768. I otide da se pobije sa ostalijem sjemenom njezinijem, označava i vatreni napor, koji proizlazi iz zla života, da se napadnu istine doktrine te crkve. To je vidljivo iz značenja izraza "otide", kao vatrenog napora zla života (o čemu uskoro); takođe iz značenja izraza "da se pobije", kao da napadaju i žele da unište (o tome u prethodnom tekstu, br. 573, 734); takođe iz značenja izraza "sjemenom njezinijem", kao istine doktrine crkve (o čemu takođe uskoro). Kaže se "sa ostalijem sjemenom njezinijem", jer to predstavlja one, koji su u tim istinama, a, u apstraktnom smislu, istine te crkve, za koje veruju da su sposobni da ih napadnu i unište. Izraz "otide" označava žestok napor zla života, jer "odlazak" označava, u duhovnom smislu, življenje, pa, u Reči, izrazi "idu s Gospodom" i "hodaju s Njim" i "za Nijim", a to znači da žive od Gospoda; ali kada se izraz "otide" odnosi na zmaja, čiji je život zivot zla, on znači da zmaj ulaže trud u takav život; a zato što taj trud proizilazi iz mržnje, to je predstavljeno izrazom "njegov gnev" (vidi u prethodnom tekstu, br. 754, 758), pa se time označava vatreni napor, jer onaj, koji ulaže napor usled mržnje, čini vatreni napor.

[2] Budući da mržnja onih, koji su označeni "zmajem", jeste mržnja prema onima koji su u istinama doktrine Crkve koja je Novi Jerusalim, stoga je to, ustvari, mržnja prema istinama doktrine koje imaju članovi crkve. Jer oni, koji su u ljubavi prema svima, kao i oni, koji su u mržnji prema svima, zapravo vole (ili mrze) neku osobu, zbog stvari koje su povezane sa tom osobom, a koje oni vole ili mrze, a to su istine doktine u njima. Stoga se istine doktrine označavaju "ostalijem sjemenom njezinijem". To pokazuje da se, u duhovnom smislu Reči, ne razmatra osoba, već ono što je apstrahovano od osobe, kao, ovde, stvar koja je povezana s osobom. To se može dodatno ilustrovati kazivanjem u Reči da se bližnji mora voleti kao što se voli samog sebe, a, u duhovnom smislu, to ne znači da se izraz "voleti bližnjega" ne odnosi na osobu, već na Gospodnje, koje se nalazi unutar te osobe; jer osoba zapravo nije voljena zbog toga što je ono konkretni pojedinac ili čovek, već zato što je on takav kakav jeste; stoga se osoba voli zbog svojih osobina, dakle, te osobine su ono, na šta se misli pod izrazom "bližnji", a to je duhovni bližnji, ili bližnji u duhovnom smislu. Taj bližnji je, dakle, onaj, koji se mora voleti; to se nalazi u onima, koji su od Gospodnje crkve koja proizlazi iz Gospoda; i to se uopšteno odnosi se na svako postojeće dobro - duhovno, moralno i građansko; zato oni, koji su u tim dobrima, vole one koji su u istim dobrima kao i oni; zato je potrebno ljubiti bližnjega kao sebe samog.

[3] Ovo je proročanstvo koje se tiče Gospoda. "Zmija" ovdje označava čulnost čovjeka, gde ono što je čovekovo vlastito ima svoje sedište, koje samo po sebi nije ništa drugo nego zlo; a "žena" označava duhovnu crkvu, ili crkvu koja je u božanskim istinama. A kad je čulno u čovjeku uništeno, to jest, kad je čovek crkve postao duhovan, uzdignut od čulnog, rečeno je: "I još mećem neprijateljstvo između tebe i žene. " Izraz "sjemena tvojega" označava svu lažnost od zla, dok izraz "sjemena njezina" reprezentuje svu istinu od dobra, a, u najvećem stepenu, Božansku istinu; a kako je je sva Božanska Istina od Gospoda, i kako Gospod uništava obmane od, zla, to je rečeno: "ono će ti na glavu stajati. "Ono" znači Gospoda, dok "glava" prestavlja sve neistine od zla. Da bi čulno i dalje da vređa božanske istine u poslednjim stvarima, što je Reč u bukvalnom smislu, označeno je pomoću izraza "ti ćeš ga u petu ujedati;" gde "peta" označava poslednje stvari i poslednje istine. Da poslednje istine i bukvalni smisao trpe od čulnog, kao što su oduvek trpeli, može se videti iz ovog jedinstvenog primera, da papisti pod ženom, o kojoj govorimo na ovim stranicama, podrazumevaju Mariju i njeno bogopoštovanje, stoga se u njihovim Biblijama čita ne "On", već se čitaju "to" i "ona". Tako je u hiljadu drugih odlomaka.

