Bible

 

Levitski Zakonik 11

Studie

   

1 I reče Gospod Mojsiju i Aronu govoreći im:

2 Kažite sinovima Izrailjevim i recite: Ovo su životinje koje ćete jesti između svih životinja na zemlji:

3 Šta god ima papke i papci su mu razdvojeni i preživa između životinja, to jedite.

4 Ali onih što samo preživaju ili što samo imaju papke razdvojene, ne jedite, kao što je kamila, jer preživa ali nema papke razdvojene; da vam je nečista;

5 I pitomi zec, jer preživa ali nema papke razdvojene; nečist da vam je.

6 I zec divlji, jer preživa ali nema papke razdvojene; nečist da vam je.

7 I svinja, jer ima papke razdvojene ali ne preživa; nečista da vam je;

8 Mesa od njih ne jedite niti se strva njihovog dodevajte; jer vam je nečisto.

9 A između svega što je u vodi ovo jedite: Šta god ima pera i ljusku u vodi, po moru i po rekama, jedite.

10 A šta nema pera i ljusku u moru i u rekama između svega što se miče po vodi i živi u vodi, da vam je gadno.

11 Gadno da vam je, mesa da im ne jedete, i na strv njihov da se gadite.

12 Šta god nema pera i ljuske u vodi, to da vam je gadno.

13 A između ptica ove da su vam gadne i da ih ne jedete: orao i jastreb i morski orao,

14 Eja i kraguj po svojim vrstama,

15 I svaki gavran po svojim vrstama,

16 I sovuljaga i ćuk i liska i kobac po svojim vrstama,

17 I buljina i gnjurac i ušara,

18 I labud i gem i svraka,

19 I roda i čaplja po svim vrstama, i pupavac i ljiljak.

20 Šta god gamiže, a ima krila i ide na četiri noge, da vam je gadno.

21 Ali između svega što gamiže a ima krila i ide na četiri noge jedite šta ima stegna na nogama svojim, kojima skače po zemlji.

22 Između njih jedite ove: arba po vrstama njegovim, salema po vrstama njegovim, argola po vrstama njegovim i agava po vrstama njegovim.

23 A što gamiže, a ima krila i četiri noge, da vam je gadno.

24 I o njih ćete se oskvrniti; ko se god dotakne mrtvog tela njihovog, da je nečist do večera.

25 I ko bi god nosio mrtvo telo njihovo, neka opere haljine svoje, i da je nečist do večera.

26 Svaka životinja koja ima papke ali nerazdvojene i ne preživa, da vam je nečista; ko ih se god dotakne, da je nečist.

27 I šta god ide na šapama između svih životinja četvoronožnih, da vam je nečisto; ko bi se dotakao strva njihovog, da je nečist do večera.

28 I ko bi nosio strv njihov, neka opere haljine svoje, i da je nečist do večera; to da vam je nečisto.

29 I između životinja koje pužu po zemlji da su vam nečiste: lasica i miš i kornjača po vrstama svojim,

30 I jež i gušter i tvor i puž i krtica.

31 To vam je nečisto između životinja koje pužu; ko ih se dotakne mrtvih, da je nečist do večera.

32 I svaka stvar na koju padne koje od njih mrtvo biće nečista, bila sprava drvena ili haljina ili koža ili torba, i svaka stvar koja treba za kakav posao, neka se metne u vodu, i da je nečista do večera, posle da je čista.

33 A svaki sud zemljani, u koji padne šta od toga, i šta god u njemu bude, biće nečist, i razbijte ga.

34 I svako jelo što se jede, ako na njega dođe onakva voda, da je nečisto, i svako piće što se pije u svakom takvom sudu, da je nečisto.

35 I na šta bi palo šta od tela njihovog mrtvog sve da je nečisto, i peći ognjište da se razvali, jer je nečisto i neka vam je nečisto.

36 A studenac i ubao, gde se voda skuplja, biće čist; ali šta se dotakne strva njihovog, biće nečisto.

37 Ako li šta od strva njihovog padne na seme, koje se seje, ono će biti čisto.

38 Ali ako bude polito seme vodom, pa onda padne šta od strva njihovog na seme, da vam je nečisto.

39 I kad ugine životinja od onih koje jedete, ko se dotakne strva njenog, da je nečist do večera.

40 A ko bi jeo od strva njenog, neka opere haljine svoje i da je nečist do večera; i ko bi odneo strv njen, neka opere haljine svoje, i da je nečist do večera.

