388. I zvijerinjem zemaljskim. Da ovo označava zla života, koja su požude i obmane koje nastaju iz ljubavi prema sebi i svijetu, koje pustoše sve stvari crkve kod čojeka, jasno je iz značenja divljih zvijeri, što označava požude i obmane iz ljubavi prema sebi i svijetu; jer su ove zla života; jer zao život je život u požudama i obmanama, pa se stoga divljim životinjama zemaljskim ovdje označavaju te stvari. Da divlje zvijeri označavaju takve stvari, vidjeće se u onome što slijedi. I iz značenja zemlje, koja označava crkvu (o čemu vidi gore, br. 29, 304); pošto se divljim zvijerima zemaljskim označavaju zla života, ova pustoše crkvu kod čovjeka; i pošto se zemljom označava crkva, stoga se divljim zvijerima zemaljskim označavaju zla života koja pustoše crkvu kod čovjeka. Pominje se crkva kod čovjeka, jer je crkva u čovjeku; jer crkva jecrkva zbg ljubavi rema bližnjem i zbog vjere, a ove su u čovjeku; i ako ove nisu prisutne, nema crkve kod njega. Smatra se da crkva postoji tamo gdje je Riječ, i gdje je Gospod poznat; ali crkva se sastoji samo od onih koji od srca priznaju Božansko Gospodovo, i koji uče istine od Gospoda preko Riječi, i koji ih tvore; samo to sačinjava crkvu. Da se divljim zvijerima zemaljskim ovdje posebno označaaju zla života, vidi se iz nizova stvari u unutrašnjem smislu. Kaže se da im je oblast data nad četvrtim dijelom zemlje, da ubijaju mačem, i glađu i smrću (pomorom) i divljim zvijerima zemaljskim. Mačem se ozačava obmana koja razara istinu; gladom, lišavanje znanja o istini i dobru; smrću, gašenje duhovnog života; otuda se divljim zvijerima zemaljskim oznaavaju zla života, jer ova vladaju kada se ugasi duhovni život, jer je tada život samo prirodni, a potonji život bez prethodnog, pun je požuda od ljubavi prema sebi i svijetu, - stoga je paklenski; zato je taj život ono što se označava divljim zvijerima zemaljskim.
Osim toga, što se tiče zlog života, koji je označen divljim zvijerima, taj postoji i kod onih koji vode dobar moralni život, ako su bez duhovnog života; jer oni čine dobro, i govore istinu, i postupaju iskreno i pravedno, ali samo slave, počasti, dobitka i zakona radi; tako postupaju radi izgleda, oponašajući duhovne, dok iznutra ne žele dobro i ne misle istinu osim iz gore pomenutih razloga; stoga, iznutra, oni su paklenski /duhovi/. Ovo se vidi kod takvih ljudi kada postanu duhovi, a što se dešava odmah poslije smrti; tada, pošto popuste spoljašnje stege, koje su pomenute, oni jurnu bez uzdržavanja u zla svake vrste. Dok je drugačije s onima koji vode dobar život duhovnog porijekla. (O ovome se predmetu može vidjeti više u djelu o Nebu i Paklu, br. 484, 529-531, 534; i gore, br. 182.) Ove se stvari pominju da bi se znalo šta je označeno zlim životom, naime, da se tu ne misli o spoljašnjem životu, o tijelu, ili o svijetu gdje su ljudi, što se naziva prirodnim svijetom, nego o unutrašnjem /životu/ duha, i svijeta gdje su anđeli, što se naziva duhovnim svijetom. Jer je čovjek, svojim tijelom, pokretima i govorom, u prirodnom svijetu, dok je svojim duhom, naime, mišlju i osjećanjem, u duhovnom svijetu; jer, kao što se vid tijela pruža u prirodni svijet, i tamo se rasipa, tako se vid duha, koji je misao od osjećanja, pruža u duhovni svijet, i tamo se rasipa. Da je ovako, malo ko zna, pa stoga pretpostavljaju da nema poslijedica misliti zlo i htjeti zlo, pod uslovom da se ne čini i ne govori zlo; međutim, sva misao i volja djeluju na čovjekov duh i sačinjavaju njegov život poslije smrti.
3. Da zle divlje zvijeri označavaju požude i obmane koje izviru iz ljubavi prema sebi i svijetu, koje pustoše sve što pripada crkvi kod čovjeka, a u obrnutom smislu, osjećanje istine, koje oživljava sve stvari crkve kod čovjeka, vidi se iz sledećih odlomaka u Riječi.
Kod Jeremije:
Hodite, skupite se sve zvijeri poljske: dođite da proždirete. Mnogi su pastiri pokvarili moje vinograde; potlačiće moj dio, mili dio moj obratiće u u golu pustoš (12:18-11).
Predmet o kome se govori ovdje je pustošenje crkve u pogledu istina i njenih dobara. Pustošenje se opisuje pastirima koji kvare Gospodov vinigrad, i koji tlače njegov dio (nasljedstvo). Pastirima se označavaju oni koji naučavaju istine, i koji vode dobar život; u ovom slučaju, oni naučavaju obmane, pa stoga vode zao život. Vinogradom se označava crkva u pogledu istine; a poljem, crkva u pogledu dobra. Pustošenje je označeno tlačenjem i kvarenjem, kao i pretvaranjem polja u golu pustoš. A pošto pustoše požude i obamne iz ljubavi prema sebi i svijetu, to se kaže, Hodite, skupite se sve zvijeri poljske; dođite da proždirete. Svaka zvijer poljaska označava obmane i požude koje izviru iz tih ljubavi, koje proždiru, što označava opustošiti i zatrti. Da se divljom poljskom zvijeri ne označava divlja poljska zvijer, jasno je, jer se kaže da su pastiri pokvarili vinograd, i da su ga potlačili (izgazili stopalima); dok se pastirima označavaju pastiri crkve, a ne pastiri stada.