[4] U Jeremiji: Evo idu dani, govori Gospod, kad ću zasijati dom Izrailjev i dom Judin sjemenom čovječijim i sjemenom od stoke. (Jer. 31:27). Ovo se govori o Gospodu i Novoj Crkvi od Njega. Njegov dolazak označava se pomoću izraza: "Evo idu dani". Izraz "kad ću zasijati dom Izrailjev i Dom Judin" označava reformaciju onih, koji će biti iz te crkve, gde "dom Izrailjev" označava duhovnu crkvu, dok "dom Judin" predstavlja nebesku crkvu; a, kako se reformacija vrši putem duhovnih istina i pomoću prirodnih istina iz nje, kaže se: "sjemenom čovječjim i sjemenom od stoke"; izraz "sjemenom čovječijim" označava duhovnu istinu iz koje čovjek ima inteligenciju, izraz "sjemenom od stoke" označava prirodnu istinu iz koje čovek ima znanje i život prema njemu, dok oboje potiču od ljubavi prema dobru. Da "čovek" označava naklonost prema duhovnoj istini i dobru, može se videti u prethodnom tekstu (br. 280); izraz "zvijer" reprezentuje prirodnu ljubav (br. 650); tako, izraz "sjemenom čovječijim i sjemenom od stoke" označava istine ovih naklonosti. U Malahiji: Jer nije li učinio jedno, ako i imaše još više duha? a zašto jedno? da traži sjeme Božije; zato čuvajte duh svoj, i ženi mladosti svoje ne činite nevjere. (Mal. 2:15) Izraz "da traži sjeme Božije?" označava da niko ne traži Božansku istinu; očito je da izraz "Božje sjeme" ovde označava Božansku istinu; tako da citat "Jer nije li učinio jedno?" znači one, koji je Gospod obnovio pomoću Božanske istine i života u skladu s njom.

[5] U Isaiji: Ali Gospodu bi volja da ga bije, i dade ga na muke; kad položi dušu svoju u prinos za grijeh, vidjeće natražje, produljiće dane, i što je Gospodu ugodno napredovaće njegovom rukom. (Isa. 53:10). Ovo se govori o Gospodu, i celo ovo poglavlje tretira Njegova iskušenja, kojima je potčinio sebi pakao. Sve veću teskobu njegovih iskušenja opisuje izraz "Ali Gospodu bi volja da ga bije, i dade ga na muke"; najteža napast, koja je bila stradanje na krstu, označava se izrazom "kad položi dušu svoju u prinos za grijeh"; citat "položi dušu svoju u prinos za grijeh" označava poslednje iskušenje, kojim je potpuno nadvladao pakao i u celokupnosti proslavio Njegovo Ljudsko, što je sredstvo otkupljenja. Božanska istina, koja je kasnije proizašla iz Njegovog Božanskog Ljudskog, kao i posledično spasenje svih, koji primaju Božansku istinu od Njega, označava se pomoću izraza "vidjeće natražje"; da će se to nastaviti do večnosti, označava se pomoću izraza "produljiće dane"; izraz "produljiće" označava, što se tiče Gospoda, da nastavi zauvek, dok "dani" označavaju stanja prosvetljenja svih po Božjoj istini. Da od Njegovog Božanskog dolazi spasenje ljudske rase, označava se pomoću izraza "i što je Gospodu ugodno napredovaće njegovom rukom".

[6] U istom: Ne boj se, jer sam ja s tobom; od istoka ću dovesti sjeme tvoje, i od zapada sabraću te. Kazaću sjeveru: daj; i jugu: ne brani; dovedi sinove moje iz daleka i kćeri moje s krajeva zemaljskih, (Isa. 43:5, 6). Ovo se uopšteno odnosi na povratak sinova Izraelovih u zemlju Hanansku; ali na ovom mestu nije u pitanju takvo značenje; ovde, to znači Gospodnje spasenje svih onih, koji primaju Božansku istinu od Njega, i od kojih se sastoji Nova Crkva; to je ono što označava izraz "od istoka će dovesti sjeme tvoje, i od zapada sabraću te". Kazaću sjeveru: daj; i jugu ¹ : ne brani ", stoga sledi i: "dovedi sinove moje iz daleka i kćeri moje s krajeva zemaljskih;" izraz "sinovi" označava one, koji su u istinama crkve, a "kćeri" one koji su u njenim dobrima. (A ove se reči mogu videti objašnjene u prethodnom tekstu, br. 422, 724.)

[7] U istom: Jer ćeš se nadesno i nalijevo rasprostraniti, i sjeme će tvoje naslijediti narode, i puste će gradove naseliti. (Isa. 54:3). Ovo se govori o crkvi Gospodnjoj u paganima, gde je crkva ovde predstavljena izrazom "nerotkinjo koji ne rađaš", a koja bi trebalo da ima mnogo sinova (stih 1). Izraz "sjeme će tvoje naslijediti narode" označava Božansku istinu, koja će se dati paganima; Izraz "jer ćeš se nadesno i nalijevo rasprostraniti" označava produženje i množenje; izraz "nadesno" označava istinu u svetlosti, dok izraz "nalijevo" predstavlja istinu u senci, iz razloga što je u duhovnom svetu desno jednako južnom, na kome su oni, koji su u jasnom svetlu istine, a levo je sever, gde su oni, koji su u nejasnoj svetlosti istine. Izraz "i puste će gradove naseliti" označava njihov život prema Božanskim istinama koje su pre toga bile izgubljene; izraz "gradovi" označava istine doktrine iz Reči; izraz "biti naseljen" označava da žive prema istinama, dok "pusti gradovi" označavaju istine koje su do tada bile izgubljene, to jest, nekada su bile u jevrejskom narodu.

