Bible

 

Sudije 9

Studie

   

1 I Avimeleh sin Jerovalov otide u Sihem k braći matere svoje i reče njima i svemu rodu otačkoga doma matere svoje govoreći:

2 Kažite svim Sihemljanima: Šta vam je bolje, da su vam gospodari sedamdeset ljudi, svi sinovi Jerovalovi, ili da vam je gospodar jedan čovek? I opominjite se da sam ja kost vaša i telo vaše.

3 Tada rekoše braća matere njegove za nj svim Sihemljanima sve te reči, i srce njihovo privi se k Avimelehu, jer rekoše: Naš je brat.

4 I dadoše mu sedamdeset sikala srebra iz doma Val-Veritovog, za koje najmi Avimeleh ljudi praznova i skitnica, te iđahu za njim.

5 I dođe u kuću oca svog u Ofru, i pobi braću svoju, sinove Jerovalove, sedamdeset ljudi, na jednom kamenu; ali osta Jotam najmlađi sin Jerovalov, jer se sakri.

6 Tada se skupiše svi Sihemljani i sav dom Milov, i otidoše i postaviše Avimeleha carem kod hrasta koji stoji u Sihemu.

7 A kad to javiše Jotamu, otide i stade navrh gore Garizina, i podigavši glas svoj povika i reče im: Čujte me, Sihemljani, tako vas Bog čuo!

8 Išla drveta da pomažu sebi cara, pa rekoše maslini: Budi nam car.

9 A maslina im reče: Zar ja da ostavim pretilinu svoju, kojom se čast čini Bogu i ljudima, pa da idem da tumaram za druga drveta?

10 Potom rekoše drveta smokvi: Hodi ti, budi nam car.

11 A smokva im reče: Zar ja da ostavim slast svoju i krasni rod svoj, pa da idem da tumaram za druga drveta?

12 Tada rekoše drveta vinovoj lozi: Hodi ti, budi nam car.

13 A loza im reče: Zar ja da ostavim vino svoje, koje veseli Boga i ljude, pa da idem da tumaram za druga drveta?

14 Tada sva drveta rekoše trnu: Hodi ti, budi nam car.

15 A trn odgovori drvetima: Ako doista hoćete mene da pomažete sebi za cara, hodite sklonite se u hlad moj; ako li nećete, neka iziđe oganj iz trna i spali kedre livanske.

16 Tako sada, jeste li pravo i pošteno radili postavivši Avimeleha carem? I jeste li dobro učinili Jerovalu i domu njegovom? I jeste li mu učinili kako vas je zadužio?

17 Jer je otac moj vojevao za vas i nije mario za život svoj, i izbavio vas je iz ruku madijanskih.

18 A vi danas ustaste na dom oca mog, i pobiste sinove njegove, sedamdeset ljudi, na jednom kamenu, i postaviste carem Avimeleha, sina sluškinje njegove, nad Sihemljanima zato što je brat vaš.

19 Ako ste pravo i pošteno radili danas prema Jerovalu i njegovom domu, veselite se s Avimeleha i on neka se veseli s vas.

20 Ako li niste, neka iziđe oganj od Avimeleha i spali Sihemljane i dom Milov, i neka iziđe oganj od Sihemljana i od doma Milovog i spali Avimeleha.

21 Tada pobeže Jotam, i pobegav dođe u Vir, i onde osta bojeći se Avimeleha brata svog.

22 I vlada Avimeleh Izrailjem tri godine.

23 Ali Bog pusti zlu volju među Avimeleha i među Sihemljane; i Sihemljani izneveriše Avimeleha.

24 Da bi se osvetila nepravda učinjena na sedamdeset sinova Jerovalovih, i krv njihova da bi došla na Avimeleha brata njihovog, koji ih ubi, i na Sihemljane, koji ukrepiše ruku njegovu da ubije braću svoju.

25 I Sihemljani pometaše mu zasede po vrhovima gorskim, pa plenjahu sve koji prolažahu mimo njih onim putem. I bi javljeno Avimelehu.

26 Potom dođe Gal sin Evedov sa svojom braćom, i uđoše u Sihem, i Sihemljani se pouzdaše u nj.

27 I izišavši u polje braše vinograde svoje i gaziše grožđe, i veseliše se; i uđoše u kuću boga svog; i jedoše i piše, i psovaše Avimeleha.

28 I Gal sin Evedov reče: Ko je Avimeleh i šta je Sihem, da mu služimo? Nije li sin Jerovalov? A Zevul nije li njegov pristav? Služite sinovima Emora oca Sihemovog. A što bismo služili tome?

29 O kad bi taj narod bio pod mojom rukom, da smetnem Avimeleha! I reče Avimelehu: Prikupi vojsku svoju, i iziđi.

30 A kad ču Zevul, upravitelj gradski, reči Gala sina Evedovog, razgnevi se vrlo.

31 I posla tajno poslanike k Avimelehu i poruči mu: Evo Gal sin Evedov i braća mu dođoše u Sihem, i evo pobuniše grad na te.