Kod Davida:
4. Gorski vepar podgriza lozu, a poljska zvijer jede je. (Psalam 80:8, 9, 13).
Ovdje se lozom označava isto što i vinogradom gore, naime, crkva u pogledu istine, koja se naziva duhovnom crkvom; njeno se pustošenje požudama i obmanama prirodnog čovjeka odvojenog od duhovnog, označava gorskim veprom koji podgriza lozu; gorski vepar označava zle požude prirodnog čovjeka; a divlja poljska zvijer, obmane.
Kod Osije:
5. I potrću čokote njezine i smokve, i obratiću ih u šumu da ih jede zvijerje poljsko (2:12).
Čokotom se i smokvom označava crkva; čokotom, unutrašnja crkva, koja pripada duhovnom čovjeku; a smokvom, spoljašnja crkva, koja pripada prirodnom čovjeku; pustošenje obje označava se sa, Obratiću ih u šumu da ih jede zvijerje poljsko. Šuma označava čulnog čovjeka, koji je u potpunim zabludama, a otuda i u obmanama; a zvijerje poljsko označava obmane iz toga i zle požude. Jer kada se ckrva kod čovjeka opustoši, to jest, kada se više ne vjeruje u istinu crkve, tada čovjek postaje čulan, i tada vjeruje samo ono što može vidjeti vlastitim očima, i dodirnuti vlastitim rukama, pa se takav čovjek potpuno predaje ljubavi prema sebi i svijetu, to jest, požudama. Da se ovdje čokotom i smokvom označava crkva, vidi se iz drugoga stiha istoga poglavlja, gdje se kaže, Prite se s materom svojom, jer mi nije žena, niti sam joj ja muž; materom i ženom se u Riječi označava crkva.
Kod Mojsija:
6. Malo po malo, odgoniću narode pred tobom, da ne opusti zemlja i da se zvijerje poljsko ne namnoži na tebe (Izlazak 22:28, 29; Zak. Ponov. 7:22).
Šta ovo označava, može se vidjeti u Nebeskim Tajnama (br. 9333-9338), naime, da narodi označavaju zla koja čovjek ima, al i ona koja je naslijedio; i da se ona kod čovjeka uklanjaju postupno, jer ako bi se uklonila prije nego se u njemu stvore dobra pomoću istina, ušle bi obmane koje bi ga razorile. Divlje poljske zvijeri označavaju obmane koje proističu od uživanja prirodnih ljubavi.
Kod istoga:
7. Ako uzživite u mojm uredbama, i zapovijesti moje uzdržite i uščuvate, učiniću, te će nestati zle zvijeri iz zemlje, mač ne će prolaziti preko vaše zemlje. Ako li me ne uzaslušate i ne uščinite sve moje zapovijesti, pustiću na vas sve zvijeri poljske, koje će vam djecu izjesti i stoku potrti i vas umaliti, i opustjeće putovi vaši (Levitska 26:3, 6, 14, 22).
Ovime se opisuje stanje života onih koji imaju ljubavi prema bližnjem, i onih koji je nemaju. Ljubav prema bližnjm označena je življenjem po uredbama, čuvanjem zapovijesti, i njihovim izvršavanjem, jer je to ljubav prema bližnjem; stanje njihovog mira opisuje se počinkom, odmaranjem bez straha; čime se opisuje blaženstvo srca i duše, koja dolazi od povezanosti dobra i istzine, kada više nema borbe zla i obmane protivu njih. To se stanje opisuje i sa, Učiničću da nestane zlih zvijeri iz zemlje, a mač ne će više prelaziti preko vaše zemlje, čime se označava da više ne će biti požuda i obmana koje izviru iz ljubavi prema sebi i svijetu; gdje zle divlje zvijeri označavaju požude koje razaraju dobra osjećanja, i mač koji ozna ava obmane koje razaraju istine. Da su u suprotnom stanju oni koji nemaju ljubavi prema bližnjem, što se opisuje sa, Ako li me ne uzaslušate, pustiću na vas zvijeri poljske koje će vam djecu izjesti i stoku potrti i umaliti, i opustjeće putovi vaši, čime se označava da će zbog požuda, i njihovih obmana, biti lišeni svakoga dobra i istine. Požude i njihove obmane koje ih lišavaju, označene su poljskim zvijerima koje će ih potrti; dobra osjećanja kojih će biti lišeni, označena su stokom koja će biti potrta; a njihove same istine ozna ene su putovima koji će opustjeti; putovi označavaju istine koje vode dobrima.
Kod Jezikilja:
8. I učiniću s njima zavjet mirni (ugovor o miru), i istrijebiću zle zvijeri iz zemlje, i oni će živjeti u pustinji bez straha, i spavaće u šumama. I ne će više biti plijen narodima, i zvijeri zemaljske ne će ih jesti (34:25, 28).
