskvrnio svetinju Boga svog, jer je na njenu venac, ulje pomazanja Boga njegovog; ja sam Gospod.

13 On neka se ženi devicom.

14 Udovicom ili puštenicom ili silovanom ili kurvom da se ne ženi; nego devojkom iz naroda svog neka se oženi.

15 I neka ne skvrni seme naroda svog u narodu svom, jer sam ja Gospod, koji ga posvećujem.

16 Opet reče Gospod Mojsiju govoreći:

17 Kaži Aronu i reci: U koga bi iz semena tvog od kolena do kolena bila mana na telu, onaj neka ne pristupa da prinosi hleb Boga svog.

18 Jer niko na kome bi bila mana ne valja da pristupa, ni slep, ni hrom, ni u koga bi bio koji ud prevećmali ili prevećveliki,

19 Ni u koga je slomljena noga ili ruka,

20 Ni grbav, ni drljav, ni ko ima bionu na oku, ni šugav, ni lišajiv, ni prosut.

21 U koga bi god iz semena Arona sveštenika bila kakva mana na telu, neka ne pristupa da prinosi žrtve ognjene Gospodu; mana je na njemu; da ne pristupa da prinosi hleb Boga svog.

22 Ali hleb Boga svog od stvari presvetih i od stvari svetih neka jede;

23 Ali za zaves neka ne ulazi; k oltaru neka se ne približuje, jer je mana na njemu, pa neka ne skvrni svetinje moje, jer sam ja Gospod koji ih posvećujem.

24 I Mojsije kaza to Aronu i sinovima njegovim i svim sinovima Izrailjevim.

   

Ze Swedenborgových děl

 

Nebeske Tajne # 2362

Prostudujte si tuto pasáž

  
/ 10837  
  

2362. Evo imam dvije kćeri koje još ne poznaše čovjeka: da ovo označva osećanja dobra i istine, vidi se iz značenja kćeri, koje su osećanja, o čemu vidi br. 489-491. To što nisu poznale čoveka, to znači da nisu ukaljane obmanom, jer čovek (muškarac, vir) označava prirodnu istinu, a u obrnutom smislu obmanu, vidi br. 265, 749, 1007. Postoje dva osećanja, naime, od dobra i od istine, vidi br. 1997. Prvo, ili osećanje dobra, čini nebesku crkvu, a u Reči se naziva i kćerju Jerusalimskom; kao kod Isaije:

Ruga ti se i potsmijeva ti se djevojka, kći Sionska, za tobom naše glavolm kći Jerusalimska (Isaija 37:22; 2 o Carevima 19:21).

Kod Jeremije:

S čim ću te izjednačiti, kćeri Jerusalimska? Kaku ću ti priliku naći, djevojko, kćeri Sionska? (Plač 2:13).

Kod Miheja:

I ti, kulo stadu, stijeno kćeri Jerusalimskoj, tebi će doći, doći će prva vlast, carstvo kćeri Jerusalimske (Mihej 4:8).

Kod Sofonije:

Pjevaj, kćeri Sionska; klikuj, Izrailje; raduj se i veseli se iz svega srca, kćeri Jerusalimska! (Sofonija 3:14).

Kod Zaharije:

Raduj se mnogo, kćeri Sionska, podvikuj, kćeri Jerusalimska; evo, car tvoj ide k tebi, pravedan je i spasava, krotak i jaše na magarcu, i na magaretu, mladetu magarčinu (Zaharija 9:9; Mateja 21:5; Jovan 12:15).

Da se nebeska crkva, ili Gospodovo nebesko carstvo, naziva kćeri Sionskom od osećanja dobra, to jest, od ljubavi ka Gospodu Samom, vidi se iz Isaije 10:32; 16:1; 52:2; 62:11; Jer. 4:31; 6:2, 23; Plač Jeremijine tužbalice 1:6; 2:1, 4, 8, 10; Miheja 4:10, 13; Zah. 2:14; Psalm 9:14; a da se duhovna crkva, ili Gospodvo duhovno carstvo naziva kćeri Jerusalimskom od osećanja istine, a od toga i od ljubavi rema bližnjem, u Plaču 2:15.

Karakter ove dve crkve bio je predmet o kome se govorilo često u prvom delu ovoga dela: zato što je nebeska crkva zbog ljubavi prema Gospodu, pa je i u ljubavi prema bližnjemu, to ona se uspoređuje s neudatom devojkom, ili devicom, pa se i naziva devicom, kao kod Jovana:

Ovo su oni koji se ne opoganiše sa ženama, jer su device (djevstvenici). I u njihovi stima ne nađe se prijevara, jer su bez mane pred prijestoljem Božijim (Otkr. 14:4, 5).

Da bi ovo bilo pretstavljeno i u Jevrejskoj Crkvi, sveštenicima je bilo naloženio da za žene uzmu device, a ne udovice (Levitska 21:13-15; Jezek. 44:22).

Iz ovoga što je sadržano u ovom poglavlju može se videti kako je Reč čista u unutrašnjem smislu, iako izgleda drugačija u slovu. Jer dok se čitaju ove reči, Evo, imam dvije kćeri koje ne poznaše čovjeka, njih ću vam izvesti, pa činite s njima što vam je volja, u ideje onih koji su u zlom životu ulazi samo nešto nečisto; ali, kako du čedne ove reči u unutarnjem smislu vidi se iz njihovog objašnjenja, naime, da one označavaju osećanja dobra i istine, i blaženost koju osećaju oni koji u njima uživaju, a to su i koji ne vrše nasilje nad Gospodovim Božanskim i nad Svetim Gospodovim.

  
/ 10837