[8] U istom: I sjeme će se njihovo znati u narodima i natražje njihovo među plemenima; ko ih god vidi poznaće ih da su sjeme koje je blagoslovio Gospod. (Isa. 61:9). Ovo je, takođe, rečeno o crkvi, koju Gospod treba da uspostavi. Izraz "i sjeme će se njihovo znati u narodima" označava Božansku istinu koju će primiti oni, koji su u dobru života; izraz "i natražje njihovo među plemenima" označava život prema Božjoj istini; izraz "ko ih god vidi poznaće da su sjeme" označava prosvetljenje da je ono što primaju istinska istina. Izraz "koje je blagoslovio Gospod" označava da je od Gospoda, a takvo je značenje ovih reči u smislu koji je apstrahovan od osoba, ali, u strogom smislu, pomenuti izrazi označavaju one, koji će primiti Božansku istinu od Gospoda.

[9] U istom: Neće raditi uzalud, niti će rađati za strah, jer će biti sjeme blagoslovenijeh od Gospoda, i natražje će njihovo biti s njima. (Isa. 65:23). Ovo je, takođe, rečeno o Gospodnjoj crkvi; a izraz "sjeme blagoslovenijeh od Gospoda" znači one koji će primiti Božansku istinu od Gospoda, dok "natražje" označava one, koji žive u skladu sa njom. U istinski duhovnom smislu, "sjeme" znači Božansku istinu, dok izraz "natražje" označava život u skladu sa njom (kao u prethodnoj rečenici). Izraz "natražje" znači one, koji žive prema Božanskoj istini, a u apstraktnom smislu, sam život prema njoj, jer, u izvornom značenju reči, "natražje" predstavlja izlazeće (ili proističuće), a ono, što izlazi, ili proizlazi iz Božanske istine jeste život prema Božanskoj istini.

[10] U istom: Jer kao što će nova nebesa i nova zemlja, što ću ja načiniti, stajati preda mnom, veli Gospod, tako će stajati sjeme vaše i ime vaše. (Isa. 66:22). To se takođe govori o Gospodu i o Gospodnjem spasenju vernika; Njegova Nova Crkva se označava pomoću izraza "nova nebesa i nova zemlja;" pod izrazom "nova nebesa" označava se unutarnje crkva, dok se pod izrazom "nova zemlja" označava spoljašnja crkva; da će Božanska istina i njen kvalitet izdržati označava se izrazom "tako će stajati sjeme vaše i ime vaše;" izraz "sjeme" označava Božansku istinu, koja je takođe istina doktrine iz Reči, dok izraz "ime" označava njen kvalitet. (Da "ime" označava kvalitet stvari i stanja, može se videti u prethodnom tekstu, br. 148)

[11] U Davidu: Davno si postavio zemlju, i nebesa su djelo ruku tvojih. To će proći, a ti ćeš ostati; sve će to kao haljina ovetšati, kao haljinu promijenićeš ih i promijeniće se. Ali ti si taj isti i godine tvoje neće isteći. Sinovi će sluga tvojih živjeti, i sjeme će se njihovo utvrditi pred licem tvojim. (Ps. 102:25-28). Izrazi "zemlja", koju je stvorio Bog, kao i " i nebesa su djelo ruku tvojih, " koja treba da nestanu, imaju slično značenje kao izraz "I vidjeh nebo novo i zemlju novu; jer prvo nebo i prva zemlja prođoše, i mora više nema. " (u Otkr. 21:1; u ovom poglavlju Otkrovenja pogledati o tome opširnije); a kako će se lice zemlje i neba u duhovnom svetu potpuno promeniti na dan Poslednjeg Suda i biće nova zemlja i novo nebo na mestu prethodnih neba i zemlje, rečeno je "sve će to kao haljina ovetšati, kao haljinu promijenićeš ih i promijeniće se"; oni se podudaraju s odećom, jer odeća označava spoljašnje istine, poput onih koji su bili na bivšem nebu i u bivšoj zemlji, koji nisu bili stalni, jer nisu bili u unutarnjim istinama. Stanje unutarnje istine, koje će Gospodnjom voljom ostati sve do večnosti označava se pomoću izraza "ti ćeš ostati", kao i "Ali ti si taj isti i godine tvoje neće isteći"; izraz "godine Tvoje" označava stanja Božanske istine. Izraz "Sinovi će sluga tvojih živjeti, i sjeme će se njihovo utvrditi pred licem tvojim", označava da će anđeli i ljudi, koji su primaoci Božanske istine, imati večni život, i da će istine doktrine istrajati u njima do večnosti. ; Izraz "Sinovi će sluga tvojih" znači anđele i ljude koji su primaoci Božanske istine, dok "njihovo sjeme" znači istine doktrine.

[12] U istom: Sjeme će njihovo služiti njemu. Kazivaće se za Gospoda rodu potonjemu. (Ps. 22:30). Ovo se takođe govori o Gospodu; izraz "Sjeme će njihovo služiti njemu" znači one koji su u istinama doktrine iz Reči; izraz "Kazivaće se za Gospoda rodu potonjemu" označava da će oni biti Njegovi do večnosti, gde izraz "kazivaće se" označava da su raspoloživi da se uklope u Božanski poredak, a ovde - da se ubroje ili pridodaju, tako da budu Njegovi.