Ove se riječi odnose na Gospodov dolazak, i na Njegovo carstvo; šta one ozna avaju u unutrašnjem smislu, vidi se iz odlomaka objašnjenih, gdje se nalaze mnoge slične riječi. Zlim divljim životinjama u zemlji označavaju se požude; a divljim poljskim zvijerima, obmane.
Kod Osije:
9. Srešću ih kao medvjedica kojoj uzmu medvjediće, i rastrgaću im srce njihovo i izješću ih ondje kao ljuti lav; zvijerje poljsko raskinuće ih (13:8).
U ovome se odlomku govori o pustošenju dobra obmanama. Mevedica kojoj uzmu medvjediće označava moć zla od obmana; ljuti lav, moć obmane od zla; a zvijerje poljsko, požude i obmane; razaranje ovih označava se divljim zvijerima koje ih raskida; odvajanje istine od dobra obmanama i zlom označava se trganjem njihovoga srca.
Kod Isaije:
10. Ne će ondje biti lava, i ljuta zvijer ne će ići po njemu (35:9).
U ovome se poglavlju govori o Gospodovom dolasku i o stanju onih koji su u Njegovome carstvu. Ne će ondje biti lava, označava da tamo ne će biti obmane koja razara istinu; i ljuta zvijer ne će ići po njemu, označava da ne će biti požuda koje razaraju; pošto je ova požuda iz pakla, kaže se, ne će ići po njemu.
Kod Sofonije:
11. Jehova će dignuti ruku na sjever, i zatrće Asirsku, i Niniveju će opustjeti da bude suha kao pustinja. I u njoj će ležati stada, svakojako zvijerje između naroda, i gem i ćuk noćivaće na dovratnicima njezinijem; glasom će pjevati na prozorima; pustoš će biti na pragovima, jer će se poskidati kedrovina. Taki će biti veseli grad, koji sjedi bez brige, koji govori u srcu svom: ja sam, i osim mene nema drugoga; kako opustje, kako postade loža zvijerju! (2:13-15).
Ovdje se govori o čovjekovoj vlastitoj inteligenciji, koja potvrđuje obmane i zla umovanjima iz doslovnog smisla, i o primjenjivanjima smisla slova Riječi. Sjeverom se označava prirodni i čulni čovjek, a isto tako i Doslovno značenje koje je tamo; Asirijom se označava umovanje iz toga; a govoreći u srcu: ja sam, i nema drugoga, označava se čovjekova vlastita inteligencija. Iz ovih se razmatranja vidi šta ove pomenute pojednosti obuhvataju u nizu, naime, da se sa, Jehova ispruži svoju ruku i zatra Asiriju, označava da će lišiti prirodnog čovjeka takve osobine, i intelektualnog ili racionalnog čovjeka svega opažanja dobra i razumijevanja istine. Sa, stada će ležati, svakojako zvijerje između naroda, i gem i ćuk noćivaće na dovratnicima njezinijem, označava se da će svuda tamo biti obmane od zla, i obmane misli i /obmande/opažanja znanja iz Riječi, gdje zvijerje (divlje zvijeri) među narodom označavaju obmanu zla, gem i ćuk, obmanu misli i opažanja, a dovratnici, znanja iz Riječi. Sa, veseli grad koji govori u srcu; ja sam, i nema drugoga, označava se da takva inteligencija ima pouzdanja samo u sebe, i usvaja sve od propriuma; grad označava doktrinu iz takve inteligencije. Sa, kako pustje i postade loža zvijerju! označava se da nije ništa ostalo od istine u njoj (u doktrini), nego da je puna obmana.
Kod Jezikilja:
12. Kaži Faraonu i narodu njegovom: na šta si nalik u veličini svojoj? Eto, Asirirac bješe kedar na Livanu, lijepijeh grana i debela hlada i visoka rasta. Ali za to što njegov rast nadvisi sva drveta poljaksa, i umnožiše se grane njegove, stoga ga dadoh u ruke najsilnijem među narodima da čini s njim šta hoće. Na ruševini njegovoj stanuju sve ptice nebeske, i na granama njegovijem sve zvijeri poljske (31:2, 3, 5, 10-13).
