946. Jer se sudovi tvoji javiše, označava da su im otkrivene Božanske istine. To je vidljivo iz značenja "sudova", kao Božanskih istina (o čemu uskoro); takođe iz značenja izraza "javiše", kao nečega što ima da bude otkriveno. Da su Božanske istine otkrivene na kraju Crkve, kao i da su one, uopšteno, otkrivene, pokazaće se u onome što sledi u ovom poglavlju, jer se o tome ovde govori. Pojam "sudovi" označava Božanske istine jer se zakoni vladanja u Gospodnjem duhovnom kraljevstvu nazivaju "sudovima"; dok se zakoni vladanja u Njegovom nebeskom kraljevstvu nazivaju "pravdom". Jer zakoni vladanja u Gospodnjem duhovnom kraljevstvu jesu zakoni Božanske istine; dok su zakoni vladanja u Gospodnjem nebeskom kraljevstvu - zakoni Božanskog dobra. To je razlog zašto se pojmovi "sud" i "pravda" pominju u Reči, u odlomcima koji slede. U Isaiji: Bez kraja će rasti vlast i mir na prijestolu Davidovu i u carstvu njegovu da se uredi i utvrdi sudom i pravdom otsada dovijeka. To će učiniti revnost Gospoda nad vojskama. (Isa. 9:7). Ovo je rečeno o Gospodu i Njegovom kraljevstvu. Njegovo duhovno kraljevstvo označeno je putem izraza "na prijestolu Davidovu;" usled toga što je ovo kraljevstvo u Božanskim istinama od Božanskog dobra, kaže se, "sudom i pravdom. " U Jeremiji: Gle, idu dani, govori Gospod, u koje ću podignuti Davidu klicu pravednu, koja će carovati i biti srećna i činiti sud i pravdu na zemlji. (Jer. 23:5). Ovo je takođe rečeno o Gospodu i Njegovom duhovnom kraljevstvu. A, kako je ovo kraljevstvo u Božanskim istinama od Božanskog dobra, stoga se kaže, "koja će carovati i biti srećna i činiti sud i pravdu na zemlji. " Bog se naziva pojmom "Car, " od Božanske istine; a kako je Božanska istina istovremeno i Božanska inteligencija, to se kaže " On će vladati kao kralj i biti mudar. " [prevod Jeruzalemska Biblija, dok stih iz King James Biblije glasi: "He shall reign king, and shall act intelligently", a u Daničić-Karadžićevom prevodu: "koja će carovati i biti srećna" – prim. M. V. ] A, kako je Božanska istina od Božanskog dobra, tako se kaže "i činiti sud i pravdu na zemlji."
[2] U Isaiji: Uzvišen je Gospod, jer nastava na visini; napuniće Sion suda i pravde. (Isa. 33:5). Izraz "Sion" reprezentuje nebo i crkvu, gde Gospod vlada Božanskom istinom; a, kako je sva Božanska istina od Božanskog dobra, stoga je rečeno, "napuniće Sion suda i pravde. " U Jeremiji: Nego ko se hvali, neka se hvali tijem što razumije i poznaje mene da sam ja Gospod koji činim milost i sud i pravdu na zemlji, jer mi je to milo, govori Gospod. (Jer. 9:24). I ovde, takođe, izraz "sud i pravdu" označava Božansku istinu od Božanskog dobra. U Isaiji: Premda me svaki dan traže i radi su znati putove moje, kao narod koji tvori pravdu i ne ostavlja suda Boga svojega; ištu od mene sudove pravedne, žele približiti se k Bogu. (Isa. 58:2). Izraz "sudove pravedne" reprezentuje Božanske istine iz Božanskog dobra, isto kao i izraz "sud i pravdu", jer duhovni smisao povezuje stvari koje bukvalni smisao razdvaja. U Osiji: I zaručiću te sebi dovijeka, zaručiću te sebi pravdom i sudom i milošću i milosrđem. I zaručiću te sebi vjerom, i poznaćeš Gospoda. (Osija 2:19, 20). To se odnosi na Gospodnje nebesko kraljevstvo, koje se sastoji od onih, koji su u ljubavi prema Gospodu; a, kako je Gospodnje sjedinjenje s takvima srazmerno slično sjedinjenju muža sa ženom, jer dobro ljubavi sjedinjuje na taj način, kaže se, "zaručiću te sebi pravdom i sudom", gde se izraz "pravda" ovde stavlja na prvo mesto, dok se izraz "sud" stavlja na drugo, jer oni, koji su u dobru ljubavi prema Gospodu, takođe su i u istinama; to zbog toga, što oni mogu da vide istine od dobra. Budući da je "pravda" utemeljena na dobru, a "sud" na istini, takođe se kaže: "u milosrđu i istini", gde "milosrđe" pripada dobru, jer je od ljubavi.