[13] U mnogim odlomcima u Reči spominje se "sjeme Avrama", "Isaka" i "Jakova", isto tako "sjeme Izraela", a, u istorijskom smislu reči, ono znači njihovo potomstvo; ali u duhovnom smislu, ono predstavlja Božansku istinu i istinu iz Reči, iz razloga što Avram, Isak, Jakov i Izrael znače, u tom smislu, Gospoda, kao što se može videti iz odlomaka u Reči gdje su oni navedeni; kao tamo gde je rečeno: I to vam kažem da će mnogi od istoka i zapada doći i sješće za trpezu s Avraamom i Isakom i Jakovom u carstvu nebeskome. (Mat. 8:11); što znači uživanje nebeskih dobara od Gospoda. Tako i na drugim mestima. I kao što se, u unutarnjem smislu, pod "sjemenom" misli na Gospoda, izraz "njihovo sjeme" označava Božansku istinu koja je od Gospoda, a time i istine doktrine iz Reči; kao u ovim odlomcima. U Mojsiju: Jer svu zemlju što vidiš tebi ću dati i sjemenu tvojemu do vijeka. I učiniću da sjemena tvojega bude kao praha na zemlji; ako ko uzmože izbrojiti prah na zemlji, moći će izbrojiti i sjeme tvoje. (Pos. 13:15, 16). Pa ga izvede napolje i reče mu: pogledaj na nebo i prebroj zvijezde, ako ih možeš prebrojiti. I reče mu: tako će ti biti sjeme tvoje. (Pos. 15:5). I blagosloviće se u sjemenu tvojem svi narodi na zemlji, kad si poslušao glas moj. (Pos. 22:18). Sjedi u toj zemlji, i ja ću biti s tobom, i blagosloviću te; jer ću tebi i sjemenu tvojemu dati sve ove zemlje, i potvrdiću zakletvu, kojom sam se zakleo Avramu ocu tvojemu. I umnožiću sjeme tvoje da ga bude kao zvijezda na nebu, i daću sjemenu tvojemu sve ove zemlje; i u sjemenu tvojem blagosloviće se svi narodi na zemlji. Zato što je Avram slušao glas moj i čuvao naredbu moju, zapovjesti moje i pravila moja i zakone moje. (Pos. 26:3-5). I Jakov reče porodici svojoj i svijema koji bijahu s njim: bacite tuđe bogove što su u vas, i očistite se i preobucite se; (Pos. 35:12). Eto, dao sam vam zemlju, uđite u nju, i uzmite zemlju, za koju se zakleo Gospod ocima vašim, Avramu, Isaku i Jakovu, da će im je dati i sjemenu njihovu nakon njih. (Pon. Zak. 1:8). I što mu mili bijahu oci tvoji, zato izabra sjeme njihovo nakon njih, i izvede te sam velikom silom svojom iz Misira, (Pon. Zak. 10:15; 11:9). Otuda sledi da se, kao što je već rečeno, Gospod podrazumeva pod izrazima "Avram", "Isak" i "Jakov"; Gospod se, pod izrazom "Avram" odnosi na nebesko Božansko crkve; pod "Isakom" se odnosi na duhovno Božansko crkve, a pod "Jakovom" se odnosi na prirodno Božansko crkve, tako da njihovo "sjeme" označava Božansku istinu koja proizlazi iz Gospoda; izraz "sjeme Avrama" označava nebesku Božansku istinu; "sjeme Isaka" - duhovnu Božansku istinu, dok izraz "sjeme Jakova" označava prirodnu Božansku istinu; posledično, takođe se misli na one, koji su u Božanskoj istini od Gospoda. A izraz "zemlja koju će im Gospod dati" znači crkvu, koja je od Gospoda u Božanskoj istini; i odatle može biti poznato šta je predstavljeno izrazom: "i u sjemenu tvojem blagosloviće se svi narodi na zemlji"; jer nisu mogli biti blagosloveni u njihovom potomstvu, naime, u jevrejskoj i izraelitskoj naciji, već ih je trebalo blagosloviti u Gospodu i od Gospoda primanjem Božanske istine od Njega.

[14] Da izraz "sjeme Avrama" ne označava Jevreje, evidentno je iz Gospodnjih reči u Jovanu: Odgovoriše i rekoše mu: mi smo sjeme Avraamovo, i nikome nijesmo robovali nikad; kako ti govoriš da ćemo se izbaviti? Isus im odgovori: zaista, zaista vam kažem da je svaki koji čini grijeh rob grijehu. Znam da ste sjeme Avraamovo; ali gledate da me ubijete, jer moja besjeda ne može u vas da stane. Vaš je otac đavo; i slasti oca svojega hoćete da činite: on je krvnik ljudski od početka, i ne stoji na istini; jer nema istine u njemu; kad govori laž, svoje govori: jer je laža i otac laži. (Jovan 8:33, 34, 37, 44). Iz toga je vidljivo da se Jevreji ne podrazumevaju pod izrazom "sjeme Avrama", već da "Avram" znači Gospoda, dok "sjeme Avrama" predstavlja Božansku istinu od Gospoda, koja je Reč; za nju se kaže: "Znam da ste sjeme Avraamovo; ali gledate da me ubijete, jer moja besjeda ne može u vas da stane. " Gospodnje reči: " Znam da ste sjeme Avraamovo" označava da je On znao da je istina Crkve, koja je Reč, bila u njima; ali da su, ipak, odbacili Gospoda je označeno putem izraza "ali gledate da me ubijete;" a da nisu bili u Božanskim istinama od Gospoda je označeno pomoću izraza "jer moja besjeda ne može u vas da stane;" da u njima postoji samo zlo, i obmane odatle, označava se pomoću izraza " Vaš je otac đavo, i nema istine u njemu;" i, nakon toga, "kad govori laž, svoje govori: jer je laža i otac laži;" izraz "laž" označava Božansku istinu, ili Reč, krivotvorenu. Gospod je rekao "Znam da ste sjeme Avraamovo" zbog dodatnog razloga što "Juda" označava Gospoda u odnosu na Reč (što se može videti u prethodnom tekstu, br. 119, 433).