Ovo što se pominje u ovome odlomku slično je po značenju onime što je gore opisano. Faraonom carem Egipatskim označava se isto što i sjeverom, naime, prirodni čovjek, i Doslovno znanje koje je tamo; Asircem se označava umovanje iz toga; njegovim visokim rastom, i širenjem grana, označava se slavljenje vlastite inteligencije, stoga ono što potiče od vlastite inteligencije. Iz ovog opšteg značenja sadržaja /ovoga odlomka/ može da se vidi šta obuhvataju pojedinosti, naime, da, reći Faraonu caru Degipatskom i narodu /mnoštvu/ njegovom, govori o prirodnom čovjeku i doslovnim znanjima kod njega; Faraon car Egipatski je prirodni čovjek, a njegovnarod (mnoštvo) je Doslovno znanje. Da je kedar Livanski nadvisio sva drveta poljska, označava Racionalno koje raste pomoću doslovnog znanja, gdje Asirac označava Racionalno, a kedar Intelektualno, dok njegovo nadvisivanje ostalih drveta, označava ogroman rast koji dolazi od poznavanja istine i dobra. Ali zato što se uzvisi rastom, i što se umnožiše grane njegove, tomoznačava jer se hvalio svojom inteligencijom i znanjima (scientia) koja pripadaju prirodnm čovjeku, koji se hvali, jer se uzdiže umom iz ljubavi prema sebi, što je iz propriuma. Jer prirodni čovjek, odvojen od duhovnoga, sebe uzvisuje, a pošto je odvojen od duhovnoga, on je u propriumu, i pripisuje sebi sve stvari, a ništa Bogu; nadvisiti i raširiti grane označava doslovna znanja koja pripadaju prirodnom čovjeku (kao što se može vidjeti, br. 2831, 8133). Da će ga tuđinci, najljući među narodima, posjeći i ostaviti ga, označava da će obmane i njihova zla razoriti Racionalno, gdje tuđinci označavaju obmane, a najljući među narodima, njihova zla; stoga će, sve ptice nebeske stanovati na panju njegovom, i na granama sve zvijeri poljske, što označava da će tu biti obmane misli, i zla osjećanja; jer ptice označaaju poznavanja (cognitiones) kako istine tako i obmane; divlja zvijer poljska označava zla osjećanja; a polje označava crkvu; jer se označavaju samo one obmane i zla koja postoje u crkvi. (Da ptice označavaju misli, ideje, i umovanja u oba smisla, sa razlikama u skaldu s njihovim vrstama, može se vidjeti, br. 770, 866, 988, 993, 3219. 5149, 7441.)
Kod istoga:
13. I ostaviću u pustinji tebe i sve ribe iz tvojih rijeka, i pašćeš na zemlju i ne ćeš se pokupiti ni sabrati; zvijerima zemaljskim i pticama nebeskim daću te da te jedu (29:5;32:4).
I ove se stvari kažu o Faraonu i Egiptu, kojima se označava prirodni čovjek odvojen od duhovnoga, koji, kada je odvojen, u samim je obmanama i zlima, jer je tada bez svjetlosti neba, koja daje inteligenciju. Biti ostavljen u pustinji, stoga, označava biti bez istina i dobara; riba u rijekama označava čulno Doslovno znanje (kao što se može vidjeti gore, br. 342): pasti na zemlju (padatii na lica polja), označava da će sve što pripada crkvi, kod njega nestati; da se ne će pribrati i sakupiti, označava da se dobro i istina ne vide; jer duhovni čovjek vidi ove u stvari u prirodnom, iz kojih pravi zaključke; daću te da te jedu zvijeri poljske i ptice nebeske, označava ovdje i gore, da će nestati zbog obmana misli i zala osjećanja. Zato što prirodni čovjek, odvojen od duhovnog, pada u obmane svake vrste, i biva povrijeđen, stoga se za Egipat kaže da je divlja zvijer u ritu (Psalam 68:31 ili 30).
Kod Jezikilja:
14. Na gorama Izrailjevim ćeš pasti (padnuti), ti i sve čete tvoje, i narodi koji budu s tobom; i daću te svakojakijem pticama krilatijem i zvijerima poljskim da te izjedu (39:4).
Ovo se kaže za Goga, kojim se označava spoljašnje bogosluženje odvojeno od unutrašnjeg, što je bogosluženje prirodnog čovjeka odvojenog od duhovnoga. Ti ćeš padnuti (pasti) ma gorama Izrailjevim, označava da nemaju ništa od dobra ljubavi ka bližnjem, gdje gore Izriljeve označavaju dobra ljubavi prema bližnjem, a tamo pasti označava nestati. I sve čete tvoje i narodi koji budu s tobom, označava da će nestati to bogosluženje s njegovim doktrinarnim stvarima i s obmanama; i daću te pticama svakojakoga krila i zvijerima poljskm da te izjedu, označava gašenje istine i dobra obmanama svake vrste i zlima; zla koja su označena divljim zvijerima poljskim, to su zla živiota, a koja su požude koje izviru iz ljubavi prema sebi i svijetu.
Kod Davida:
15. O Bože! narodi (neznabošci) dođoše u dostojanje (nasljedstvo) tvoje; oskrvniše svetinju tvoju, Jerusalim pretvoriše u zidine. Truplje sluga tvojih dadoše pticama nebeskim da ih jedu, tijela svetaca tvojih zvijerima zemaljskim (79:1, 2).
Neznabošcima (narodima) ne označaaju se neznabošci, nego zla živita i obmane doktrine; jer Božijim dostojanjem (nasljedstvom) označava se crkva, u kojoj je Gospod svo dobro i istina, a Jerusalimom pretvorenim u gomilu, označava se svetogrdno bogoštovanje, i izokrenuta doktrina crkve; svetnjom, bogosluženje, jer se u njemu vršilo bogosluženje, dok Jerusalim označava ckrvu u pogledu doktrine, a tako isto i doktrinu crkve. A davanjem mrtvih tijela sluga Tvojih da ih jedu ptice nebeske, i tijela svetaca Tvojih za hranu zvijerima poljskim, označava razbiti sve istine obmanama, i dobra zlima; ovdje se pticom nebeskom označava obmana misli; a zvijeri poljskom označava se osjećanje zla.
Kod istoga:
16. Ne daj zvijerma duše grlice svoje, nemoj zaboraviti stada stradalaca svojih za svagda (Psalam 74:19),
Grlicom se označava duhovno dobro, stoga isto tako i oni koji su u tome dobru; a divljom zvijeri se označava obmana zla i požuda za razaranjem; otuda je jasno šta je označeno sa, Ne daj zvijerima duše grlice svoje. Stradalnicima se označavaju oni koji su napadani od obmana, pa su stoga u strahu, i čekaju izbavljenje.