[3] U Davidu: Gospode! do neba je milost tvoja, i istina tvoja do oblaka. Pravda je tvoja kao gore Božije, sudovi tvoji bezdana velika; ljude i stoku ti čuvaš, Gospode! (Ps. 36:5, 6). "Pravda" je utemeljena na Božanskom dobru i stoga se upoređuje s izrazom "gore Božije"; to stoga, što izraz "gore Božije" označava dobra ljubavi (videti u prethodnom tekstu, br. 405, 510, 850); a "sudovi" su utemeljeni na Božanskim istinama i zato se upoređuju s "velikim bezdanom"; budući da izraz "veliki bezdan" označava Božansku istinu. Iz ovoga se sada može videti da pojam "sudovi" označava Božanske istine.
[4] U mnogim odlomcima u Reči pominju se "sudovi", "zapovesti" i "naredbe"; "sudovi" tamo označavaju građanske zakone, "zapovesti" - zakone duhovnog života, dok izraz "naredbe" reprezentuje zakone vezane za bogopoštovanje. Da "sudovi" označavaju građanske zakone, vidljivo je iz Izlaska (21, 22, 23), gde se zapovesti nazivaju "sudovima", jer su prema njima sudije donosile presude unutar gradskih kapija; pa ipak, one označavaju Božanske istine, kakve su u Gospodnjem duhovnom kraljevstvu na nebesima, jer ih sadrže u duhovnom smislu; kao što se može videti iz objašnjenja zapovesti u delu "Nebeske tajne" (br. 8971-9103, 9124-9231, 9247-9348). Da su zakoni dati sinovima Izraela nazvani "sudovi", "zapovesti" i "naredbe", može se videti iz narednih odlomaka. U Mojsiju: A ti stani ovdje kod mene, i kazaću ti sve zapovijesti i uredbe i zakone, koje ćeš ih naučiti da tvore u zemlji koju im dajem u našljedstvo. (Pon. Zak. 5:31). U istom: A ovo su zapovijesti i uredbe i zakoni, koje Gospod Bog vaš zapovjedi da vas učim da ih tvorite u zemlji u koju idete da je naslijedite (Pon. Zak. 6:1). U istom: Zato drži zapovjesti i uredbe i zakone, koje ti danas ja zapovijedam, da ih tvoriš. (Pon. Zak. 7:11). U Davidu: Ako sinovi njegovi ostave zakon moj, i ne uzidu u zapovijestima mojim; Ako pogaze uredbe moje, i zapovijesti mojih ne sačuvaju, Onda ću ih pokarati prutom za nepokornost, i ranama za bezakonje njihovo; (Ps. 89:30-32). Tako i na mnogim drugim mestima, kao što su: 3. Knjiga Mojsijeva 18:5; 19:37; 20:22; 25:18; 26:15; Pon. Zak. 4:1; 5:1, 6, 7; 17:19; 26:17; Jezek. 5:6, 7; 11:12, 20; 18:9; 20:11, 13, 25; 37:24. U ovim odlomcima izraz "zapovesti" znači zakone života, osobito one sadržane u Dekalogu, te se, stoga, nazivaju: Deset zapovesti; dok "naredbe" znače zakone bogopoštovanja, koji se osobito odnose na žrtve i svete službe; a pojam "sudovi" znači građanske zakone; budući da su ti zakoni predstavljali duhovne zakone, oni označavaju takve Božanske istine kakve su u Gospodnjem duhovnom kraljevstvu na nebesima.
(Nastavak)
[5] Iz toga sledi da, kada čovek izbegava zlo i odvraća od njega kao greha, i uzdiže se na nebo od strane Gospoda, on više nije u onome što je njegovo vlastito (proprium), nego je u Gospodu, i tako misli i želi dobro. Opet, budući da čovek deluje onako kako misli i hoće, jer svaki čin čoveka proizlazi iz misli njegove volje, sledi da, kad čovek izbegava zlo i kada se odvraća od njega, on počinje da čini dobra od Gospoda, a ne od sebe; i to je razlog zašto izbegavanje zla čini dobra. Dobra stvar koju čovek tada učini je označena izrazom "dobra dela"; a dobra dela u njihovoj celokupnosti podrazumevaju se pod milosrđem. Čovek se ne može reformisati osim ako ne misli, hoće i čini kao sam od sebe, jer ono, što se čini kao da ga je učinio sam čovek, povezuje se sa njim i pripada mu, i, posledično, ostaje u njemu, dok se za ono, što čovek nije učinio kao da je od njega samog, ne prihvata da ima ikakvog životnog smisla, i to teče kroz čoveka poput etra; zbog toga, Gospod želi ne samo da čovek izbegava zlo i odvraća se od njega kao da to čini sam od sebe, nego, takođe, treba misliti, hteti i činiti kao da je od sebe, a ipak priznati u srcu, da su sve ove stvari od Gospoda. To se mora priznati, budući da je istinito.