[15] U Davidu: I on podiže ruku svoju na njih, da ih pobije u pustinji. Da pobije pleme njihovo među narodima, i rasije ih po zemljama., (Ps. 106:26, 27). Izraz "Da pobije pleme njihovo među narodima, i rasije ih po zemljama" označava da će Božanska istina propasti u njima zbog zla i obmana. Izraz "seme Izraela" ima slično značenje u sledećim odlomcima: Ali ti, Izrailju, slugo moj; Jakove, kojega izabrah, sjeme Avrama prijatelja mojega; Ti, kojega uzeh s krajeva zemaljskih, i između izbranijeh njezinijeh dozvah te, i rekoh ti: ti si moj sluga, ja te izabrah, i ne odbacih tebe; (Isa. 41:8, 9). Jer ću izliti vodu na žednoga i potoke na suhu zemlju, izliću duh svoj na sjeme tvoje i blagoslov svoj na tvoje natražje. (Isa. 44:3). U Gospodu će se opravdati i proslaviti sve sjeme Izrailjevo. (Isa. 45:25). Nego: tako da je živ Gospod, koji je izveo i doveo sjeme doma Izrailjeva iz sjeverne zemlje ² i iz svijeh zemalja, u koje ih bijah razagnao. I oni će sjedeti u svojoj zemlji. (Jer. 23:8). U najvišem smislu "Izrael" znači Gospoda u odnosu na unutarnje od crkve, stoga "njegovo sjeme" takođe označava Božansku istinu, koja je u onima, koji su u crkvi koju označava "Izrael". Izraz "Izrael" znači crkvu u onima koji su, u svojoj umutrašnjosti, prirodni, i tamo poseduju istine, koje su duhovnog porekla. Iz tog razloga "Izrael" označava crkvu koja je duhovno-prirodna.

[16] Budući da "David" u Reči znači Gospoda u odnosu na carstvo, a Gospodnje carstvo znači Božansku istinu u crkvi, pa njegovo "sjeme" znači one, koji su u istini Crkve iz Reči, koji se nazivaju "sinovi carstva" i "sinovi cara"; to takođe znači da je Božanska istina u njima, kao u odlomcima koji slede: Kao što se ne može izbrojiti vojska nebeska ni izmjeriti pijesak morski, tako ću umnožiti sjeme Davida sluge svojega i Levita sluga svojih. (Jer. 33:22). "Učinih zavjet s izbranim svojim, zakleh se Davidu, sluzi svojemu: Dovijeka ću utvrđivati sjeme tvoje i prijesto tvoj uređivati od koljena do koljena. Produljiću sjeme njegovo dovijeka, i prijesto njegov kao dane nebeske. Sjeme će njegovo trajati dovijeka, i prijesto njegov kao sunce preda mnom; (Ps. 89:3, 4, 29, 36). Da "David" znači u Reči Gospoda u odnosu na kraljevstvo, što je Božanska istina u Gospodnjem duhovnom kraljevstvu, može se videti u prethodnom tekstu (br. 205); stoga izraz "njegovo sjeme" označava Božansku istinu u onima, koji su u istinama od dobra, takođe i one, koji su u istinama doktrine iz Reči; jer sve istine doktrine iz Reči, ili istine Reči, potiču od dobra; a kako se to podrazumeva pod izrazom "sjeme Davidovo", pa, u apstraktnom smislu, to znači istinu Reči ili istinitost doktrine iz Reči. Da izraz "sjeme Davidovo" ne znači njegovo potomstvo koje je iko ikada mogao da vidi, već se kaže "Kao što se ne može izbrojiti vojska nebeska ni izmjeriti pijesak morski, tako ću umnožiti sjeme, " i da "Produljiću sjeme njegovo dovijeka, " takođe se kaže i da će Gospod obećao Davidu da će: "i prijesto tvoj uređivati od koljena do koljena, " kao i da će "prijesto njegov produljiti kao dane nebeske, " te da će trajati "kao sunce, " što se uopšte ne može reći o stvarnom Davidovom semenu, tj. njegovim stvarnim, prirodnim potomcima i o prestolu, jer se mora postaviti pitanje: gde se sada nalaze njegovo seme i presto? Ali, sve se to usklađuje, ako se izraz "David" shvati kao Gospod, "njegov prijesto" kao reprezentacija neba i crkve, dok izraz "njegovo sjeme" označava istinu neba i crkve.