Kod Jezikilja:
17. Stado razagnano bez pastira, postaje jelo svake divlje zvijeri poljske, i razgoni se (34:5, 8).
Ovime se označava da su dobra ljubavi prema bližnjem razorena obmanama, i potopuno uništena zlima svake vrste. Divlje zvijeri poljske označavaju zla života koja izviru iz obmana doktrine. Stadom se, u Riječi, označavaju oni koji su u dobru ljubavi prema bližnjem; ali pošto je pravi duhovni smisao odvojen od osoba, to su stadom označena dobra ljubavi prema bližnjem; pastirima se označavaju oni koji preko istina vode dobru, a u apstraktnom, istine same preko kojih se stiče dobro; stoga biti bez pastira, znači nemati istine pomoću koje se stiče dobro, stoga to znači obmanu. Postati jelo (hrana) označava nestati, isto što je označeno i sa proždrijeti, kada se govori o divljim zvijerima. Divljim zvijerima poljskim označavaju se obmane.
Kod Jova:
18. Blago čovjeku kojega Bog kara. U gladi otkupiće ga od smrti, u ratu od ubojitog mača. U pustošenju i gladi ti ćeš se smijati, i ne ćeš se plašiti divlje zvijeri zemaljske (5:17, 20, 22).
Ovi se izrazi onose na iskušenja. Blago čovjeku kojega Bog kara, označava, da je iskušavan. U gladi otkupi e ga od smrti, označava izbavljenje od zala kada je iskušavan zbog nedostatka dobra i zbog ne-opađanja /dobra/; u ratu od ubojitog mača, označava izbavljenje od obmana, kada se iskušava zbog oskudice u istini i ne-razumijevanja /istine/; u gladi ćeš se smijati, označava da za njega ne će manjkati dobra; i ne ćeš se plašiti divlje zvijeri zemaljske, označava da ga nikakva obmana ne će napasti.
Kod Jezikilja:
19. Ovako im reci: koji bude u pustolinama, pašće od mača; i koji je u polju, zv ijerima ću ga dati da za izjedu; a koji su u gradov Ima i po pećinama, od pomora će pomrijeti; tako ću sasvijem opustjeti tu zemlju (33:27, 28).
Predmeti o kojima se ovdje govori su pustođšenje sve istine, i svega dobra crkve, jer je kaže, tako ću sasvijem opustjeti zemlju; gdje zemlja označava crkvu. Oni koji su u pustolinama pašće od mača, označava da će oni koji su u doslovnim značenjima nestati zbog obmana; jer se ovdje pustolinama označavaju doslovna znanja prirodnog čovjeka; a onoga koji je u polju, zvijerima ću ga dati da ga izjedu, označava da će oni koji su u znanjima iz Riječi nestati zbog zala obmana, gdje polje označava stvari crkve, ovdje poznavanja (cognitiones) iz Riječi; divlja zvijer označava zlo obmane; a koji su u gradovima i pećinama, od pomora će pomrijeti, označava da će sasvm nestati zbog obmana i zala iz Riječi oni koji se potvrde u obmanama i zlima iz Riječi; utvrde označavaju potvrđivanja iz Riječi, a pećine potvrđivanja iz doslovnih značenja. Da su ovakve stvari označene ovim riječima, može se vidjeti samo iz nizova u unutrašnjem smislu, jer je predemt o kojem se govori, kao što je rečeno, potpuno pustošenje crkve.
Kod istoga:
20. Kad pustim na vas glad i ljute zvijeri, koje će ti djecu izjesti; i kad pomor i krv prođu kroza te; i kad pustim mač na te (5:17).
Ponovo:
Kad pustim na nju glad i istrijebim u njoj ljude i stoku, ako pustim ljute zvijeri u zemlju, te pomore ljude, i ona opusti i da niko ne može prolaziti od zvijerja; ili ako mač pustim na tu zemlju; ili pustim pomor na zemlju i izlijem gnjev svoj na nju; a kamo li kad pustim četiri ljuta zla svoja, mač i glad i zle zvijeri i pomor na Jerusalim, da istrijebim u njemu ljude i stoku (14:13, 15, 17, 19, 21).
U unutrašnjem smislu, istrijebiti ljude i stoku označaba lišiti svakog osjećanja dobra i istine, kako unutrašnje ili duhovne tako i spoljašnje ili prirodne. (Da je ovo označeno čovjekom i stokom u Riječi, može se vidjeti, br. 7424, 7523, 7872.) Glađu se označava lišenost dobra ljubavi; mačem, lišenost istine vjere, obmanom. Ljutom se zvijeri označava lišenost ovih zbog zala ljubavi prema sebi i svijetu; a i stoga što je čovjek na njih osuđen.