41 I sve što puže po zemlji, da vam je gadno, da se ne jede.

42 Šta god ide na trbuhu i šta god ide na četiri noge ili ima više nogu između svega što puže po zemlji, to ne jedite, jer je gad.

43 Nemojte se poganiti ničim što gamiže i nemojte se skvrniti njima, da ne budete nečisti s njih.

44 Jer ja sam Gospod Bog vaš; zato se osvećujte i budite sveti, jer sam ja svet; i nemojte se skvrniti ničim što puže po zemlji.

45 Jer ja sam Gospod, koji sam vas izveo iz zemlje misirske da vam budem Bog; budite, dakle, sveti, jer sam ja svet.

46 Ovo je zakon za zveri i za ptice, i za sve životinje što se miču po vodi, i za svaku dušu živu, koja puže po zemlji.

47 Da se raspoznaje nečisto od čistog i životinja koja se jede od životinje koja se ne jede.

   

Ze Swedenborgových děl

 

Nebeske Tajne # 10130

Prostudujte si tuto pasáž

  
/ 10837  
  

10130. Što se god dotakne oltara, biće sveto. Da ovo označava svakoga ko prima Gospodovo Božansko, što se vidi iz značenja dotaknuti, što označava komunikaciju, prenošenje, i primanje, o čemu ćemo govoriti ubrzo; i iz značenja oltara, što je reprezentativ Gospoda kao dobra ljubavi, ovde u nebu i u Crkvi, kao što se može videti gore, br. 10129; i iz značenja biti osvećen, što označava primiti Gospodovo Božansko, i ovo vidi gore, br. 10128. Dotaknuti označava komunikaciju, prenos, i primanje, jer se čovekove unutrašnje stvari ispoljavaju preko spoljašnjih stvari, osobito dodirom, i tako se unutrašnje stvari komuniciraju i prenose drugome, i primaju onoliko koliko se volja onoga drugoga slaže jedinjava. Bilo da govorimo o volji ili o ljubavi, ista je stvar, jer ono što pripada čovekovoj ljubavi i misli, to pripada i njegovoj volji. Stoga sledi da se unutrašnja stanja čovekove ljubavi i misli ispoljavaju dodirom i tako se komuniciraju i prenose drugome; i one se primaju onoliko koliko drugi voli osobu ili stvari koje ova govori i čini.

Ovo je očigledno u drugom životu; jer svak u tom životu postupa iz srca, to jest, iz volje ili ljubavi, a gestovi odvojeni od ovih, ne dopuštaju se, jer nikome nije dopušteno da govori neiskreno i odvojeno od srca. Tamo se jasno vidi kako se unutrašnja stanja komuniciraju prenose drugome; i kako ih drugi prima u skladu s njegovom ljubavi.

Svačija volja ili ljubav sačinjava potpuno čoveka tamo, i sfera života stoga ističe iz njega kao neko isparenje, i okružava ga, i kao da stvara telo oko njega, kao efluviji koji okužavaju biljke, a koji se osećaju kao mirisi; kao i ono što okružuje životinje, a što pametan pas oseća. Takvi se efluviji osećaju i oko čoveka, kao što se zna iz iskustva. Kad čovek odloži telo, i kada postane duh ili anđeo, tada efluviji ili isparenja nisu materijalna, kao u svetu, nego duhovna, izbijajući iz njegove ljubavi; ovo tada stvara sferu oko njega, što čini da se njegov karakter prepozanje na rastojanju; (O ovim sferama vidi šta je pokazano u odlomcima navedenim, br. 9606.) Sada, pošto se ova sfera komunicira, i prenosi tamo drugome, i prima u skaldu s ljubavlju [onoga drugoga], stoga se mnoge zadivljujuće stvari , čoveku nepoznate u svetu, tamo dešavaju. Na primer: - Prvo, Prisustvo je uvek prema sličnosti ljubavi, a odsustvo prema različitosti ljubavi, Drugo, Svi se udružuju u skladu s ljubavi: oni koji su u ljubavi prema Gospodu od Gospoda, zajedno su u najdubljem nebu; oni koji su u ljubavi prema bližnjem od Gospoda, ti su u zajedno u srednjem nebu; a oni koji su u poslušnosti iz vere, to jest, oni koji tvore istinu nje radi, zajedno su u poslednjem nebu; ali oni koji su u ljubavi prema sebi i svetu, to jest, koji postupaju radi sebe i radi sveta kao ciljeva, ti su zajedno u paklu. Treće, Svi okreću svoje oči premo onome koga vole; oni koji vole Gospoda, okreću svoje oči prema Gospodu kao Suncu; oni koji vole bližnjega od Gospoda, okreću svoje oči prema Gospodu kao mesecu; slično i oni koji tvore istinu same nje radi. (O Gospodu kao kao suncu i mesecu, vidi šta je pokazano, br. 1521, 1529-1571, 3636, 8644, 8812). I što je za divljenje, na koju god da se stranu okrenu, uvek vide Gospoda pred sobom. Obrnuto je kod onih koji su u paklu: što su više u ljubavi prema sebi i svetu, to se više otkreću od Gospoda, i On je iza njih ; i ovo je slučaj bilo u kom pravcu ili prema kojoj strani da se okrenu. Četvrto, Kada anđeo neba usmeri svoj pogled ka njima, njegova se unutrašnja stanja njima komunicirj prenose na njih, u skladu s tim kolika je i kakva njegova ljubav; a ona se primaju u skladu s njihovom ljubavi. Ako anđeo neba pogleda na dobrog, prijatnost i radost slede, ali ako na zlog, tuga i mučenje slede.