[17] U Jeremiji: Ovako veli Gospod: ako nijesam postavio zavjeta svojega za dan i za noć i uredbe nebesima i zemlji, Onda ću i sjeme Jakovljevo i Davida sluge svojega odbaciti da ne uzimam od sjemena njegova onijeh koji će vladati sjemenom Avramovijem, Isakovijem i Jakovljevijem; jer ću povratiti roblje njihovo i smilovaću se na njih. (Jer. 33:25, 26). U istom: Ovako veli Gospod, koji daje sunce da svijetli danju, i uredbe mjesecu i zvijezdama da svijetle noću, koji raskida more i buče vali njegovi, kojemu je ime Gospod nad vojskama: Ako tijeh uredaba nestane ispred mene, govori Gospod, i sjeme će Izrailjevo prestati biti narod preda mnom navijek. (Jer. 31:35, 36). U ovim odlomcima, opet, izrazi "sjeme Jakova" i "Davida", isto tako "sjeme Izraela", označavaju one koji su u Božanskim istinama; a "sjeme Jakova", preciznije, znači one, koji su u prirodnoj Božanskoj istini, seme "Davida" znači one, koji su u duhovnoj Božanskoj istini, dok seme "Izraela" označava one, koji su u prirodno-duhovnoj Božanskoj istini, koja posreduje između prirodne Božanske istine i duhovne Božanske istine. Jer postoje stupnjevi Božanske istine, budući da u anđelima i u crkvi postoje tri stupnja njenog prijema. Izraz "postavio zavjeta svojega za dan i za noć i uredbe nebesima i zemlji", označava zajedništvo Gospoda sa onima, koji su u Božanskim istinama na nebesima, kao i sa onima, koji su u Božanskim istinama na zemlji, gde "savez" označava vezu, i "propisuje" zakone veze, koji su takođe zakoni reda, a zakoni reda su Božanske istine; dok izraz "dan" označava takvo svelto istine kao što ga imaju anđeli na nebesima; a "noć" znači takvo svetlo istine kao što ga imaju ljudi na zemlji, koje je slično svetlu istine koje imaju i oni, koji su na nebu, oni, koji su na zemlji pod Gospodom, što je mesečina; stoga se dodaje: "koji daje sunce da svijetli danju, i uredbe mjesecu i zvijezdama da svijetle noću. " Ali ovde se pod "sjemenom Avramovijem, Isakovijem i Jakovljevijem", podrazumevaju svi koji su od Gospodnje crkve, u svakom stupnju; povodom njih, kao i povodom semena Jakova i Davida, rečeno je da, ako ne priznaju Gospoda, i ne primaju Božansku istinu od Njega, Gospod neće vladati nad njima.

[18] U istom: Ovako veli Gospod: zapišite da će taj čovjek biti bez djece i da neće biti srećan do svoga vijeka; i niko neće biti srećan od sjemena njegova, koji bi sjedio na prijestolu Davidovu i još vladao Judom. (Jer. 22:30). Ovo je rečeno o Honiji, kralju Jude, koji se ovde naziva "ništav idol izlomljen, " a o njemu se kaže: Da će se on i njegovo seme ukloniti i zbaciti na zemlju (stih 28). Ovaj kralj ima slično značenje kao Sotona, a "njegovo sjeme" označava paklenu obmanu; da to ne vlada u Gospodnjoj crkvi, u kojoj je nebeska Božanska istina, označeno je pomoću "i niko neće biti srećan od sjemena njegova, koji bi sjedio na prijestolu Davidovu i još vladao Judom;" izraz "Juda" ovde znači nebesku crkvu u kojoj Gospod vlada.

[19] Kao što je "David" predstavljao Gospodnje kraljevstvo, tako je "Aron" predstavljao Njegovo sveštenstvo; stoga "sjeme Aronovo" znači one koji su u ljubavi prema stvarnoj istini, koja je od nebeskog dobra. Zbog ove reprezentacije su zapoveđeni sledeći propisi za Arona: Udovicom ni puštenicom ni silovanom ni kurvom da se ne ženi; nego djevojkom iz naroda svojega neka se oženi. I neka ne skvrni sjeme naroda svojega u narodu svojem, jer sam ja Gospod, koji ga posvećujem. (Lev. 21:14, 15). Kako "muž i žena" U Reči, u svom duhovnom značenju, predstavlja razumevanje istine i volje dobra, a kako misao potiče iz razumevanja, a ljubav potiče od volje, tako "muž i žena" takođe označavaju misli istine i naklonost ka dobrima, a, slično tome, istinu i dobro. Odatle je jasno što označavaju izrazi "udovica", "puštenica", "silovana" i "kurva;" izraz "udovica" označava dobro bez istine, jer je ostavljena bez istine, koja je muž; izraz "puštenica" označava dobro odbačeno od istine, dakle, neusklađeno dobro; a izraz "silovana, kurva", označava dobro izopačeno neistinama, koje više nije dobro, nego je zlo. Zbog tog značenja ovih žena, velikom svešteniku je bilo zabranjeno da se oženi ijednom od njih, jer je on predstavljao Gospoda u odnosu na sveštenstvo, što označava Božansko dobro. A, kako "djevica" označava volju ili privrženost istinskoj istini, a istinska istina čini jedno sa Božanskim dobrom, i u harmoniji je sa njim, a ovo dvoje je povezano na nebu i u crkvi, i njihovo povezivanje zove se nebeski brak, stoga je trebalo da veliki sveštenik uzme devicu za ženu. Dok se istinitost doktrine rađa iz ovog braka, lažnost doktrine se rađa iz braka s onim, što je označeno "udovicom", "puštenicom" i izrazom "silovana, kurva", kaže se, "I neka ne skvrni sjeme naroda svojega u narodu svojem", gde izraz "sjeme" označava istinsku istinu doktrine, a time i doktrinu istinske istine iz dobra nebeske ljubavi, dok izraz "narodu svojem" predstavlja one, koji pripadaju crkvi u koji postoji doktrina istinske istine iz Reči. Takođe, kao što je to bila reprezentacija nebeskog braka, koji je Gospodnji brak s crkvom, stoga se kaže, "jer sam ja Gospod, koji ga posvećujem."