21. Iz objašnjenja ovih odlomaka, kao i onih koji prethode, vidi se šta je označeno svakom pojedinosti ovdje u nizu. Ljutom divljom zvijeri označavaju se sve zvijeri koje razaraju, kao lavovi, medvjedi, tigrovi, panteri, veprovi, vukovi, aždaje, zmije, i mnoge druge, koje vrebaju i razdiru korisne životinje, kao što su jaganjci, ovce, krave, volovi, i slično. Da ovakve divlje životinje, i u opšte zle divlje zvijeri, označavaju požude koje izviru iz ljubavi prema sebi i svijetu, a od kojih su sva zla života i obmane doktrine, je zbog korespondencije, kao što se vidi iz izgleda u duhovnom svijetu. Tamo se sve zle požude i obmane pokazuju kao divlje zvijeri raznih vrsta. Isto tako, oni zbog kojih se pokazuju takvi izgled, sliče divljim zvijerima, jer je njihovo glavno uživanje je u tome da napadaju i razaraju dobro. Ovo je uživanje paklensko, i ono je usađeno u ljubavi prema sebi i svijetu, u kojem su paklovi. Iz ovih se razmatranja vidi zašto se zlim divljim zvijerima u opšte označavaju zla života ili požude i obmane koje izviru iz ljubavi prema sebi i svijetu, koje pustoše sve stvari crkve kod čovjeka.
22. Do sad je pokazivano iz Riječi da divlje zvijeri označavaju zle požude i obmane, a posebno požude za razaranjem uništavanjem dobara i istina pomoću obmana, stoga čovjekovog duhovnog života. Sada će se pokazati da divlje zvijeri u Riječi označavaju i osjećanja istine i dobra, koja se suprotstavljaju osjećanjima obmane od zala, koja se nazivaju požudama. Razlog da divlje zvijeri u Riječi označavaju tako isto i osjećanja istine i dobra je to, što izraz po kome su nazvane u izvrnom jeziku, označava život, jer se jer se divlja zvijer na tom jeziku naziva chajah, a chajah znači život; a u osjećanju istine i dobra je sam čovjekov duhovni život; stoga kada se u Riječi pomene divlja zvijer u ovom dobrom smislu, bolje ju je promijeniti i nazvati je životnjom, što označava živu dušu. Ali kada se u ovome smislu govori o divljoj zvijeri (fera), ideja koja se pridružuje riječi fera u Latinskom jeziku mora se otstraniti, jer u tome jeziku ideja divljeg i zlog pridružuje se riječi fera, pa stoga i ideja nepovoljnog i rđavog. Drugačije je u Hebrejskom jeziku, u kojemu divlja zvijer označava život, i uopše živu dušu ili životinju; u ove smislu chajah ili divlja zvijer (fera) i zvijer (bestia) pominju se, a divljom se zvijeri (fera) označava osjećanje istine, dok se zvijeri (bestia) označava osjećanje dobra. Zato što divlja zvijer ii chajah u obrnutom smislu označava osjećanje istine i dobra, zbog toga se Eva, žena Adamova, naziva Chavah, po tome izrazu; kao što se vidi kod Mojsija:
I čovjek nadjede ženi svojoj ime Eva (Chavah); jer će biti mati svih chaj (svega živog) (Postanje 3:20).
Isto tako, četiri životinje koje su bile heruvimi, nazvane su istim izrazom, chajah, u množini; a pošto se izrazu divlja zvijer (fera) u Latinskom jeziku pridružuje ideja divljeg i krvožednog, prevodioci su rekli životinje. Da se zbog ove riječi nazivaju heruvimi, koji su izgledali kao životinje, vidi Jez. 1:5. 13-15, 22; 10:15; i na drugim mjestima.
Slično, životinje koje se jedu, kao jaganjci, ovce, koze, ovnovi, jarci, telad, kao i životinje koje se ne jedu, u običnom govoru, nazvaju se zvijerima (ferae), ali životinje koje se jedu označavaju dobra osjećanja, jer su pitome i korisne, naime, nisu divlje i krvožedne.
Tako kod Mojsija:
Ovo su divlje životinje (fera) od kojih ćeš jesti između svijeh životinja (bestia) na zemlji među svim divljim zvijerima koje idu na četiri, da bi razlikovao između divljih zvijeri koje se jedu, i divljih zvijeri koje se ne jedu (Levitska 11:2, 27, 47).
I na drugome mjestu:
Ko bi ulovio zvjerku ili pticu, koja se jede (Levtska 17:13).
Isto tako, i životinje koje su prinošene na žrtvu, a koje su gore imenovane, nazivale su se zvijerima (ferae).
Tako kod Isaije:
Ni Livan ne bi bio dosta za oganj, ni životinje njegove ne bi bile dosta za žrtvu paljenicu (40:16).
I kod Davida:
Ne ću uzimati teleta iz doma tvojega, ni jarića iz torova tvojih. Jer je moje sve gorsko zvijerje, i stoka (bestiae) na planinama na tisuće. Znam sve ptice po gorama i krasota poljska pred manom je. Da ogladnim, ne bih tebi rekao, jer je moja vasiljena i sve što je u njoj. Prinesi Bogu hvalu na žrtvu (Psalam 50:9-14).
24. Da divlja zvijer označava osje anja istine i dobra, dalje je jasno iz sledećih odlomaka.
Kod Mojsija:
A sedme godine, koja je godina sabata, ostavi je /zemlju/, da počine, da jedu siromasi naroda tvojega, a što iza njih ostane, neka jedu zvijeri poljske (Izlazak 23:11).
I na drugome mjestu:
Ali što rodi zemja za počivanja svojega, to neka vam bude hrana za stoku (bestiae) i za divlje zvijeri (ferae) (Levitska 25:6, 7).