32 Nego ustani noću ti i narod što je s tobom, i zasedi u polju.

33 A ujutro kad sunce ograne, digni se i udari na grad; i evo on i narod koji je s njim izići će preda te, pa učini s njim šta ti može ruka.

34 I Avimeleh usta noću i sav narod što beše sa njim; i zasedoše Sihemu u četiri čete.

35 A Gal sin Evedov iziđe i stade pred vratima gradskim; a Avimeleh i narod što beše sa njim iziđe iz zasede.

36 A Gal videvši narod reče Zevulu: Eno narod silazi svrh gore. A Zevul mu odgovori: Od sena gorskog čine ti se ljudi.

37 Opet progovori Gal i reče: Eno narod silazi s visa, i četa jedna ide putem k šumi meonenimskoj.

38 A Zevul mu reče: Gde su ti sada usta, kojima si govorio: Ko je Avimeleh da mu služimo? Nije li to onaj narod koji si prezirao? Iziđi sada, i bij se s njim.

39 I iziđe Gal pred Sihemljanima, i pobi se s Avimelehom.

40 Ali Avimeleh ga potera, i on pobeže od njega; i padoše mnogi pobijeni do samih vrata gradskih.

41 I Avimeleh osta u Arumi; a Zevul istera Gala i braću njegovu, te ne mogahu sedeti u Sihemu.

42 A sutradan iziđe narod u polje i bi javljeno Avimelehu.

43 A on uze narod svoj i razdeli ga u tri čete, i namesti ih u zasedu u polju; i kad vide gde narod izlazi iz grada, skoči na nj ih i pobi ih.

44 Jer Avimeleh i četa koja beše s njim udariše i stadoše kod vrata gradskih; a druge dve čete udariše na sve one koji behu u polju, i pobiše ih.

45 I Avimeleh bijaše grad ceo onaj dan, i uze ga, i pobi narod koji beše u njemu, i raskopa grad, i poseja so po njemu.

46 A kad to čuše koji behu u kuli sihemskoj, uđoše u kulu kuće boga Verita.

47 I bi javljeno Avimelehu da su se onde skupili svi koji behu u kuli sihemskoj.

48 Tada Avimeleh iziđe na goru Salmon, on i sav narod što behu sa njim; i uzevši Avimeleh sekiru u ruku odseče granu od drveta i metnu je na rame, i reče narodu koji beše s njim: Šta videste da sam ja učinio, brzo činite kao ja.

49 I svaki iz naroda odseče sebi granu, i pođoše za Avimelehom i pometaše grane oko kule, i zapališe njima grad; i izgiboše svi koji behu u kuli sihemskoj, oko hiljadu ljudi i žena.

50 Potom otide Avimeleh na Teves, i stade u logor kod Tevesa, i uze ga.

51 A beše tvrda kula usred grada, i u nju pobegoše svi ljudi i žene i svi građani, i zatvorivši se popeše se na krov od kule.

52 A Avimeleh dođe do kule i udari na nju, i dođe do vrata od kule da je zapali ognjem.

53 Ali jedna žena baci komad žrvnja na glavu Avimelehu i razbi mu glavu.

54 A on brže viknu momka koji mu nošaše oružje, i reče mu: Izvadi mač svoj i ubi me, da ne kažu za me: Žena ga je ubila. I probode ga sluga njegov, te umre.

55 A kad videše Izrailjci gde pogibe Avimeleh, otidoše svaki u svoje mesto.

56 Tako plati Bog Avimelehu za zlo koje je učinio ocu svom ubivši sedamdeset braće svoje.

57 I sve zlo ljudi Sihemljana povrati Bog na njihove glave, i steče im se kletva Jotama sina Jerovalovog.

   

Ze Swedenborgových děl

 

Nebeske Tajne # 9905

Prostudujte si tuto pasáž

  
/ 10837  
  

9905. I metni na naplećak sudski Urim i Tumim. Da ovo označava sjaj Božanske istine od Gospoda u poslednjim (stvarima), vidi se iz značenja sudskog naprsnika, što je Božanska istina koja sija iz Gospodovog Božanskog dobra (vidi br. 9857); i iz značenja Urima i Tumima, što je svetlost i sjaj iz toga. DaUrim i Tumim označavaju sjaj, je stoga što je preko kamenova na naprsniku nebeska svetlost sijala različito u skladu s odgovorima koji su davani preko njih. Iz toga su razloga oni bili raznih boja. Jer se Božanska istina koja proizlazi od Gospoda pokazuje pred anđelima kao svetlost, i od nje je sva svetlost u nebu. Boje koje iz nje potiču, a koje su modifikacije ove svetlosti kod anđela, jesu promene inteligencije i mudrosti kod njih; jer su mudrost i inteligencija od Božanske istine ili svetlosti. Iz ovoga se može videti da se sijanjem raznih boja od ove svetlosti, Božanske istine, koje su odgovori, pokazuju vidu preko Urima i Tumima, kada se Božanskom postavlja pitanje. Ali treba znati i to, da kada se video sjaj, u isto vreme davani su odgovori i glasom koji se čuo. Ovo se radilo preko anđela, kojima je Gospod davao odgovor reko ovoga sijanja [svetlosti preko kamenova]; jer, kao što je rečeno, Božanske se istine, koje su odgovori, pokazuju na ovaj način u nebima.