Osim toga, dodir ruke označava komunikaciju, prenošenje, i primanja, jer se delatnost celog tela usredsređuje u mišice i u ruke; a unutrašnje se stvari u Reči izražavaju spoljašnjim. Iz toga razloga mišice, ruke, a osobito desna ruka, označavaju moć, kao što se može videti u onome što je navedeno, br. 10019, 10023, 10076; pa stoga ruke označavaju sve u čoveku, stoga celog čoveka kada deluje, vidi što je navedeno, br. 10. Dalje, da sva spoljašnja čula, vid, sluh, ukus, i miris, da se odnose na dodir, i da su vrste dodira, dobro je poznto u učenom svetu. Da se dodirom označava komunikacija, prenošenje, i primanja, vidi se iz brojnih odlomaka u Reči, od kojih ćemo navesti sledeće: I njim pomaži šator od sastanka, i kovčeg od svedočanstva, I sto i sve sprave njegove, i svećnjak i sprave jegove, i oltar kadioni. I oltar na kojemu se prinosi žrtva paljenica, i sve sprave njegove, i umivaonicu i podnožje njezino. Tako ćeš ih osvetiti, te će biti svetinja nad svetinjom, što ih se god dotakne, biće sveto (Izlazak 30:26-29).

Ponovo, Što se god dotakne mesa njezina, biće sveto; a što je za Arona i sinove njegove; i ako ko pokapa krvlju njezinom haljinu, ono što pokapa neka opere na svetom mjestu (Levitska 6:11, 27).

I kod Danila,

I gle, ruka me se dotače i podiže me na kolena moja i dlanove moje. . . . I gle, kao čovjek dotače se usana mojih, i ustah i progovorih, i tada opet onaj koji beše kao čovek dotače me se i ohrabri me Danijel 10:10, 16, 18).

I kod Isaije,

Jedan od serafima, dotače se usana mojih užarenim ugljem, i reče: evo, ovo se dotače usta tvojih, i bezakonje tvoje uze se, i greh tvoj uze se (Isaija 6:7).

I kod Jeremije,

Jehova ispruži ruku svoju, i dotače usta moja, i reče: Stavih reči moje u usta tvoja Jeremija 1:9.

I kod Mateje,

Isus ispruži ruku svoju na gubavca, i dohvati ga se, rekavši: hoću, očisti se, i odmah očisti se od gube Mateju 8:3.

Opet,

Isus reče Petrovoj tašti, videvši je gde leži i groznica je trese, i prihvati je za ruku, i pusti je groznica, i ustade Mateju 8:14, 15).

Opet,

Isus dotače slepome oči, i on odmah progleda Mateju 20:34.

I kod Luke,

Isus dotače uši gluvoga čovjeka, i izleči se Luka 22:51.

I kod Marka,

dovedoše Isusu bolesne, da bi se makar dotakli haljina njegovih, i koji se dotakoše, isceliše se Marka 6:56; Mateja 14:36).