Ovdje se stokom (bestiae) i divljim zvijerima (ferae), označavaju jagnjad, ovce, koze, ovnovi, jarci, telad, krave, konji, i magarci, ali ne lavovi, medvjedi, veprovi, vukovi, i slične grabljvice zvijeri, koje su korisne, i kojima se označavaju osjećanja istine i dobra.
Kod Davida:
25. Hvalite Jehovu na zemlji, velike ribe /kitovi/, i sve bezdane; zvijeri i sva stoka, bubine i ptice krilate, carevi zemaljski i svi narodi (Psalam 148:7, 10, 11).
Ovim se stvarima označavaju dobra i istine svake vrste u čovjeku, iz kojih čovjek bogoštuje Boga; a pošto iz ovih stvari čovjek bogoštuje Boga, a one ne pripadaju čovjeku, nego Gospodu u njemu, stoga treba razumjeti da ove stvari bogoštuju Boga, jer niko ne može da bogoštuje Bga iz sebe na pravi način, nego od Boga, to jest, od dobara i istina koje su Božije u njemu. Da niko ne može imenovati Isusa /nazvai ime Isusovo/, nego od Gospoda, nekima u crkvi je poznato, a dobro je poznato u nebu. Hvaliti Jehovu označava bogoštovati Njega; velikim ribama /kitovima/ i bezdanima označavaju se doslovna znanja i poznavanja (cognitiones) u opšte ili skupno; divlje zvijeri i stoka označavaju osjećanja istine i dobra; bubine (ono što puzi) i ptice svakojakoga krila označavaju uživanje dobra i istine koje pripada prirodnom i duhovnom čovjeku. Zbog toga se kaže, Hvalite Jehovu, carevi zemaljski i svi narodi, kojima se označavaju istine od dobra svake vrste. Da je ovo označeno ovim riječima, vidi se iz značenja u unutrašnjem smislu, i iz Riječi u nebu, gdje je ona duhovna, jer je za anđele koji su duhovni. (Da postoji Riječ i u nebima, i tamo je u skladu s unutrašnjim smislom, može se vidjeti u djelu o Nebu i Paklu, br. 259-261.)
Ponovo:
Blagodatni si dažd izlivao, o Bože, ti ćeš utvrditi tvoj trud i dio; stado tvoje življaše ondje (Psalam 68:9, 10).
I ovdje divlja zvijer ili životinja označava one koji su u osjećanju istine i dobra, ili u apstraktno, ta sama osjećanja; jer blagodatni dažd koji Bog izliva, označava Božansku istinu od Božanskog dobra. Utvrđivanje dijela koji će Bog utvrditi, označava crkvu koja je u Božanskoj istini u pogledu doktrine i života; dio (naslijeđe) označava crkvu, koja se naziva trudom zbog iskrenih nastojanja da čini dobro. Da će tu nastavati divlje zvijeri, naime, u dijelu (naslijeđu) ili crkvi, označava osjećanja istine i dobra. Da se ništa drugo nego to označava divljim zvijerima, jasno je, jer grabljive divlje zvijeri, to jest, požude obmana i zla, ne mogu da padaju na dio na koji Bog izliva blagotvorni dažd.
Kod Osije:
I tada ću im učiniti zavjet sa zvijerjem poljskim (fera), i sa pticama nebeskim i s bubinama zemaljskim, i polomiću luk i mač i rat da ih nestane u zemlji, i učiniću da leže bez straha. I zaručiću je sebi do vijeka (2:18, 19).
Ove se stvari kažu o novoj crkvi od Gospoda; zvijerje poljsko, i ptice nebeske, i bubinae zemaljske, označavaju iste stvari kao one gore kod Davida (Psalam 148:7, 10, 11), a koje su već bile objašnjene. Zavjetom se označava povezanost; stoga, učiniti zavjet, znači povezati se (vidi br. 665, 666, 1023, 1038, 1864, 1996, 2003, 2021, 6804, 8767, 9396, 106329. Jer Jehova ne može učiniti zavjet ili biti povezan s osjećanjima zla i obmane, ili sa požudama koje su označene zvijerima u pređašnjem smislu. On ne može ni na koji način da učini zavjet sa divljim zvijerima, pticama, i reptilima, nego samo sa stvarima koje su njima označene. Jali ove se stvari mogu vidjeti potpunije objašnjene gore (br. 357),
Kod Jezikilja:
Reci Faraonu caru Egipatskom: Evo, Asirac bješe kedar na Livanu, ljepijeh grana i debela hlada i visoka rasta, kojemu vrhovi bjehu među gustijem granama, bezdana ga uzvisi; rijeke tecijahu oko njegova stabla i puštahu potoke svoje k svima drvetima poljskim. Na granama njegovijem vijahu gnijezda ptice nebeske, a pod granama njegvijem zvijeri poljske lezijahu se, i u hladu njegovu sjeđahu svi veliki narodi; nijedno mu drvo u vrtu Božijem ne bješe mu ravno (31:2-9).
Faraonom i Egiptom se ovdje označava Doslovno znanje prirodnog čovjeka; Asircem, Racionalno koje služi Doslovnom znanju, čiji se rast kroz istinita doslovna znanja i poznavanja (cognitiones) opisujeu kedrom u Livanu, kojim je isto tako označeno Racionalno. Vodama koje čine da raste, označavaju se istine; a granama se označava prostiranje, kao što je to u misli racionalnog ččovjeka. Otuda se vidi šta je označeno sa, na granama njegovijem vijahu gnijezda sve ptice nebeske; pod granama njegovijem sve se poljske zvijeri lezijahu, a sa,
u hladu njegovu nastavahu sve velike nacije, naime, racionalne i duhovne istine, osjećanja istine, i dobara svake vrste. Jer se pticama nebeskim označavaju racionalne i duhovne istine svake vrste; divljim zvijerima, osjećanja istine; a lijegati /rađati se/ označava umnožavanje; a velikim nacijama označavaju se dobra. (Da ptice označavaju misli, racionalne stvari, intelektualne, i duhovne, stoga, sve istine pripadaju misli ili istine ili obmane, što se može vidjeti, br. 745, 776, 988, 991, 3219, 5149, 7441. Da rađati označava umnožavati istie i dobra, i da je to duhovno rađanje, br. 3860, 3868, 935. Da nacije označavaju one koji su u dobrima, i da apstraktno znače dobra, br. 1059, 1159, 1258, 1260, 1416, 6005; i gore, br. 175, 331. Da Faraon i Egipat oznčavaju Doslovno znanje u oba smisla, dobrom i rđavom, može se vidjeti, 1164, 1165, 1186, 1462, 5700, 702, 6015, 6651, 9340, 9391. I da Asirija označava Racionalnlo u oba smisla, br, 119, 1186.)
29. Da Egipat ozna ava doslovne istine, a Asirija racionalne /istine/, i da se sve što pripada racionanom rađa pomoću doslovnih znanja, ili onoga što je njemu podložno /podložno racionalnm/, kao što je gore rečeno, vidi se iz ovih riječi kod Isaije:
Jer će u to vrijeme biti put iz Egipta u Asirsku, i Askirac će ići u Egipat i Egipćanin u Asirsku, i služiće Jehovi Egipćani s Asircima. U to će vrijeme Izrailj biti treći s Egipćanima i Asircima, i biće blagoslov posred zemlje. Jer će ih blagoslobiti Jehova nad vojskama govoreći: da je blagosloven narod moj Egipatski, i Asirski, djelo ruku mojih, i Izrailj našljedstvo moje (19:23-25).
Ovdje Egipat označava Doslovno znanja, Asirija Racionalno, a Izrailj Duhovno.
Iz ovih sada navedenih odlomaka vidi se šta se označava pticom i divljom zvijeri poljskom, kod Jezikilja:
Ovako veli Gospod Jehova pticama, svakojakim pticama i svijem zvijerima poljskim: skupite se i hodite, saberite se sa svijeh strana na žrtvu moju, koju koljem za vas, na veliku žrtvu na grama Izrailjevim, i ješćete mesa i piti krvi; ješćete mesa junačkoga i pićete krvi knezova zemaljskih, ovnova, jaganjaca, i jaraca i telaca, sve ugojene stoke Vasanske. I ješćete pretiline da ćete se nasititi, i pićete krvi da ćete se opiti od žrtava mojih što ću vam naklati. I nasitićete se za mojim stolom konja i konjika, junaka i svakojakih vojnika, I pustiću slavu svoju među narode (neznabošce) (39:17-21).
Da se ove stvari govore o crkvi koju je Gospod trebao da ustanovi među nerodima (neznabošcima), vidi se iz svih pojedinosti ovdje; stoga se pticama sakojakim (raznih krila), i zvijerima poljskim, koje treba da se sakupe da bi bile pozvane na žrtvu, označavaju svi oni koji su u osjećanju dobra i istine, jer se mesom (tijelom) koje će jesti, označava dobro ljubavi; a krvlju koju će piti, označava se istina od toga dobra; a žrtvom se označava samo bogoštovanje iz ovih; ali ove se stvari mogu vidjeti više objašnjene gore (br. 329).
31. Ponekad se u Riječi divlja zvijer (fera) i zvijer (bestia) pomenu zajedno, ponekad divlja zvijer sama, i zvijer sama: i ponekad divlja zvijer zemaljska, ii divlja zvijer poljska; i kada se zvijer i divlja zvijer pomenu, tada se označava osjećanje ili ljubav obmane i zla (ljubav prema obmani i zlu); zvijeri, osjećanje li ljubav prema zlu; a u obrnutom smislu, divljom zvijeri, osjećanje ili ljubav ka istini; a zvijeri, osjećanje ili ljubav za dobro. Ali kada se divlje zvijeri pomenu same, isto tako samo zvijeri, tada divlje zvijeri označavaju osjećanja kako obmane tako i zla, a u obrnutom smislu, osjećanja kako istine tako i dobra; ali zvijerima, osjećanje zla i obmane iz toga zla, a u obrnutom smislu, osjećanje dobra i istine iz toga dobra. Ali o značenju zvijeri vidjeće se niže na svome mjestu. Međutim, kada se pomene divlja zvijer zemaljska, označava se zvjer koja proždire životinje i ljude; ali kada se pomene divlja zvijer poljaska, ona označava onu /zvijer/ koja jede ono što je posijano; tako divlja zvijer zemaljska označava one stvari koje razaraju dobra crkve; a divlja zvijer poljska označava ono što razara istine crkve; jer se zemljom, kao i poljem označava crkva; ali zemljom se označava crkva zbog nacije i naroda (neznabožaca) u njoj, dok se poljem označava crkva zbog onoga što je posijano, ili zbog primanja sjemena.