[20] Budući da je veliki sveštenik predstavljao Gospoda u odnosu na Božansko dobro, a njegovo "sjeme" je označavalo Božansku istinu, koja je jednaka istinskoj istini doktrine, takođe je donesen zakon: Za spomen sinovima Izrailjevijem, da ne pristupa niko drugi koji nije roda Aronova da kadi pred Gospodom, da mu ne bude kao Koreju i družini njegovoj, kao što mu bješe kazao Gospod preko Mojsija. (Broj. 16:40). Izraz "koji nije roda Aronova" označava obmane doktrine, a izraz "kadi pred Gospodom" označava obožavanje od duhovnog dobra, koji je u svojoj suštini istinska istina; a "štap Aronov" označava Božansku istinu, koja je nebeskog podrekla; zato je bilo zakonom propisano da niko, ko nije bio od Aronovog semena, nije smeo da pali tamjan, u Šatoru od sastanka pred Jahvom.

[21] Kad se spozna šta je od neba i crkve zastupano, takođe, i drugim osobama, koje se pominju u Reči, saznaće se i šta je označeno "njihovim sjemenom", kao što je seme Noja, Jefrema i Haleva u sledećim odlomcima. O Noju:: A ja evo postavljam zavjet svoj s vama i s vašim sjemenom nakon vas, (Pos. 9:9). Izrailj je rekao o Jefremu: Ali otac njegov ne htje, nego reče: znam, sine, znam; i od njega će postati narod, i on će biti velik; ali će mlađi brat njegov biti veći od njega, i sjeme će njegovo biti veliko mnoštvo naroda ³ . (Pos. 48:19). A Jahve je rekao Halevu: A slugu svojega Haleva, u kojem bješe drugi duh i koji se sasvijem mene držao, njega ću odvesti u zemlju u koju je išao, i sjeme će je njegovo naslijediti. (Broj. 14:24). Šta su "Noje" i "Jefrem" predstavljali i označavali je objašnjeno u "Nebeskim tajnama". A "Halev" je predstavljao one, koji će biti uvedeni u crkvu; stoga njihovo "sjeme" označava istinu doktrine crkve.

[22] "Sjeme poljsko" ima slično značenje kao "sjeme čovjeka", jer "polje", isto kao i "čovjek", označava crkvu; Iz tog razloga pojmovi "sjeme" i "sjetva" u nekim se odlomcima primenjuju na ljude na zemlji, jednako kao što se primjenjuju na polje, kao u onome što sledi. U Jeremiji: Ja te posadih lozu izabranu, sve sjeme istinito; pa kako mi se promijeni i izmetnu se odvoda od tuđe loze? (Jer. 2:21). U Davidu: Rod njihov istrijebićeš ⁴ sa zemlje, i seme njihovo između sinova čovječijih; (Ps. 21:10). U Osiji: I posijaću je sebi na zemlji, i smilovaću se na Loruhamu, i reći ću Loamiji: ti si moj narod, i on će reći: Bože moj! (Os. 2:23). U Zahariji: I rasijaću ih među narode da se u daljnijem mjestima opominju mene, i živeći sa sinovima svojima da se vrate. (Zah. 10:9). U Jezekilju: Jer evo me kod vas, i gledaću vas, i bićete rađene i zasijevane. (Jezek. 36:9). U Jeremiji: Evo idu dani, govori Gospod, kad ću zasijati dom Izrailjev i dom Judin sjemenom čovječijim i sjemenom od stoke. (Jer. 31:27). U Mateju: A njiva je svijet; a dobro sjeme sinovi su carstva, a kukolj sinovi su zla; (Mat. 13:38). Ali ovde nije nužno pokazati da seme poljsko ima sličan smisao kao sjeme čoveka, jer je ovde označeno pod izrazom "sjeme žene" isključivo ono, što treba objasniti i potvrditi iz Reči.