I kod Luke,

žena koja je patila od tečenja krvi, dotače se haljina Isusovih: i onoga časa presatde tečenje; Isus reče: Ko me se dotače? neko me se dotakao, jer osetih da sila iz mene iziđe (Luka 8:44-46).

I kod Marka,

dovedoše malu decu Isusu, da bi ih blagoslovio; i on ih uze u naručje, i položi ruke na njih, i blagoslovi ih Marka 10:13, 14.

Iz ovih odlomaka očito je da se dodirom označava komunikacija, prenošenje, i primanje.

Slično i gde se govori o nečistim stvarima u Reči; ove u unutrašnjem smislu označavaju zla i obmane iz paklova, kao kod Mojsija,

Ko se dotakne mrtva tela čovečija, da je nečist sedam dana. Ko se dotakne u polju posečenoga mačem ili umrloga ili kosti čovekovog groba, nečist da je sedam dana. Ko se god dotakne vode očišćenja, da je nečist do večera. I čega se god dotakne nečist, da je nečisto; i ko se njega dotakne, da je nečist do večera (Brojevi 11, 13, 16, 21, 22).

Ponovo, Ko se dotakne nečiste životinje, nečiste stvari koja puzi, da je nečist do večeri; sve što padne na ono što je nečisto, bilo drveni sud, haljina, voda, zemljani sud, meso, peć, neka je nečisto (Levitska 11:31-36), i pogl. (5:2, 3; 7:21). Ponovo, onaj koji ima tečenje, da je nečist; čovek koji se dotakne njegovog ležaja, da je nečist; ako sedne na posudu na kojoj je sedio koji ima tečenje, da je nečist; ako je neko dotakao njegovo telo, ili njegove haljine, ako onaj koji je nečist pljune na onoga koji je čist; kola na kojima je nošen, zemljana posuda, i drvena posuda, biće nečisti (Levitska 15:1 do kraja). Isto tako, onaj ko se dotakne gubavca Levitska 22:4.

Ponovo, Ako li što od strva njihova padne na seme, da vam je nečisto. Ali ako bude polito seme vodom, pa onda padne što od strva njihova na seme, da vam je nečisto Levitska 11:37, 38). Ovim nečistim stvarima označavaju se razne vrste zala i njihovih obmana, koji se komuniciraju, prenose, i primaju. Svaka od ovih nečistih stvari označava posebno zlo. Jer zlo čini čoveka nečistim, jer ono deluje na njegovu dušu. Isto tako, zlo njihovih srca ističe iz zlih duhova i genija, i prema tome, koliko su u njih ubeđeni, toliko deluju na one koji su prisutni; ova je zaraza označena dodirom nečistih stvari. I kod Mojsija,

Samo roda od onoga drveta koji je posred vrta, kazao je Bog, ne jedite i ne dirajte u nj, da ne umrete (Postanje 3:3). Ponovo, anđeo koji se rvao s Jakovom, videvše da ga neće savladati, udari ga po uzglavku na stegnu, te se Jakovu iščaši stegno Postanje 32:25.

Ponovo, Mojsije reče, Da se ne dotaknu ničega što pripada Kori, Datanu, i Abiramu, da ne izginu za sve svoje grehove (Brojevi 16:26).

I kod Isaije,

Odstupite, odstupite, iziđite odatle, ne dotičite se ničega nečista, očistite se svi koji nosite sudove Jehovine (Isaija 52:11);

i kod Jeremije,

Lutahu kao slepci po ulicama, kaljajući se krvlju, koje ne mogahu da se dotiču haljinama svojim. Odstupite, nečisti, viču im, odstupite, ne dodevajte se ničega . (Plač 4:14, 15);

I kod Ageja,

Gle, ako bi neko nosio sveto meso u skutu od haljine svoje, ili bi se skutom svojim dotakao hleba ili variva ili vina ili ulja ili kakvoga god jela, bi li se osvetio? A sveštenici rekoše: Ne. Po tom Agej reče:

ako bi se ko nečist od mrtvaca dotakao čega toga, hoće li biti nečisto? Agej 2:12-14.

I kod Osije,

Zaklinju se krivo, i lažu, i ubijaju, i kradu, i čine preljubu, zastraniše, i jedna krv dotiče drugu (jedna krv dostiže drugu) Osija 4:2, 3).

  
/ 10837