[2] (Da je svetlost neba Božanska istina od Gospodovog Božankog dobra, vidi br. 1053, 1521-1533, 3339, 3341, 8861, 9399, 9407, 9570, 9571; a da se boje pokazuju u nebima, i da su one modifikacije ove svetlosti kod anđela, stoga da su promene inteligencije i mudrosti kod anđela, br. 3993, 4530, 4677, 4742, 4922, 9466-9467, 9865.)/3] Da je ovakav slučaj, vidi se i iz značenja Urima i Tumima; jer Urim znači vatra koja sija; a Tumim znači sjaj iz ove [iz vatre]; vatra koja sija označava Božansku istinu od Božanskog dobra Gospodove Božanske ljubavi, dok sjaj iz nje označava ovu istu istinu u poslednjim [stvarima], stoga u efektu. Ali neka se zna da u Hebrejskm jeziku Tumin znači poštenje (integritet); a na anđeoskom jeziku [znači] sijanje. Kaže sena anđeoskom jeziku jer anđeli razgovaraju među sobom iz same suštine predmeta koji opažaju unutar samih sebe, stoga u skladu s njegovim kvalitetom. Zbog ovoga [njihov] govor se uliva u ugodan zvuk koji je čujan anđelima samo. Sijanje Božanske istine je, po zvuku, tumim, otkuda mu ime. Anđeli opažaju nešto slično kada se čita tum u Hebrejskom jeziku, čime se označava ono što je celovito [potpuno], ili poštenje (integritet). Zbg ovoga celovitost (integritet), u unutrašnjem smislu Reči, označava Božansku istinu u efektu, što je život u skladu sa Božanskim zapovestima (kao što se može videti iz mnogih odlomaka u Reči; kao kod Jošue 24:14; Sudije 9;16, 19; Psalam 25:21; 37:37; 84:11; 101:2; 119:1).

[4] I zbog ovoga se Urim i Tumim nazivaju se i sudom sinova Izrailjevih, kao i naprsnikom suda, a isto tako i sudom Urima; jer sud označava Božansku istinu u doktrini i u životu, kao što se može videti gore (br. 9857). Iz svega ovoga sada se može videtida je preko Urima i Tumima, to jest, preko sijanja nebeske svetlosti, naprsnik otkrivao Božanske istine u prirodnloj sferi, stoga u poslednjim [stvarima]. Slično sijanje (sjaj) postoji i kod onih koji su su istinama iz dobra, koji (sjaj) određuje [diktira], tako reći daje odgovore, kada se istina traži osećanjem iz srca, i kada se ona voli kao dobro. Da ovakav sjaj [sijanje/postoji, preko čega se iz neba otkriva Božanska istina u prirodnom čoveku, kod onih koji su prosvetljeni iz Reči, ne opaža se u svetu, zato što se ne zna da svetlost iz neba prosvetljava čovekov razum. A kakav je slučaj, meni je bilo dato da opažam, a tako isto i da vidim. Neka se zna i to da se ovo sijanje pokazuje u poslednjim [stvarima], jer sve stvari koje pripadaju svetlosti od Božanske istine, spušaju se sve do poslednji ranica; a pošto se spuštaju do ovih, one iz njih i sijaju tamo, i od njih dalje. To je bio razlog da se naprsnik stavljao na oplećak, a iznad njegovog pojasa; jer je oplećak pretstavljao Božansku istinu u poslednjim [stvarima, granicama] (br. 9824); a pojas je pretstavljao opštu sponu, kojom se drže sve stvari povezane (br. 9828, 9837). Stoga se kaže, tako neka vežu naprsnik grivnom njegovom za grivnu oplećka vrvcom od porfire, da stoji nad pojasom od oplećka, i da se ne odvajanaprsnik od oplećka (stih 28 ovoga poglavlja). Razlog da su imena sinova Izrailjevih morala biti urezana na njemu, bio je to što su dvanaest plemena pretstavljala sve stvari Božanskog dobra i istine u nebima, stoga nebo zajedno sa svim društvima tamo; i da su pretstavljala razičite stvari u skladu s redom kojm se pominju u Reči (vidi br. 3858, 3862, 7973, 7996, 7997).

  
/ 10837