[23] Budući da "sjeme" označava istinu doktrine iz Reči, a, u najvišem smislu Božansku istinu, tako da, u suprotnom smislu, "sjeme" označava lažnost doktrine i pakao obmana. Kao u Isaiji: A vi sinovi vračarini, rode kurvarski, koji se ⁵ kurvate, pristupite ovamo. Kim se rugate? na koga razvaljujete usta i plazite jezik? nijeste li sinovi prestupnički, sjeme lažno? (Isa. 57:3, 4) "Sinovi vračarini, rode kurvarski" označavaju neistine iz Reči kad su krivotvorene i zaprljane, gde izraz "sinovi vračarini", znači neistine iz krivotvorene Reči, dok izraz "rode kurvarski", predstavlja neistine iz zaprljane Reči. Za Reč se kaže da je krivotvorena, kad su njene istine izopačene, a da je zaprljana, kad su njena dobra izopačena, kao i kad se istine primjenjuju radi ljubavi prema sebi. "Sinovi prestupnički, sjeme lažno" označava lažnosti koje proizlaze iz prethodno opisanih tipova neistina. Izraz "sinovi prestupnički" označava da oduševljavanje krivotvorenim stvarima; "širenje usta" označava užitvanje u mislima koje odatle dolaze; a izraz "plazite jezik" znači oduševljavanje u podučavanju i širenju takvih neistina.

[24] U Isaiji: Da grješna naroda! naroda ogrezla u bezakonju! sjemena zlikovačkoga, sinova pokvarenijeh! ostaviše Gospoda, prezreše sveca Izrailjeva, otstupiše natrag. (Isa. 1:4). Izraz "grješna naroda" Izraz "grješna naroda" označava one koji su u zlu, a "naroda ogrezla u bezakonju" one, koji su u neistinama otuda, jer "nacija" u Reči označava zla, dok "narod" označava obmane. (vidi u prethodnom tekstu, br. 175, 331, 625). Obmane onih koji su u zlu označene su izrazom "sinova pokvarenijeh", a neistine onih, koji su u obmanama iz tog zla označene su "sjemena zlikovačkoga". (Da "sinovi" označavaju one koji su u istinama, a, u suprotnom smislu, one, koji su u neistinama, a u apstraktnom smislu, istine i neistine može se videti u prethodnom tekstu, br. 724.) "Ostaviše Gospoda, prezreše sveca Izrailjeva, otstupiše natrag" označava da su odbacili Božansko dobro i Božansku istinu; "Gospod", označava Gospoda u odnosu na Božansko dobro, a "Sveca Izrailjeva", Gospoda u odnosu na Božansku istinu; Izraz "otstupiše natrag" označava da su se potpuno odstupili od dobra i istine, i prešli u pakleno zlo i neistinu, jer, u duhovnom svetu, oni, koji su u zlu i obmanama, odstupaju od Gospoda (vidi u delu "Nebo i pakao 123). U istom: Nećeš se združiti s njima pogrebom, jer si zemlju svoju zatro, narod si svoj ubio; neće se spominjati sjeme zlikovačko dok je vijeka. (Isa. 14:20). This is said of Lucifer, by whom Babylon is meant; and "neće se spominjati sjeme zlikovačko dok je vijeka" označava strašnu neistinu zla koja je iz pakla. (Ostalo se može videti u prethodnom tekstu objašnjeno, br. 589, 659, 697.)

[25] U Mojsiju: Još reci sinovima Izrailjevim: ko god između sinova Izrailjevih ili između došljaka koji se bave u Izrailju, da od sjemena svojega Molohu, neka se pogubi, narod u zemlji neka ga zaspe kamenjem. I ja ću okrenuti lice svoje na suprot takom čovjeku, i istrijebiću ga iz naroda njegova, što od sjemena svojega dade Molohu, i zaprzni svetinju moju i oskvrni sveto ime moje. (Lev. 20:2-3; cf. 18:21). Izraz "da od sjemena svojega Molohu" znači uništiti istinu Reči i doktrinu crkve od nje, primenom prljavih telesnih ljubavi, kao ubistva, mržnje, osvete, preljube i slično, što dovodi do prihvatanja pokvarenih neistina umesto stvari Božanskih; takve neistine označavaju se izrazom "da od sjemena svojega Molohu". Moloh je bio bog sinova Amonovih (1. Carevima 11:7); a bio je postavljen u Dolini Enom, i zvao se Tofet, gde su spalili svoje sinove i kćeri (2 Carevima 23:10); gore spomenute ljubavi označene su tom vatrom; i kako izraz "da od sjemena svojega Molohu" označava takvu paklenu neistinu, a kamenovanje je bila kazna smrti zbog povrede i uništavanja istine Reči i doktrine od nje, rečeno za čoveka koji da svoje seme Molohu: "ko god između sinova Izrailjevih ili između došljaka koji se bave u Izrailju da od sjemena svojega Molohu, neka se pogubi, narod u zemlji neka ga zaspe kamenjem. " (Da je kamenovanje bila kazna za povređivanje ili uništavanje istine može se videti u prethodnom tekstu, br. 655.) Da je takva neistina destruktivna za svako dobro Reči i Crkve označava se izrazom: "I ja ću okrenuti lice svoje na suprot takom čovjeku, i istrijebiću ga iz naroda njegova, što od sjemena svojega dade Molohu, i zaprzni svetinju moju i oskvrni sveto ime moje", gde izraz "svetinju moju" označava istinu neba i crkve, dok izraz "sveto ime moje" označava sve što jeste. Iz citiranih odlomaka sada se može videti da "sjeme" znači, u najvišem smislu, Božansku istinu koja je od Gospoda, a odatle istinitost Riječi i doktrine crkve koja je iz Reči; dok, u lošem smislu, ono znači infernalnu neistinu koja je suprotna istini.

Poznámky pod čarou: